Docent doktor Goran Vrgoč operirao je Mislava Oršića u zagrebačkoj Poliklinici Kvaternik.
- Operaciju smo napravili u četvrtak navečer, u petak oko 11 sati je otišao kući - kazao nam je doc. dr. sc. Goran Vrgoč.
Nije se radilo samo o prednjem križnom ligamentu...
- To je bila jako teška kontaktna ozljeda, otišao je prednji križni ligament, ali i medijalni kolateralni ligament, a malo je stradao i meniskus. Specifičnost operacije je što je to zadnji krik tehnoloških dostignuća rekonstrukcije križnih ligamenata. U Hrvatsku smo to uveli 2018. Pojačali smo mu križni ligament s anterolateralnim ligamentom, što mu daje dodatnu rotacijsku stabilnost i ti pacijenti se puno brže oporavljaju. To je namijenjeno samo profesionalnim sportašima. Otkriveno je da je veliki problem pri povratku u sport ako se to ne napravi.
Vrgoč je doktorirao na genetici u Oslu, iz ortopedije i sportske medicine se usavršavao u Francuskoj i Njemačkoj, svojedobno je radio u Dinamu, a duže vrijeme je liječnik judo i gimnastičke reprezentacije.
- Trener Trabzonspora Nenad Bjelica i pomoćnik Nino Bule zvali su me i zamolili da operiram Mislava, budući da sam nekad davno bio u Dinamu. Znaju da sam dugo radio u Francuskoj. Htjeli su da se što prije to riješi kako bi ga mogli imati za drugi dio sezone.
Kakav proces oporavka očekujete?
- Odlično se osjeća, šetao je do auta, koljeno mu je apsolutno mirno. Za vikend smo mu dali odmor da se smanji oteklina i od ponedjeljka kreće s fizikalnom terapijom. Nakon toga ide kondicijska priprema, ako se sve napravili kako treba za pet-šest mjeseci mora biti u treningu s momčadi, a očekivana prva utakmica je za osam-devet mjeseci.
Fizikalnu terapiju također će obaviti u Zagrebu.
- Ostaje kod nas, ja ću ga zajedno s kolegama voditi i pratiti u Poliklinici Tendo, radit ćemo mu kompletnu rehabilitaciju.
Kako je točno stradao?
- Gradio je loptu na treningu, a drugi igrač ga je s leđa u naletu udario po potkoljenici, tako je došlo do rotacije u koljenu i puknuća. Riječ je o desnoj nozi. To je bio dosta nezgodan udarac. Potkoljenica je samo propala.
Postoji li prevencija od ozljede križnog ligamenta?
- Postoji. Za djecu od 10-11 godina uvedeni su nacionalni programi, rade preventivne vježbe. To je FIFA tražila, prvi rezultati su pokazali da se smanjuje postotak ozljeda donjih ekstremiteta. Kod djece mišići ne prate rad kostiju, te dolazi do velikih ozljeda.
Imaju li profesionalni sportaši također način prevencije?
- Svaki sportaš koji drži do sebe i želi da mu karijera potraje definitivno mora imati vlastitog kondicijskog trenera, jednako kao i fizioterapeuta, koji će ga pripremati uz redovni trening u klubu. Ta osoba vidi gdje je slab, gdje su mu deficiti, što treba ispraviti, dok onaj koji radi sa 25 igrača ne može biti posvećen svakome.
Hoće li se Mislav Oršić na teren vratiti jednako dobar?
- Hoće. Za Oršića garantiram da će se vratiti na istu razinu i ponovo igrati jednako dobar nogomet. Taj zahvat koji smo mu napravili tri puta smanjuje šansu od ponovne ozljede u odnosu na klasičnu rekonstrukciju križnog ligamenta, a vodit ćemo brigu o svakom detalju, osim toga, on je takav da će to uspjeti.
Mnogi naši nogometaši su išli na operacije u klinike u Austriji, Njemačkoj, Italiji... Zašto? Određuju li im tako klubovi?
- To je veliko neznanje koje vlada u Hrvatskoj. Sportaši i ljudi koji se brinu o njihovim karijerama misle da je vani sve popločeno zlatom. Da su taj operater, ili rehabilitacija, ili sama priprema, puno bolji ako se radi u nekoj drugoj državi, a ne u Hrvatskoj. To nije istina. U našoj zemlji postoji nekoliko ljudi, nema nas puno, koji smo život posvetili tome i samo to radimo. Ja sam se školovao u Francuskoj, profesor Saša Janković u Americi, mi znamo tko je dobar vani, nisu svi. Morate se duboko baviti s tom vrstom medicine da biste imali spoznaju tko je vrhunski. Kad čujem kod koga idu naši sportaši van, šokiram se. U Francuskoj sam učio baš kod čovjeka koji je tada radio tu najbolju tehniku u svijetu koju sada i ja radim, kao i velika većina svjetskih stručnjaka. U to doba je kod njega došao na operaciju Nikola Moro. No, ljudi to ne znaju, nitko ne piše o tome da u Hrvatskoj postoje doktori koji rade na najvišoj svjetskoj razini. Ističu se neki u Austriji, a kad mjerite preko broja operacija, znanstvenih publikacija ili predavanja na kongresima, vidiš da tog čovjeka nema nigdje. Zapitaš se zašto ide van, a doma je mogao imati puno bolju skrb. Najveći je problem neznanje i krive informacije.
Niz je ortopeda u Europi na glasu, ali kod njih je ogroman broj pacijenata i ne mogu svakome posvetiti pozornosti koliko bi trebalo...
- Imate jednog vrhunskog operatera u Italiji koji ima 77 godina i čovjek više uopće ne operira. Svi dolaze kod njega jer je ime. Da, bio je ime prije 20 godina, sad je u mirovini i peca ribu. Na njegovo ime stižu tamo, a zapravo rade drugi. Kod nas u Zagrebu imate 3-4 čovjeka koji su europski instruktori. TOP razina. Dalje od toga ne može. Mi učimo kirurge u Austriji ili drugdje, eto ja konkretno u Njemačkoj. Zovu me da operiram u Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Albaniji... Sportska medicina je u Hrvatskoj na jako visokom nivou. Kad je riječ o prednjem križnom ligamentu u Europi imate 5-6 stručnjaka koji su vrh. No, kad dođete kod njega vi ste mu broj, recimo šesti na listi, nakon što te operira pozdravi te i ideš kući. No, najbolja stvar koja postoji je da kao kirurg s pacijentom radiš rehabilitaciju i uvod u kondicijsku pripremu, u trening... Jedino tako možeš garantirati da će biti dobro. Ne da ga jedan operira, kod drugog ide na oporavak, a ovaj ne zna što je prvi radio... Pod takvim okolnostima ne možeš jamčiti da će biti dobar, moraš zaokružiti cijelu priču.
Za kraj nam je doktor Vrgoč otkrio:
- Upravo je kod nas u Hrvatskoj objavljena velika studija koju smo radili na profesionalnim sportašima. Dokazano je da će se ljudi koji imaju jače istaknut gen MMP3, samim time slabije vezivno tkivo tetiva, puno lakše ozlijediti nego oni koji nemaju taj gen. Analizirali smo one koji su završili profesionalni sport bez ozljeda i druge koji su se ozlijedili u sportu. Našli smo kod tih koji su se ozlijedili da imaju izražen taj gen, što im daje dva i pol puta veću šansu da se ozlijede. To je prva takva studija napravljena baš nad Hrvatima i objavljena prije desetak dana. Puno radimo, ali o tome u Hrvatskoj nitko ne zna. Hrvati istodobno često idu nekim čudnim ljudima, ako mogu tako reći - kazao je doktor Vrgoč, koji radi u bolnici Sveti Duh, te u spomenutim privatnim poliklinikama.
Inače, dr. Vrgoč sam za sebe kaže da je ‘Splićanin koji operira dinamovce‘, moglo bi se dakle reći, Splićanin koji dinamovcima spašava karijere.