"Vraća se Robben, vraća se Tyson a vraća se i – Šokota”! To je bila objava na facebook stranici Nogometno športskog kluba Sveti Mihovil, kluba koji objedinjuje Ugljan i Pašman, dva otoka u zadarskom arhipelagu. Objava koja je zaintrigirala sportsku javnost, nesvakidašnja vijest koju nam je potvrdio i 43-godišnji Tomo Šokota, bivši hrvatski reprezentativac i nogometaš Dinama, Benfice, Porta, Lokerena i Olimpije...
- Istina je, vraćam se nogometu! Ovo je lijepa priča, s ljudima na otoku provodim nekoliko mjeseci godišnje, stalno me nagovaraju da zaigram za njihov klub i dosad sam ih uvijek odbijao. Ali, više nisam mogao reći „ne” i uspjeli su me nagovoriti. Sretan sam što još uvijek netko pita za mene i sjeća se mojih igara, ma kakve one bile. Bit će mi veliko zadovoljstvo družiti se s ovdašnjim dečkima, igrat ću one utakmice koje ću moći, kad ću biti na otoku, nadam se da ću im barem malo pomoći – kaže Šokota.
Što je na kraju presudilo da prihvatite svojevrsni transfer karijere?
- Čini mi se da moj dolazak mnogo znači za Ugljan i Pašman, ovdje provodim dosta vremena, tu imam kuću, porijeklom sam iz Ždrelca na Pašmanu. Volim biti na Pašmanu, baš uživam u svemu i kad su bili toliko uporni nisam ih više mogao odbijati. Igrao sam već za njih neke prijateljske utakmice, nastupao sam i na nekim malonogometnim turnirima. Naravno da nisam više „onaj Tomo Šokota”, ali vjerujem da će klub imati koristi od mene. I njima i meni ovaj angažman predstavlja nešto posebno, ovo je novi iskorak u našim sjajnim odnosima i baš se veselim druženjima uz loptu – kaže Šokota i ističe:
- Ovdje ima nogometno nadarene djece, bilo je i dobrih igrača koji su mogli završiti u nekom od velikih klubova. Koliko znam, samo su Marin Tomasov i Ivan Santini napravili uspješne nogometne karijere, njih su dvojica ponikli u Svetom Mihovilu. Ovo je ribarsko podneblje i većina talentiranih igrača završi u ribarstvu, a nogomet onda igraju za svoj gušt.
Sveti Mihovil nastupa u Drugoj Zadarskoj županijskoj ligi, igralište je u Sutoniščici, na Ugljanu, smješteno je u marini, uz samu morsku obalu. Ta je lokacija neprijeporno jedna od najljepših na svijetu i svojedobno su fotografije tog igrališta, snimljene iz zraka, oduševile javnost. A Šokota je potpisao ugovor na neodređeno vrijeme i nije bio previše zahtjevan, nije tražio blistavu „narukvicu”...
- Ha, ha, ha... Okrenut ćemo dva janjca, a meni je najvažnije da mi dopuste ribolov u ovim vodama, da me neka inspekcija ne „ganja” po moru, ha, ha...
Je li vam klupsko vodstvo postavilo neke uvjete – primjerice, koliko pogodaka trebate postići da biste opravdali dolazak i status pojačanja?
- Nismo o tome baš konkretno razgovarali, nisam se želio upuštati u takve prognoze. Tko zna, možda mi za dva tjedna otkažu ugovor! Uglavnom, nema imperativa, nitko od mene nije tražio da povedem klub u lov na prvo mjesto. Jedini je imperativ zapravo kvalitetno se družiti i što više promovirati klub, kako bi privukao što više djece. Ljudi koji vode klub uistinu se jako trude, „alfa i omega” je Damir Kapulica, trener je Krešo Jaklin i njih su dvojica autori ove prekrasne priče.
Hoćete li možda dovesti nekoga od svojih prijatelja i bivših suigrača iz Dinama? Koliko znamo, Mikić, Bišćan i Marić (zasad) nemaju klub...
- Ha, ha... Ne vjerujem, imaju oni svoje poslove i svoje živote, nemaju oni vremena za to. A ja život u posljednje vrijeme provodim na Pašmanu, lijepo mi je ovdje i uživat ću u igranju s domaćim dečkima. Iako svakodnevno samostalno vježbam, trenirat ću sa suigračima kad god budem mogao, ne bi baš bilo u redu da dođem samo na utakmicu.
A kad ste odigrali zadnju ozbiljnu utakmicu?
- Uh... Nemam pojma, teško se sjetiti. Ali, nedavno sam igrao za Sveti Mihovil jednu prijateljsku utakmicu...
I?
- Bio sam najlošiji! To je jedino što mogu reći. Tri puta sam pao kad pokraj mene nije bilo nikoga, „duhovi” su me rušili, ha, ha... Bio sam smiješan, ali to je tek prva tekma, za drugu ću već biti spremniji.
Imate li snage za sva tri poluvremena?
- Nadam se da ću za prvo imati, a siguran sam da ću treće poluvrijeme uvijek maksimalno odraditi! A za ono drugo ćemo vidjeti, polako, ima vremena – kaže nasmijani Šokota,