E baš svašta. Nevjerojatna nogometna priča dolazi sa Surinama. Nekom nadrealna, nekom zabavna, nekom tužna, ali istinita i to priča o kojoj bruji cjeli svijet. Nadrealizam se vratio na stadione, a glavni junak je jedan dotpredsjednik države, vlasnik nogometnog kluba, 60-godišnjak kojeg Interpol traži zbog trgovine drogom, inače otac 50 djece.
Igrala se utakmica osmine finala CONCACAF Lige prvaka između surinamskog Intera Moengotapoea i Olimpije iz Hondurasa u Moengu na stadionu koji nosi baš njegovo ime. A on je Ronnie Brunswijk, dotpredsjednik Surinama i profesionalno je debitirao kao nogometaš u 60. godini. Pitate se zašto, otkud uopće potreba jednom dobrostojećem gospodinu da se upusti u jednu takvu avanturu? Nema logičnog odgovora i nećete ga naći. Jednostavno je čovjek želio to doživjeti, a kako drugačije nego u svom klubu u kojem je Bog i batina i u kojem mu je sve omogućeno. Postao je najstariji igrač koji je igrao službenu utakmicu na klupskoj razini u CONCACAF-u.
53. minute sa sinom
Ronnie Brunswijk, aktualni dopredsjednika Surinama je bivši gerilac, vlasnik je momčadi Moengotapoe i sve je iznenadio kada je s kapetanskom trakom izašao na travnjak kako bi odigrao dvoboj. Rođen je 7. ožujka 1961, a Concacaf je osnovan šest mjeseci kasnije. Brunswijk je odigrao 53 minute zajedno u momčadi sa svojim sinom Damianom. No, mladići iz Hondurasa nisu prepoznali njihov značaj i pregazili su ih sa 0:6.
Prije nekoliko dana svjedočili smo priči da su Leon Benko i njegov sin igrali skupa za Varteks, no to je bila niža liga u odnosu na ovu koja je razina Lige prvaka. Možete li zamisliti da se to dogodilo u Europi? Ne možete, jer se to u Europi nikad ne bi moglo dogoditi, ali u Surinamu i slično eto ništa nije nemoguće.
Brunswijkova nogometna karijera zasad će biti ograničena na jednu utakmicu, jer neće moći igrati uzvrat, jer ne može napustiti Surinam, jer ga je Interpol traži za zločine povezane s trgovinom drogom. Sigurno će trener surinamskog prvaka reći da će ta činjenica biti ogroman hendikep za njih u uzvratu u Hondurasu, jer mu je bolje da se u protivnom ne vraća kući. Surinamski dopredsjednik je navikao živjeti sa kontroverzama još od adolescencije. Prema profilu New York Timesa, on je za života bio “elitni padobranac, nogometaš, traženi pljačkaš banaka, vođa gerile, zlatni barun i otac najmanje 50 djece”.
Istina o bogatstvu
Osuđen za trgovinu drogom u Europi, ali je također pomogao donijeti demokraciju u Surinam. Makar ga mnogi propituju o tome kako je stekao bogatstvo, ima reputaciju velikodušnog gospodina, jer je svoje pobornike obasipao novcem koji je bacio iz helikoptera. Rekao je da je njegovo bogatstvo došlo od trgovine drvetom i zlatom od čega je stekao bogatstvo nakon rata, a ne od lanaca droge kako mu se pripisuje. To bogatstvo iskoristio je za ulaz u politiku gdje je sad na vrhuncu moći.
Surinamski predsjednik, Chan Santokhi, lovio je Brunswijka 80 -ih dok je bio policajac, a nakon toga su njih dvojica politički udružili snage. Izgradio je Brunswijk reputaciju Robin Hooda za svoje zemljake.
No, eto sport ne priznaje moćnike, pa su njegovi i napori njegove momčadi ostali uzaludni protiv boljih Hondurašana. Možda je financijski mogao utjecati na konačan ishod, ali eto njegova ambicija je jednostavno bila da se pojavi na terenu kao kapetan i da o tome svi nešto napišu. S nadom da neće postati inspiracija drugim svemoćnicima.
A što može njegova momačd bez njega na uzvratu u Tegucigalpi? Može ne izgubiti 6:0 da ih predsjednik nagradi na povratku doma. To bi bio potez.