Roko Šimić već je zvijezda iako ima tek 18 godina, njegova braća 16-godišnji Viktor (Lokomotiva) i 14-godišnji Nikolas (Dinamo) također su praćeni, no 2021. uspješna je bila i za njihova bratića Jakova Medića.
- Obratite pozornost na Jakova Medića, visok je i moćan igrač, u njemačkim medijima čitam hvalospjeve o njemu, vodeći je u 2. Bundesligi sa St. Paulijem - kazao nam je nedavno Nikola Jurčević.
Jakov Medić je u Hamburgu poznatiji nego u Hrvatskoj, no 23 su mu godine i karijera je pred njim.
- Tetak Dario Šimić puno mi je pomogao i savjetima i demonstracijama na treninzima kako igrati, kako se kao stoper postaviti i reagirati, mi smo u obitelji svi poznati po radnoj etici i želji za uspjehom, to je najjača poveznica Šimića i Medića. Talent dolazi tek potom. Puno sam spoznaja dobio od njega, tetak je imao veliku karijeru i to mi je bila golema pomoć - rekao nam je Jakov Medić, s kojim smo razgovarali dan nakon turnira Četiri kafića.
- Prelijepo je ovdje na splitskoj rivi, ne bih se vraćao u Hamburg - nasmijao se i brzo pojasnio:
- Samo zbog vremena.
On je s Vivasom izgubio u finalu, pitali smo je li ga tko zvao u Hajduk, kao neke druge…
- A ne, nitko me nije zvao u Hajduk. U Hajduku imaju samo jednoga koji je iznad svih...
Uspio u Njemačkoj
S Markom Livajom ste igrali.
- Prvu utakmicu protiv njega, u drugoj jedno poluvrijeme s njim. Splićani su sami sve rekli o njemu. Klasa je koja to pokazuje.
Jakov Medić je 193 cm visoki stoper rođen 7. rujna 1998. u Zagrebu.
- Otac Andrija je iz Čitluka, a majka Koraljka iz Međimurja. Za sebe kažem da sam Hercegovac, iako mama ne da, ona tvrdi da sam Međimurec. Stariji brat je također igrao nogomet, ali se u međuvremenu primio drugog posla.
Njegov otac i Jelena Šimić, Darijeva supruga, su brat i sestra. S Draženom Medićem vežu ga daleke spone i kaže da nisu u kontaktu.
- Počeo sam u Dinamu, potom sam otišao u Kustošiju, HAŠK, H. dragovoljac, Zagreb, u doba izlaznih juniora prešao sam u Istru 1961 gdje sam igrao dvije utakmice u 1. ligi pod vodstvom trenera Tomića. Nakon toga kratko sam bio u Lučkom, tamo sam dobio tek pet minuta i rekao sam sebi da to nema smisla. Sljedeća postaja je bio Vingradar, da bih potom otišao u Nürnberg.
Nürnberg je u tom času bio prvoligaš.
- Moj maser Zoran Rajčić kazao mi je da poznaje menadžera koji mi može srediti probu. Prepoznali su rad i zalaganje, tako je počeo moj inozemni put. Dosta me ljudi pitalo kako sam uspio u Njemačkoj gdje je puno teže. Odgovaram da ljudi gore cijene rad, odricanje, zalaganje, a u Hrvatskoj su bile neke druge igre i igrice na koje nisam mogao utjecati. Nastupao sam za drugu ekipu Nürnberga u 4. ligi, prešao sam zatim u Wehen, te bio s njima u 2. ligi i tamo imao 14 nastupa. Potom smo ispali u 3. ligu gdje sam protekle sezone odigrao 36 utakmica, te imao šest golova i pet asistencija, da bih dobio šansu u St. Pauliju.
Prema TM-u kupili su ga za 400.000 eura. Ima 14 nastupa u prvenstvu i 1 u Kupu, jedan pogodak u tom dvoboju DFB pokala.
- Na utakmici s Darmstadtom dobio sam udarac laktom i puknuo je nos na dva mjesta. Morao sam na operaciju. Nakon toga sam dobio masku, ali nisam se dobro osjećao s njom jer nisam dobro vidio, pa je trener kazao da se odmorim i budem spreman za nastavak.
Voli igrati stopera, ali stjecajem okolnosti je to postao…
- Kao klinac sam igrao krilo, a što sam bivao stariji sve sam više išao natrag, da bi me u Istri trener Tomić stavio na stopera i kazao: “Od sada si stoper, nisi više vezni”. U Nürnbergu sam bio stoper, ali protekle sezone u Wehenu sam 80 posto utakmica igrao zadnjeg veznog, tri puta napadača i u tek četiri susreta stopera. U St. Pauliju sam stoper, to mi najbolje odgovara. Ako treba mogu djelovati i u sredini.
Bratić Roko igra u RB Salburgu, mlađi Šimići također dolaze, nadate li se da biste jednog dana mogli igrati zajedno?
- To mi je najveća želja. Moja, obitelji, bratića, svih nas. Želimo jednom svi igrati u istom klubu... Roku ide odlično, najbitnije je da nastavi tako. Znam koliko trenira i daje su u nogomet. Bitno je da zabija, da igra, to je glavno, i da ostane na zemlji kao što je sada. Možda ćemo se naći zajedno u reprezentaciji...
Nije vas iznenadilo kako je brzo počeo tresti mreže u Austriji?
- Nije jer znam njegovo razmišljanje, kako trenira i koliko ulaže u sebe. On je pravi napadač kojeg ništa drugo ne zanima nego samo golovi.
Reprezentacija kao cilj
Je li istina da je Nikolas još bolji?
- Teško je to reći, još je mlad. Ima talent, ljevak je, bit će visok kao i mi, brz je... Nema pritiska na njega, najbitnije je da sam odluči želi li biti profesionalni nogometaš.
Je li i vaš otac igrao nogomet?
- Je kao mlađi, ali je brzo prestao. Bez obitelji ne bih bio ovdje, sve što mi je trebalo dali su mi, oni su moji heroji. Često su u Hambrugu.
Dakle, maštate i o reprezentaciji?
- Sigurno da je tako, san je svakog nogometaša da igra za svoju domovinu. Najveća mi je želja jednog dana odjenuti hrvatski dres.
Za to trebate napraviti iskorak u 1. ligu. - Tako je, ali pun sam samopouzdanja.
Imate li klub u kojem biste najviše voljeli igrati?
- Kao dijete maštaš o Realu, Barcelonu, Milanu… ali kao igraču bitno je da budeš negdje gdje igraš i sretan si.
Tko vam je uzor kao igrač?
- Virgil van Dijk mi se jako sviđa, uživam ga gledati.