Dani Olmo je Španjolac, ali mi ga jednostavno tako ne doživljavamo. Nekako nam je - naš. Uvijek kad startamo s razgovorom, prvo pitanje je ‘kajkanje’.
- Kaj ima? Kak je u Dinamu, u Zagrebu?
Nije se promijenilo baš ništa otkako je iz Dinama otišao u RB Lepzig. Uvijek je za razgovor, srdačan, javi nam se i kad nisu tema nogometni razgovori. Onako, samo nazove ili pošalje poruku. Pa pričamo o nekim stvarima koje uopće nemaju veze s nogometom. Ali ovoga puta tema je definitivno bio nogomet.
Protiv Gruzije posebno
Olmo je junak tjedna u Španjolskoj. Primarno zbog toga što je u sudačkoj nadoknadi postigao sjajan pogodak za pobjedu Furije nad Gruzijom od 2:1 u kvalifikacijama za SP, a onda je sve to još začinio otvarajućim pogotkom protiv Kosova u pobjedi od 3:1. Španjolci su u kvalifikacije za Katar startali s mršavim remijem protiv Grčke (1:1), a onda je do 92. minute bilo isto tako mršavih 1:1 protiv Gruzije. Tad na scenu stupa Olmo... Da nije sjajno pogodio, nešto slično kao Oršić protiv Tottenhama, bogme ne bi bilo lako izborniku Luisu Enriqueu.
- Ha da, ušle su te dvije lopte protiv Gruzije i Kosova. Ali onaj pogodak protiv Gruzije bio je nešto posebno. To je bila vrlo važna pobjeda nakom remija s Grčkom, jako su nam važna ta tri boda. Trebali smo to dobiti, baš smo bili pod imperativom. Inače, znam da je za sve bilo iznenađenje kada smo s Grčkom odigrali samo 1:1, ali dobro smo igrali. Ali nismo mogli zabiti više od tog jednog pogotka. Grci su igrali jako dobru obranu. Bilo nam je jako teško to probiti. A nismo baš igrali s previše rizika. Nadalje, previše smo igrali na stranu, na bokove, baš je bilo teško - kazao nam je na startu Olmo.
Španjolski mediji proglasili su ga spasiteljem Španjolske, velikim junakom.
- Ma, pobjede su španjolske, a ne moje. Isto tako kao što taj pogodak protiv Gruzije nije samo moj, već cijele momčadi. Jordi Alba gurnuo mi je prije gola top, sjajan pas. Da, ja sam zabio, ali reprezentacija je dobila. Znam da se danima pisalo i govorilo o meni, o mom pogotku, ali to je priča cijele momčadi. Nego, mogu vam kazati da je Kosovo, s kojim smo igrali kasnije, dobra reprezentacija. Baš su bili nezgodni, djelovali su jako kompaktno, nije nam bilo lako, dapače. Doduše, na kraju smo imali mnogo šansi, mogli smo zabiti još nekoliko pogodaka. Možda čak tri-četiri. Moramo malo poraditi na tome da zabijamo više golova. Trebat će nam to...
L. Enrique mi vjeruje
Misli da će Španjolskoj u borbi za prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini najveći protivnik biti Švedska.
- Ibrahimović i društvo će nam zaista biti najjači suparnik, djeluju mi jako dobro. Držim da su uz nas najbolji u skupini. Nekako mislim da ćemo prvi na kraju biti mi ili oni. Ja, naravno, vjerujem da ćemo to biti mi.
Olmo je postao jedna od važnih figura u Furiji, igra stalno, ostvario je svoje snove. Još dok je bio u Dinamu govorio nam je da mu je san igrati na A selekciju Španjolske. Eto, nije trebalo dugo da postane standardan u udarnih jedanaest.
- Sretan sam i ponosan zbog toga. Puno sam radio da bih danas imao ovakav status i igrao za Španjolsku, te da mogu u reprezentaciji igrati na ovakvoj razini. Luis Enrique ima u mene veliko povjerenje, daje mi veliku minutažu. Na svakoj utakmici želim pokazati zašto sam španjolski reprezentativac. Do sada sam nekako imao osjećaj da me ljubitelji nogometa u Španjolskoj još nisu dobro poznavali. Mislim da su me sada konačno dobro upoznali. Za mene je svaka utakmica za reprezentaciju šansa da se pokažem. Luis Enrique mi je dao veliko samopouzdanje, sada ga imam u izobilju. Želim izborniku to vratiti svojim dobrim igrama.
Svi znamo kakva je bila njegova priča, kad je kao klinac iz Barcelone došao u Dinamu. Njegov otac i danas govori kako su ga onda, a i kasnije, mnogi u Španjolskoj ‘masakrirali’ što je kapetana kadeta Barcelone odveo u Hrvatsku, u Dinamo.
- Istina je to, baš je bilo tako. Pa recite vi meni, koje to dijete iz Barcelone odlazi u Hrvatsku, u Dinamo? Nitko ne ide, ja sam probio led. Nitko to nije mogao vjerovati. Još neki niti dan danas to ne vjeruju. Znate što ja kažem nakon svega? Dolazak u Dinamo je bio moja najbolja odluka u životu! Zapravo, naša zajednička obiteljska odluka. U Dinamu sam postao igrač. Zbog Dinama sam sada standardni reprezentativac Španjolske.
Jesu li ga, kad je postao reprezentativac Furije, suigrači i izbornik također pitali o toj odluci odlaska u Dinamo?
- Da, na početku, kada sam došao, bilo je takvih pitanja, niti njima nije bilo baš jasno. Neki su mi kazali da to baš i nije bilo normalno, ali su na kraju i oni ustvrdili da sam izabrao pravi put.
Pitali smo Olma kako je vidio Vatrene na početku kvalifikacija?
- Pa, jako me iznenadio poraz Hrvatske od Slovenije. Nisam to očekivao. Nije mi to izgledalo normalno kada znam kakvu reprezentaciju ima Hrvatska. Hrvatska je jedna od najboljih reprezentacija na svijetu. Šteta zbog poraza, ali vidim da su nakon tog poraza igrači dobro reagirali i pobijedili Cipar i Maltu. Pa i mi smo startali s remijem protiv Grčke, pa smo onda dva puta uzastopno pobijedili. Vjerujem da će se Hrvatska plasirati na Svjetsko prvenstvo.
Ispričali smo Olmu s kakvim se problemima susreću Vatreni, o tome kako su izbornik Zlatko Dalić i senator Dejan Lovren govorili o tome kako mlađi igrači ne respektiraju starije. Zašutio je, pa kazao s nevjericom:
- Ozbiljno? Zezate me...
Rekli smo da je zaista ozbiljno...
- Koji su to mladi igrači?
Ne znamo imena...
- Nisam to znao, malo mi je to nevjerojatno. Naravno da mi u Španjolskoj nemamo taj problem. Mi svi mlađi poštujemo i respektiramo starije, to se podrazumijeva, to je normalno, logično, tako treba biti. Tko ne bi poštovao Ramosa, Busquetsa, Jordija Albu, dečke koji su odigrali ogroman broj utakmica za reprezentaciju. Naša reprezentacija je jedna velika obitelj. Nema posebnih skupina, svi smo jedna velika skupina, svi smo si dobri. I kada igramo i kada ne igramo! Stalno smo skupa, pričamo, zezamo se... Da se netko ljuti kad nije u prvom sastavu ili kad ne igra. Bože sačuvaj. Nema toga kod nas. Naš izbornik ima puno opcija, pa tko može biti ljut kad ne igra? Svi smo mi u službi reprezentacije.
Onda smo, naravno, morali i o Dinamu, o tome kako su njegovi bivši suigrači izbacili Tottenham iz Europske lige.
- Uh, gledao sam tu utakmicu iz Maksimira. Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao. Zapravo mogu. Kad je završila, bio sam najsretniji čovjek na svijetu! Skakao sam od radosti. Osjećao sam se kao da sam ja igrao, kao da sam ja pobijedio, kao da sam ja u onom klupku mojih bivših suigrača koji su se grlili i slavili na terenu, kao da sam ih ja grlio. Kada sam nakon te večeri došao u klub, u Lepzig na trening, svi su mi čestitali kao da sam ja igrao za Dinamo. Svi su mi rekli da je Dinamo zaslužio tu pobjedu. Ali, zanimljivo, u Lepzigu su mi također kazali da to za njih nije uopće neko veliko iznenađenje. Svi cijene Dinamo.
Vjera u polufinale
Koliko poznaje Villarreal, može li Dinamo preskočiti i tu prepreku i plasirati se u polufinale Europske lige?
- Mislim da Dinamo može izbaciti Villarreal. Makar, Villarreal je moćna momčad, ima puno dobrih igrača. Međutim, Dinamo je pokazao da može igrati protiv svih. Na top razini. Ja vjerujem da će Dinamo igrati polufinale Europske lige.