"Kao što smo očekivali, Hrvatska nas je odmah pritisnula. Bilo nam je jasno da će tražiti brzi pogodak, na svom terenu, u ludoj atmosferi. Morali smo malo smiriti igru, pokazati naš nogomet, ali nažalost, nije upalilo", riječi su ruskog tragičara s Poljuda, Fjodora Kudrjašova, braniča koji je loptu poslao u vlastitu mrežu, Ruse u dodatne kvalifikacije, a Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Prvi je to intervju 34-godišnjeg Rusa nakon spektakla u Splitu, a u istom je progovorio o svemu i svačemu. Oni najzanimljiviji dijelovi, odnose se na onaj, za njega kobni, a Vatrene sretni trenutak iz 81. minute.
"Pod pauzom nam je Karpin govorio da se nemoguće braniti 90 minuta i doći do željenog rezultata. Stoga smo htjeli promijeniti našu igru, vjerovali smo da možemo i bilo nam je jasno da je izbornik u pravu. Izašli smo u nastavku, željeli se nadigravati, ali kada smo vidjeli u kakvom je stanju teren... Hrvati su bili u naletu, a nakon početka nastavka idućih 10-15 minuta bilo je najteže. Hrvati su nas razbijali! U tom trenutku, kroz glavu nam je prolazila misao da će nas 'ubiti' na terenu. Očekivao sam da će zbog lokvi utakmica biti lakša, da Hrvati neće moći toliko kombinirati kao u prvom dijelu, ali ispalo je da su se savršeno prilagodili i nastavili igrati svoj nogomet. Nakon 15 minuta drugog poluvremena malo su usporili i nije bilo toliko opasnih trenutaka", priča Kudrjašov za Sport-Express.ru.
A onda je na red došlo posljednjih 10-ak minuta regularnog dijela utakmice...
"Nekoliko sekundi prije gola osjetio sam grč, ne samo iza, već i sprijeda. Nastavio sam trčati jer utakmica nije zaustavljena. Morao sam... Nakon dvoboja, vrtio sam sve po glavi... Možda sam trebao pasti, tražiti pomoć, ali Kafanov mi je rekao: 'A što da si pao i da su onda zabili s pozicije na kojoj si trebao biti? To bi bio još veći problem. Ovako si barem pokušao igrati do kraja.' I prvi trener je govorio da, ako možeš, moraš trčati dok ti noga ne otpadne. Takav sam i ja, uvijek ću sve odraditi do kraja. Da, danas kad se sagleda čitava situacija, čovjek bi mogao reći, 'pa zašto nisam propustio loptu', no ja sam u tom trenutku samo razmišljao kako da nastavim trčati s ozljedom. Kada je lopta završila u mreži, osjetio sam bol... Rekao sam da je potrebna zamjena, ali više nismo imali pravo na to. Nisam htio ostaviti suigrače na terenu, pokušao sam nastaviti..."
Što se događalo nakon meča?
"Odmah sam otišao u svlačionicu, dio suigrača mi je prišao i pružio podršku. Izbornik i ostali treneri napravili su isto. Neko vrijeme smo samo sjedili, u svlačionici je bila tišina, nitko nije govorio. Sjedio sam s pognutom glavom, zabrinut i s osjećajem da sam iznevjerio momčad, ali i svoju državu. Iako to ne možete nazvati pogreškom, već slučajnošću, radilo se o za mene teškom trenutku."
Uslijedio je potom razgovor s liječnikom od kojeg je tražio tablete za opuštanje mišića, a potom je zajedno sa suigračima sjeo u autobus i napustio Poljud.
"Nisam čak ni odmah upalio mobitel, morao sam se pribrati, odlučiti što i kako dalje. Kasnije sam vidio mnoštvo poruka od obitelji i prijatelja, a ostao sam iznenađen kada sam vidio da su mi pisali i brojni ljudi s kojima sam imao nikakav ili vrlo malo kontakta. Shvatio sam da neću ništa promijeniti ako ću se ubijati oko toga. Dogodilo se i sad gotovo. Ispričao sam se izborniku, on se prisjetio svojih riječ između dva poluvremena te rekao da se takve stvari događaju. Nadam se da ću u ožujku pomoći svojoj momčadi i zabiti pogodak, ali ne u svoju, već u protivničku mrežu. To je moj cilj za iduća tri-četiri mjeseca. Ne treba to čak biti ni pogodak, ali moram dati sve od sebe da odemo na Svjetsko prvenstvo", poručio je Kudrjašov.
