U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Tomislavom Ivićem kojeg je napravio Tomislav Židak 15. listopada 1994. godine.
1. Zašto je ‘pobjegao’ Tomislav Ivić? Koji razlozi i kakvi motivi su vas nagnali na odlazak?
- I ranije su na moju adresu stizale ponude atraktivnih klubova. Zvali su me Napoli, Genoa i Atletico Madrid. I sve sam odbio, žarko sam želio zauvijek ostati doma. Međutim, tih osam mjeseci, koliko sam bio privezan za HNS, radio sam i neke poslove koji nisu bili o mojoj domeni. Unatoč svemu, imao sam vremena u izobilju i nisam bio pametan kako ga potrošiti. Na kraju su me ponude Monaca i Atletica počele intrigirati i stvari sam postavio ovako: nikakve, ali baš nikakve obveze, osim moralne, nemam ni prema Savezu ni prema ljudima koji su me doveli. Kazao sam im to prije desetak dana, a oni su me zamolili da s tim ne idem u javnosti prije Litve. Bojali su se da ne poljuljam psihološku stabilnost i razbijem mir momčadi. Međutim, oklijevanje i odugovlačenje je dosadilo i predsjedniku Monaca koji me nazvao i rekao: ‘Čekam vas do sutra. Ako prihvatite našu ponudu, u redu, ako ne - hvala lijepo i zbogom!’. Međutim, nekoliko dana kasnije predsjednik se opet javio i kazao da želi obnoviti odnos. Garantirao mi je ugovor s klauzulom, po kojoj ću i dalje biti na raspolaganju Hrvatskom nogometnom savezi, iako stvarima treba ozbiljno pogledati u oči i razmotriti - trebam li ja više hrvatskoj reprezentaciji ili ne? Međutim, obećanje da će me pustiti na pripreme hrvatske nacionalne momčadi stoji i to je neoborivo i neće kolidirati s mojom funkcijom direktora i supervizora u Monacu.
2. Novac, dakle, nije bio u prvom planu? Tvrdi se da je vaš ugovor do kraja sezone težak između 300 i 400 tisuća dolara?
- Pa… o novcu još nismo ni razgovarali. Monaco je uvijek bio gentlemanski klub, klub koji drži riječ i ugovor zapravo nije ni potreban.
3. U pitanju je onda razočaranje? Pred nosom su vam zalupili vrata u Hajduku, nisu vam dopustili ulazak ni u ‘Park’?
- Ne, nije u pitanju nikakav jad. Nisam u godinama kad si mogu dopustiti da me nešto tuče i razočara. Međutim, istina je, da sam uspio realizirati bilo koji od zamišljenih projekata - nikad ne bih otišao. Nikad! No, ‘di bi taka’, vrata su se sama zatvarala. Ostao sam u praznom prostoru i morao sam odabrati neki put.
4. Malo prije ste rekli da bi trebalo ozbiljno razmotriti jeste li neophodni. Znači li to da će pripreme za utakmicu protiv Italije proći bez vas?
- A to ne! Doći ću, svakako ću doći, to je moj dug. Putujući prema Monacu, mislio sam samo na tu utakmicu i onako za sebe, sastavio momčad. Kakvu? A ne, to je samo za moju upotrebu, to vam ne dam. No čini mi se da sam sastavio fantastičnu momčad i to za prigodu da protivnik mora juriti rezultat. A Talijani moraju trčati za pobjedom, inače će ih kritičari rastrgati. A mi imamo strahovito brze igrače; Bokšić, Jarni, Jurčević, Turković, kad to krene - jao protivniku!
5. I Blaževića ste obavijestili o odlasku. Vjerojatno je učinio sve da vas zadrži?
- Naravno da sam o tome dugo razgovarao i sa svojim prvim suradnikom. Bio je vrlo ljubazan, susretljiv i kazao: ‘Ivane, takvu priliku ne smiješ propustiti’. Kao što vidite, nagovorio me.
6. Duško Grabovac je vjerojatno bio nešto tvrđi i nije ‘otvorio šampanjac’ kad ste se zaputili u Monte Carlo. Glavni tajnik je shvatio da je projekt ‘Engleska ‘96’ doveden u položaj kosog tornja?
- I Grabovac je od prve minute znao za ponudu iz Monaca. Uostalom, kao i Komitet za hitnost. Deset ljudi je raspravljalo o tome i svi su bili - sjajni! Jedino ih je bilo strah da moj odlazak ne poremeti momčad. Ali hvala Bogu, sve je ispalo kako smo planirali.
7. Prema prvim informacijama u Monacu nećete sjediti na klupi?
- Nažalost, moram! Kamo sreće da sam našao iskusnijeg trenera. Međutim, Jean Luc Ettori je mlad stručnjak i ne mogu mu odbiti pomoć. U Monacu se posljednjih mjeseci sve promijenilo, novi mladi ljudi su stvorili odličnu atmosferu, iza koje, međutim, ide surova stvarnost. Atmosfera će splasnuti i na tanjuru će ostati realnost - znaš li ili ne znaš? Budući da Monaco ima europske ambicije i da klub takvog renomea uvijek mora biti u jednom od kontinentalnih kupova, upregnuo sam u ta kola i ono što im nedostaje - iskustvo. Predsjedniku Campori sam obećao: ‘ Sve što imam vaše je, i iskustvo i entuzijazam.’
8. Nije li cijela ova situacija čudna i pomalo komična? Izbornik je predsjednik jednog od najmoćnijih klubova u državi i ne može ostati hladan na probleme koji ga razdiru, direktor ‘tezgari’ u Monacu iako mu je konto pun ‘kao brod’, a vrhovni autoritet, predsjednik Saveza je odavno abdicirao. Ne djeluje li sve to najblaže rečeno - neprirodno?
- Ponovit ću, sve ovo vrijeme sam radio poslove koji nisu bili samo moja stvar. Ćiro i ja smo ‘rintali’ kao pravi profesionalci, iako profesionalni odnos nismo zasnovali. I ništa nam nije promaknulo. Štoviše, tvrdim da ni hladni profesionalci ne bi bolje obavili posao. Čudno je to kako je sve funkcioniralo. Tercet Ćiro, Srebrić i ja smo pokrili i objedinili sve. Nije se osjetilo da netko nedostaje, da nešto fali, da nečega ili nekoga nema. ‘Očistili’ smo teren, igra postaje prepoznatljiva, gledamo sve protivnike, sve je pod kontrolom. Samo da Bog bude uz nas, sve će biti OK. Što se mene osobno tiče, rado ću ostati uz momčad do Engleske, no, ponavljam, ako ljudi mogu naći boljeg čovjeka - neka izvole. I s Monacom sam se dogovorio do kraja sezone, na ljeto ću vjerojatno kući i ne bi mi se bilo mrsko vratiti na staru poziciju. Zamolit ću vas još jednu stvar. Ljutio sam se, ponekad i ludovao, radio džabe, ali - bilo je lipo! Ponekad mi je čak bilo neugodno koliko su svi ti ljudi iz pratnje bili pažljivi, osjetio sam da je to odnos prema starijem čovjeku, što mi baš i nije bilo drago saznati. To, da sam ostario.
9. Kako je Jean-Luc Ettori primio vaš dolazak? Rijetki su koji tutore dočekuju s ružama i pljeskom.
- Njemu je zapravo bilo strašno neugodno. U meni je vidio ime, autoritet i plašio se da ću pograbiti sve i zavesti teror. Kad sam ušao u svlačionicu, bilo je doista mučno, međutim, da ne bi bilo zabune, odmah smo otvoreno razgovarali. Objasnio sam svoje ciljeve i odnos je odmah ‘okopnio’, više se ne gledamo preko nišana. Štoviše, već se tapšamo, dođe po mene u hotel i odveze na trening. Jean-Luc Ettori je inteligentan čovjek, a ni ja nisam glup, odmah se vidi kad je netko iskren ili podlac. Kad smo se malo približili, priznao je: ‘Ja sam im kao stariji brat, a vi morate postati otac obitelji’.
10. Putujući prema Monacu vjerojatno ste nekoliko puta ‘odvrtjeli’ film vlastite karijere. I shvatili zašto vas je Hajduk tako grubo odgurnuo.
- O tome doista ništa ne želim reći. Niti jednu jedinu riječ. Sljedeće pitanje…
11. Zagrebom je prostrujala vijest da su vas pripremali za trenera Croatije. Prema nekim navodima i predsjednik Republike Franjo Tuđman, veliki navijač Croatije, ponudio vam je maksimirsku klupu?
- Istina, predsjednik mi je to jednom spomenuo, ali nekako usput, u šali. Iako je prvi čovjek Republike zainteresiran da Croatiji ide dobro, njegovi poslovi su toliko složeni i opširni da nema vremena razmišljati o tome tko će biti trener Croatije.
12. Sjećate li se Joela Quinioua? Francuski sudac, koji će dijeliti pravdu u Palermu. Vjerojatno se sjećate polufinala Svjetskog prvenstva i utakmice Italija - Bugarska, kada su Bugari drastično oštećeni. Bojite li se da će i u Palermu ‘natezati’ za Talijane?
- Iako je vrlo osjetljiv, Quiniou je sudac od dvadeset četiri karata. Sudio je mnoge velike utakmice, iako je jako osjetljiv na prigovaranje. Za vrijeme utakmice želi biti gospodar utakmice. Ne sumnjajte u njegovu pravednost, iako ću još jednom podvući, ako mu se ide ‘uz nos’, ako izazovete njegov bijes, sami ste krivi. Međutim, nije zlonamjeran. Što se tiče vaše ‘optužnice’ da je domaći sudac, to apsolutno nije točno. Izuzetno je hrabar, i ako ga domaćin provocira, pred 100.000 ljudi će ići kontra svih. Stoga je vrlo važno pripremiti naše igrače i na takva suđenja.
13. Odlučno odbijate da je Quiniou poslan da zaustavi galop ‘hrvatske konjice’. Međutim, ne možete pobiti da su Talijani moćan i ugledan savez, čija logistika nije ništa slabija od momčadi.
- Prema mojim informacijama Talijani su naredili potpunu mobilizaciju što je i naša prilika. I njihova logika je kao i naša - najbolje je biti prvi. Talijanima je to ključna utakmica, ako nas dobiju skočit će na sedam bodova ispred nas. Vaše pitanje je, međutim, drukčije intonirano i ja, kao direktor hrvatske reprezentacije, ne smijem o tome reći ni riječ. Međutim, ne može se negirati da Italija ima ogromni autoritet. Ipak, na to ne trebamo trošiti previše energije, treba se posvetiti građenju pozitivne atmosfere uoči utakmice u Palermu na kojoj ćemo, duboko se nadamo, postati europski autoritet. I ne samo bodovno.