Za okruženje kakvo je hrvatsko, a pogotovo ono nogometno, problematika suđenja i prosuđivanja uvijek će biti predmet suprotstavljanja mišljenja.
U tom kontekstu sasvim je shvatljivo zanimanje šire javnosti za procjene sudačkih odluka u TV rubrikama. Taj komentatorski pristup već je odavno patentiran u zemljama lige Petica i od početaka je više ili manje dijelio javnost.
U Hrvatskoj je, naravno, to deset puta intenzivnije, tim prije što je zapravo samo jedan analitičar suđenja koji se tretira kao Oko sokolovo, i to na HRT-u.
Bilo je faza u kojima su Hrvatski nogometni savez i Komisija sudaca, u svom interesu, tumačili odluke sudaca u TV analizama samih sudačkih aktera. Pod plaštem “educiranja”, gdje god i prisutnog, prevladavalo je obranaško tumačenja sučevih odluka.
Dijelom je i zato bilo nerijetkih dijametralno suprotnih stavova na istu temu između HRT-ovog i sudačkog analitičara. Pritom je bitno kazati da je i HRT-ov analitičar bivši sudac, dakle, čovjek iz istog tog sustava…
Striktno pridržavanje Pravila
Nakon 20 godina trajanja Matea Beusana, 2018. stigao je Marijo Strahonja. Nakon samo pet godina očito se zasitio posla koji izaziva euforično dijeljenje javnosti i to nemjerljivo više u negativnom odjeku.
Nije sad presudno je li tu odluku donio nakon otvorenih žešćih prozivki navijačke skupine Torcida. S obzirom na to da ga je Sudačka komisija već u studenom predložila za instruktora mlađim sucima, logično je zaključiti da je odluku o napuštanju HRT-a donio i prije. No istodobno nastavak njegove “karijere u sustavu sudaca” daje naslutiti koji je glavni problem imao (i) ovaj akter Oka sokolovog.
Strahonja se, naime, nije uspijevao etablirati kao objektivni analitičar, odnosno, onaj koji će se distancirati od svoje pripadnosti sudačkoj grupaciji. To je preduvjet da se svaka analiza suđenja tretira objektivnom. Uvjet da se ona tretira vjerodostojnom je striktno pridržavanje Propisa nogometne igre, dakle, neovisno o klubu, sucu i važnosti utakmice.
Prije nego sokolovo, presudno je da Oko bude dosljedno. To nije jednostavno u ovom napaćenom i uvijek rabijatnom društvu
Kad se analitičar dosljedno drži takvog, objektivnog pristupa, onda i ona dvojbena procjenjivanja, koja su nezaobilazna jer su Pravila nogometne igre gdjegod nedorečena (igranje rukom, zaleđe…), ne narušavaju njegovu vjerodostojnost. Različita tumačenja istih ili sličnih situacija, slično kako radi i Sudačka komisija Hrvatskog nogometnog saveza, u startu će pokositi taj kredibilitet.
Mario Strahonja je profesor kineziologije, bivši sudac i zna Pravila nogometne igre. Kako ih je primjenjivao kao sudac je jedna priča, ali kao komentator je druga. Ona bi trebala biti lakša jer ima usporene snimke iz više kutova i dovoljno vremena za pravilnu procjenu.
Strahonja je, međutim, nerijetko bio nedosljedan i generirao je dojam kako ima različit kriterij ovisno o “važnosti aktera”.
Česte nedosljednosti
Kako su te nedosljednosti u tumačenju nerijetko bile u suglasju s onima Sudačke komisije, logično se nameće dojam kako su bile međusobno izbrifirane. Već je to dovoljno za pritisak na objektivnost, a dodamo li onda pritisak klubova, navijača, medija, jasno se nazire zašto nije odavao dojam uvjerljivosti.
Rubrika Oko sokolovo ima smisao samo onda ako je komentator suđenja raščistio sam sa sobom da neće nikome podilaziti, nego će se u tumačenju čvrsto držati Pravila nogometne igre.
Dakle, prije nego sokolovo, presudno je da Oko bude dosljedno. To nije jednostavno u ovom napaćenom i uvijek rabijatnom društvu, ali u tome je razlika kome se vjeruje, a kome ne.
Dakako, i kome je do toga stalo…