Padaju avioni često u zadnje vrijeme, čak i nestaju, stoga je jučerašnji pad iranskoga zrakoplova sa 48 putnika i članova posade, u blizini zračne luke u Teheranu, za mnoge bila ‘normalna vijest’. I, definitivno, nije izazvala takav medijski interes kao ona dva aviona Malaysia Airlinesa.
Međutim, u Teheranu se tugovali, a u toj tuzi, neki su ‘zahvaljivali nebesima’. Među njima i Zlatko Kranjčar, bivši hrvatski izbornik i aktualni trener Sepahana, uglednog iranskog kluba. Naime, spomenuti zrakoplov raspao se nakon polijetanja, očito zbog loše izrade, a dva dana ranije njime su upravo Cico i igrači Sepahana doletjeli iz Tabriza gdje su igrali protiv Gostaresh Foolada.
Pobijedili su, slavili, a nisu ni slutili da su bili među posljednjima koji su preživjeli let tim istim avionom.
- U šoku smo svi, naravno, ovo je velika nesreća. I, naravno, prođe ti kroz glavu, moglo se nama dogoditi, samo dva dana ranije letjeli smo istim avionom, što da se onda raspao?! Očito, imali smo sreće, izgleda da nas čuva Bog - javio nam se jučer iz Irana Zlatko Kranjčar, još uvijek jako pod dojmom onoga što se dogodilo. Ili, što se nije dogodilo.
- To je avion koji se koristi za charter letove, ne lete njime samo igrači i članovi Sepahana, već i ostali civili, tako da u njemu, u trenutku pada, nije bilo nijednog člana našeg kluba. Koja tragedija, strašno - pričao je Kranjčar.
A sve je tako dobro krenulo, u dva susreta ove sezone Sepahan je upisao dvije pobjede, zasad vodi na ljestvici. Ciljevi i ambicije su visoki.
- Ovdje sam tri i pol godine, sjajno sam se snašao, ne mogu se požaliti, sve štima. Naviknuo sam na visoke letvice, cilj je naslov prvaka, Sepahan je uz Estheglal najveći klub u Iranu i ne trpi prosječnost. Vjerujem da ćemo ispuniti te zahtjeve, a imamo i ambicije u Azijskoj Superligi.
Kad već pričamo, i kad smo probili onaj početni šok zbog priče sa srušenim zrakoplovom, pitali smo i za sina. Što će biti s Nikom?
- Ne znam, stvarno. Zasad je u Kijevu, član je Dynama, a hoće li tamo i ostati, vidjet ćemo, to ne mogu reći u ovom trenutku.
U svakom slučaju, bitno je da ste vi živi, sve ovo je manje bitno.
- Da, naravno. Eto, imali smo sreće, mogli smo ‘to’ biti mi...