Srpski nogometaš slavi novo rođenje: ‘Tri minute sam bio mrtav. Spasio me Božji anđeo‘

"Moje srce nije moglo više dati. To je realnost. Iz dana u dan bojao sam se da ću umrijeti." Rečenice su to kojima je Dragiša Gudelj, umirovljeni 26-godišnji srpski nogometaš, započeo svoju ispovijest za As, manje od godinu dana nakon što se drugi put srušio na terenu u dresu Córdobe.

Gudelj je u međuvremenu nakon dugog izbivanja, pretraga i konzultacija s liječnicima donio najtežu, ali i jedinu ispravnu odluku, onu o završetku karijere. Prošle godine, nakon prvog zatajenja srca u utakmici protiv Racing de Ferrola, u kojoj je zamalo umro, ugrađen mu je kardioverter-defibrilator, ali ni to nije spriječilo probleme na terenu. U intervjuu Asu prisjetio se borbe za život.

- Bio sam na terenu tri i pol minute, praktički mrtav, bez pulsa. Za mene je to bilo kao sekunda. Kad sam pao, ustao sam i pitao sam se: ‘Što mi se dogodilo? Mislim da me netko udario.‘ Kasnije su mi rekli da sam bio bez svijesti oko sedam minuta i tri minute u kardiorespiratornom arestu. U videu možete vidjeti kako sam se, kada su me podignuli, počeo gurati i govoriti ljudima da mi nije ništa.

Gudelj kaže da se "osjećao kao da ulazi u tunel koji postaje sve manji i tamniji".

- Mislio sam da čujem glas gotovo svake osobe od gotovo 25.000 koji su bili na stadionu. Sve do trenutka kada sam se digao u kolima Hitne i liječnik mi kaže: ‘Dragi, moraš se smiriti jer si imao srčani zastoj. Moraš se smiriti.‘ U tom trenutku moj svijet je stao. Nikad to neću zaboraviti.

Ispričao je da se tog dana nije osjećao ništa drugačije, "jedino su mi noge bile malo teške" te da nije imao neobičnih simptoma. Otkrio je i tko je njegov "anđeo čuvar".

- U mom slučaju ključna je bila brzina i koordinacija. Liječnik, hitna pomoć, defibrilator... Sve je bilo jako brzo. Imao sam sreće što sam imao Božjeg anđela koji me učinio da tog dana budem s njegovim sinom na tribinama. To je Pepe Segura, kardiolog u bolnici u Córdobi i jedan od najboljih u Španjolskoj, koji je veliki navijač Córdobe. Jedan sam mu od omiljenih igrača. On je moj drugi otac i s njim imam vrlo poseban odnos. Bio je prisutan i kad sam odlučio prestati s nogometom, dva-tri dana nakon što mi se to dogodilo drugi put. Kad me je vidio kako padam, već je znao što se događa i nije oklijevao bez razmišljanja uskočiti na teren, a zajedno s dr. Bretonesom iz Córdobe vrlo su mirno i iskusno riješili situaciju na punom stadionu.

Ovakva situacija, nastavio je Gudelj, ni liječnicima nije bila laka.

- Tri i pol minute daleko od života je puno, bio sam na rubu da se ne vratim ili da se vratim na drugi način. Hvala Bogu i njima, stigli su na vrijeme. Dugujem im svoj život.

Potresan je bio njegov odgovor na pitanje što je osjećao kad mu se drugi put dogodilo zatajenje srca.

- Nakon prvog puta, kad sam pao i izgubio svijest, ništa nisam znao. Bio sam u nesvijesti dvije-tri sekunde, ali sam onda sam ustao. Razmišljao sam: ‘Što se događa?‘ A kad se dogodilo drugi put, u tih deset sekundi pomislio sam: ‘Umirem, odlazim s ovoga svijeta‘. U tom trenutku nisam mislio da će mi defibrilator spasiti život i mislio sam da umirem. Rekao sam: ‘To je to.‘ I u deset sekundi preda mnom je prošao cijeli život.