Bilo je to 29. svibnja 1998.godine. Na starom zdanju u Puli Blaževićeva prva vatrena generacija imala je posljednju provjeru pred odlazak u Francusku. Po tom kišnom danu u Puli, uz poraz od Slovaka, nije se dalo zaključiti kakav će veličanstven biti debi Hrvatske na Mundijalu. Pogotovo je legendarni Ćiro Blažević bio zabrinut što se protiv Slovaka ozlijedio Slaven Bilić. Vrsni stoper “osjetio” je neko kvrckanje u kuku. Pokazat će se da je to bio početak kalvarije za Bilića, koji će dvije godine kasnije morati rano zaključiti karijeru (u 32.) zbog muke s kukom...
Zrakoplov nakon Pule
Protiv Slovaka je u 70. minuti Bilića zamijenio Igor Tudor. Bio je to poseban dan za tada 20-godišnjeg stopera. Na trošnoj tribini pulskog stadiona sjedili su ljudi iz Juventusa, koji su došli po njega privatnim zrakoplovom i odmah nakon utakmice odveli ga u Torino na potpis ugovora. Bio je to senzacionalan transfer jer je uz četiri milijuna eura (u današnjoj vrijednosti) ipak bila riječ o vrlo mladom igraču Hajduka, praktično još “zelenom” i u hrvatskim mjerilima.
Slaven Bilić je u transferu u Premiership, iz Bundeslige, u jednom trenutku bio najskuplje plaćeni branič na svijetu. Tudor se u Juventusu etablirao kao jedan od najboljih stopera na svijetu među U-21 igračima, što je bila ocjena tadašnjeg trenera Carla Ancelottija. Kao i Slaven Bilić, tako je i Igor Tudor platio ceh ozljedama. Njegova kalvarija krenula je ozljedom gležnja, koja se rastegla i zbog koje je preskočio Svjetsko prvenstvo u Japanu/Južnoj Koreji 2002. godine. Operirao je jednom taj gležanj, pa onda opet i drugi put, a koliko je nesreće imao s tom nogom sugerira podatak da ga je “napala” i bakterijska infekcija koja je dodatno uneredila unutrašnjost gležnja. Teško je to živio Tudor, što smo se i osobno uvjerili kada smo ga posjetili u torinskoj klinici. Kao da je osjećao da mu stvari više neće ići kako treba. Probao je sve, igrao s bolovima, u Juventusu je ostao do kraja ugovora i sam si je smanjio plaću, no noga je boljela. Vratio se i probao u Hajduku, kao i Bilić, ali je epilog bio sličan. Tudor je s 30 godina shvatio da više ne može normalno igrati niti u HNL-u, i kako nema smisla da se muči...
Poljska htjela Bilića
Dok se za Slavena Bilića moglo nazrijeti kako bi mogao krenuti u trenersku karijeru, Igor Tudor nije odavao takav afinitet. Bilić je bio staloženiji, a Tudor uglavnom prznica. Do danas, nakon što su razvili zapažene trenerske karijere, dojam o njihovim temperamentima se nije promijenio. S obzirom da je desetak godina mlađi, Tudor je u dekadi trenerskog poslanja imao doista visok doseg. Dva puta je bio trener Hajduka, osvojio je i jedan trofej, Kup Hrvatske, dva puta je bio trener Udinesea i spašavao im prvoligaški status. Na temelju igračkog backgrounda Tudor je prilično rano dobio vrlo zanimljive europske angažmane, od PAOK-a, preko Karabükspora, Galatasaraya, uloge asistenta u Juventusu, potom samostalnoj zapaženoj etapi u Hellas Veroni do nedavne mu priče u Olympique Marseilleu...
Bilić je odradio velik posao s U-21 i A-reprezentacijom Hrvatske u razdoblju 2004. - 2012. Iako nije ostvario medalju, Bilićev opus je preteča iskoraka Vatrenih u finišu prošle dekade. U proteklih 11 godina i on je imao dojmljive europske angažmane i počeo mijenjati percepciju marginalizacije hrvatske struke u međunarodnim okvirima. Lokomotiv Moskva, Bešiktaš, West Ham United, Al Ittihad, West Bromwich Albion, Beijing Guoan, Watford, njegove su dosadašnje stanice. Najduže se zadržao u West Hamu, gdje je nekoć igrao, i u dvije i pol godine ostavio vrlo dobar dojam i kao trener. Dvije sezone je odradio i u Bešiktašu, a u Turskoj je i time stekao veliki respekt, jer ga gotovo svake sezone povezuju s nekim od tamošnjih klubova. Dok je u Kini čekao “otkočenje” natjecanja (zbog pandemije) sve je dogovorio s Fenerbahčeom, ali ga vlasnik Beijing Guoana nije želio pustiti godinu dana prije isteka ugovora. Bilić je svoj “gral” ostvario u kratkom boravku u Saudijskoj Arabiji, gdje je zaradio novac koji mu je osigurao egzistencijalnu mirnoću i poziciju da bira svoje nove projekte. Nikad nije krio da je Engleska njegov najdraži drugi dom, zato je prihvatio WBA i uspio ga vratiti u Premier ligu. Zato je i prihvatio i kasnije poziv Watforda, iako je to klub koji troši trenere kao rijetko tko.
Tudor je zaključio vrlo tešku misiju u kompliciranom Marseilleu i čeka novu priliku. Slaven Bilić je imao također dosta poziva, ali, ponavljamo, ne žuri se ići negdje samo da ide. Pritom kod Bilića postoje uvijek i ponude raznih federacija (Poljska je bila jedna od posljednjih u nizu) koje bi ga rado angažirale. Dok finišira gradnju kuće u Splitu, s obitelji živi na relaciji Krk - Zagreb i osluškuje dojave prema njegovom engleskom menadžeru.
Vrijeme za duži projekt
Tudor je, kao i Bilić u Turskoj ili Engleskoj, često tretiran u talijanskim medijima kao kandidat za trenersku poziciju klubova koji mijenjaju ili započinju novu stručnu priču. Najjače je zvonila prilično uvjerljiva medijska priča kako ga se u Juventusu tretira kandidatom za nasljednika Maxa Allegrija. U Italiji, osim kao igrač, Tudor je ostavio vrlo dobar dojam i kao trener. Pogotovo se iskazao u Hellas Veroni, gdje je njegova momčad igrala u 3-4-2-1 vrlo moderan okomit nogomet, pun intenziteta, presinga i strasti. Ono što može biti teret iskoraku njegove karijere jest činjenica kako se, osim na početku u Hajduku (22 mjeseca), Tudor punu sezonu zadržao samo u ovoj posljednjoj etapi, u Marseilleu. Je li s 45 godina i sada već bogatim iskustvom, došao trenutak da se pripremi i potom odradi jedan duži i posljedično kvalitetniji projekt, vidjet će se i kroz odabir sljedeće trenerske destinacije.
Što se Bilića tiče, on prvi pogled uvijek ima prema Otoku. Gdje u listopadu počinju padati prve trenerske glave i traže se prekaljeniji akteri klupa, koji mogu u hodu preuzeti odgovornost. Pritom, Bilić nam se čini skloniji da se opet okuša u Premiershipu nego u maratonskom Championshipu. No, ne bi se trebalo iznenaditi i nekom drugom projektu, izvan Engleske.
Tudor nam se čini kao tip koji će čekati Italiju, gdje se najbolje snalazi... Kako god, bez posla neće dugo ostati ni Bilić, a ni Tudor...