PROFIMEDIA Profimedia
Ljepša verzija Levyja

Tko je zagonetna Marina? Od tajnice Romana Abramoviča, do titule najmoćnije žene svjetskog nogometa

Lani je proglašena direktoricom godine i uskoro će biti tražena roba kao Mbappé ili Messi
Piše: Dražen KrušeljObjavljeno: 28. lipanj 2022. 19:40

Na neku čudnu foru/Marina misli da zna/Što sve treba da čini/U društvu frajera... Leteći kroz tekstove kojima engleske novine ispraćaju šeficu Chelseaja dok prazni ured na Stamford Bridgeu, na pamet lako padnu Štulićevi stihovi jer junakinja ove priče - gospođa se zove Marina Granovskaja - proteklih je dvadesetak godina na neku čudnu foru jako dobro plivala u društvu frajera, da ne kažemo baš znalački se laktarila u često mizoginom nogometnom svijetu.

Ne znaš pritom što u priči o desnoj ruci Romana Abramoviča više fascinira: to što je tako vješto plivala u društvu frajera da je danas tituliraju najmoćnijom ženom nogometnog biznisa, ili to što se u taj svijet spustila padobranom, iz energetskog diva Sibnefta, kao sportska tabula rasa? Kada je u studenome prošle godine nagrađena titulom najboljeg europskog nogometnog direktora u izboru Tuttosporta, ruskom treneru Leonidu Sluckom u prigodnoj čestitci omaklo se da javnosti otkrije istinu o direktorici koja je nogometna pravila savladala u "večernjoj školi", u svojim kasnim dvadesetima.

"Nagrada je u pravim rukama, ona je ujedno i dokaz da čim kreneš raditi s Romanom Abramovičem, automatski postaješ bolji. Marina Granovskaja je top profesionalac, iako nisam siguran da je na početku svoje karijere znala koliko nogometna momčad uopće ima igrača na terenu", nasmijao se Sluckij, bivši trofejni trener CSKA, ruski izbornik, a kasnije i Abramovičev nadzornik u Vitesseu, nizozemskom pastorku londonskog velikana, gdje se kale Chelseajeve nade.

image
PROFIMEDIA Profimedia

20 mil. funta otpremnine

Nakon što su zaokružili preuzimanje "bluesa" za 4,25 milijardi funta, novi vlasnik Todd Boehly i konzorcij njegovih saveznika odlučili su se do kraja riješiti ruskog balasta. Da ne bude protumačeno kao politički motivirana čistka, 47-godišnju direktoricu rusko-kanadskih korijena na izlasku sa stadiona pričekala je "kuverta" s 20 milijuna funta otpremnine. Ili nas barem tabloidi uvjeravaju da se Boehly ponio kao veliki džentlmen. Granovskaja je zauzvrat pristala ostati na usluzi klubu do kraja ljeta i zaključenja prijelaznog roka. Oproštajnu press-konferenciju neće održati iz prozaičnog razloga - otkako je sletjela u klub novinarima nije ponudila više od šture, protokolarne izjave. Ni Abramovič niti Granovskaja ne daju intervjue.

Iako, dakle, ne znamo kako razmišlja, kojim se motivima vodi u poslu, a što je ispunjava u privatnom životu, "legacy" Granovskaje nije nepoznanica. U klub je stigla kao neka vrsta Abramovičeva "fixera", ovlaštena krojiti gazdin dnevni planer - od posjeta krojaču, preko kupnje rođendanskih darova, do gostovanja na dobrotvornim priredbama, zadužena usput da dobro izoštri vid i načuli uši - ali obrazovana, pronicljiva i ambiciozna, brzo je napredovala u hijerarhiji. Malo pomalo približila se igračima i stekla njihovo povjerenje, a kada je 2009. godine kao vješt diplomat i spretan "broker" zadržala u klubu Didiera Drogbu, trajno je zacementirala poziciju u vrhu upravljačke piramide.

Drogba je u tom trenutku figurirao kao prva klupska zvijezda, ali nije bio zadovoljan statusom kod menadžera Luisa Felipa Scolarija. U sljedećem naletu loših vijesti kažnjen je Uefinom zabranom nastupa zbog agresivnog ponašanja prema sucu Øvrebu, koji je u međuvremenu ušao u legendu onom skandaloznom arbitražom u dvoboju Chelsea vs Barcelona. Uglavnom, Drogba je htio van i počeo je širiti lošu klimu u svlačionici, a Granovskaja je, riskirajući reputaciju, nagovorila zvijezdu na potpis novog trogodišnjeg ugovora. S Drogbom na terenu Chelsea će ubrzo osvojiti dvostruku krunu, a onda i Ligu prvaka pobjedom protiv Bayerna u minhenskom finalu.

Otad do danas peta najmoćnija žena svjetskog sporta u izboru Forbesa iz 2017. godine potpisala je i prodala na desetke nogometaša te izrasla u transfernog gurua i eksperta za lukrativne sponzorske ugovore, poput onog s Nikeom. Granovskaji u zaslugu pripisuju astronomsku vrijednost ugovora potpisanog 2016. godine, kojim se Nike obvezao do 2032. uplaćivati Chelseaju 60 milijuna funta godišnje.

Kada je uslijed ruske invazije na Ukrajinu, kao blizak Putinov suradnik, već u prvom valu sankcija zauvijek isključen iz igre, Abramovič je svijetu otkrio jednu od lošije čuvanih tajni britanskog nogometa.

image
PROFIMEDIA Profimedia

Ljepša verzija Levyja

Otprilike milijardu eura koje je klub potrošio na pojačanja, oligarh je knjižio kao osobnu pozajmicu. Drugim riječima, Granovskaja nikada nije obilazila nogometne second-hand dućane i u potrazi za pojačanjima mogla se počastiti raskošnim šopingom, ali taj podatak ne bi bilo pametno zamijeniti za rasipnost. Oni koji su Ruskinju bolje upoznali usporedit će je s ljepšom i nježnijom verzijom Daniela Levyja, a brutalnost Tottenhamova predsjednika za pregovaračkim stolom odavno je ozloglašena priča. "Ovo je bilo bolnije od operacije kuka", čuvena je izjava Sir Alexa Fergusona nakon pregovora s Levyjem o transferu Dmitra Berbatova.

"Otpuhala me, da budem iskren. Bila je čudesna, nevjerojatno topla, osobna, a izravna kao strijela. Ona je tihi ubojica. Sjedneš za njezin stol i nakon izvjesnog vremena povjeruješ da si voljen, da pobjeđuješ u pregovorima, a zapravo nisi svjestan da ti ona polako siše krv", povjerit će The Athleticu izvor iz vrha engleskog klupskog nogometa.

Pod tom vrstom šarma pokleknuo je i Florentino Perez u ljeto 2019., kada je za Edena Hazarda, napadača na ulazu u posljednju godinu ugovora s Chelseajem, platio odštetu koja će (s bonusima) dosegnuti 150 milijuna eura. Možda je to, doduše, bio velikodušan dar, znak pažnje gospođi Granovskaji, jer je ipak popustila u natezanju oko transfera Thibauta Courtoisa (prodan u Real za 35 mil. eura). Belgijski vratar jedan je od rijetkih top nogometaša koji su se javno dotaknuli njezine uloge u Chelseaju.

"Normalno je da je Marina tvrd pregovarač. Ljudi koji se u nogometu bave ugovorima, plaćama i transferima, koji kupuju ili otpuštaju igrače, zapravo imaju najteži posao. U ožujku sam Marini objasnio da želim napustiti Chelsea, jer živeći u Londonu, uz ovakav raspored, ne mogu regularno viđati djecu koja žive u Madridu. 'Hoćeš li pronaći nešto'?, upitala me. Rekao sam da hoću. Onda ćemo te pustiti, odgovorila je", odvrtio je Courtois film za belgijske novine Het Laatste Nieuws. Onda se situacija zakomplicirala jer Granovskaja nije željela "divljati" na licitaciji za Alissona Beckera, kojeg su skauti označili kao idealnu zamjenu za Belgijca.

Kasnije je Ruskinja za 71 milijun funta regrutirala zamjenu u liku Kepe Arrizabalage. Jedan od njezinih najlošijih poslova otkako je preuzela nadzor nad transferima. Većim fijaskom mogla bi se, istini za volju, pokazati kupnja Romelua Lukakua: Chelsea je prije godinu dana srušio povijesni transferni rekord izbrojivši za (još jednog) Belgijca 97,5 milijuna funta, a sada ga već vraća u Inter po diskontnoj cijeni. Oproštajna sezona Marine Granovskaje u zapadnom Londonu generalno nije bila uspjeh: pored Lukakua, klub je ostao bez stoperskog dvojca Rüdiger i Christensen. Vrlo cijenjeni na tržištu, obojica su izgurali ugovore do kraja i odlaze bez odštete.

U njezinu riječ se vjeruje

Pitate li Antonija Contea ili Maurizija Sarrija za mišljenje o zagonetnoj direktorici, još jednom biste mogli doći na kušnju da je nazovete precijenjenom. Obojica su joj u medijima predbacili da im nije ispunila želje, zbog čega su kratko trajali. Granovskaja je lakše surađivala s Joseom Mourinhom. Klupski kroničari uvjereni su da je upravo ona zaslužna za obnovu savezništva između Abramoviča i portugalskog trenerskog karizmatika, a njih su se dvojica razišli u otvorenom neprijateljstvu.

Oni koji se nisu raspitivali među trenerima nego izvršnim direktorima velikih klubova, o Ruskinji su slušali isključivo u superlativima. "Kada je bolje upoznate, otkrijete vrlo ugodnu, duhovitu i kulturnu ženu", kazat će L'Equipeu Lilleov predsjednik Olivier Letang.

"Držim da pripada krugu najboljih - a možda je i najbolja - direktora nogometnih klubova općenito. Ono što posebno cijenim kod nje jest - kada Marina nešto kaže, onda se u to možeš pouzdati. Povjerenje nije riječ koju u nogometu često čujete, ali s Marinom ste mogli surađivati vjerujući u njezinu riječ", dodaje Dick Law, dugogodišnji Arsenalov operativac, pripremajući teren za vruće i neobično transferno ljeto u kojem bi zvijezde mogli postati (sportski) direktori. Za Michaelom Edwardsom, koji upravo napušta Liverpool (a pripisuju mu u zaslugu kupnje Salaha, Manea i Van Dijka), već trče Man United i Chelsea, a uskoro bi i Marina Granovskaja mogla postati vruća nogometna roba...

Linker
31. srpanj 2022 00:11