Igor Tudor i Slaven Bilić

 PROFIMEDIA, SN ILUSTRACIJA
SPLITSKI TRENERSKI DVOJAC

Tudor bi mogao u Italiju, Bilić gleda prema Engleskoj, a onda ga čeka izazov od kojeg ne može pobjeći

Dva poznata hrvatska trenera u očekivanju su novih angažmana
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 08. srpanj 2023. 10:46

Bilo je to 29. svibnja 1998.godine. Na starom zdanju u Puli Blaževićeva prva vatrena generacija imala je posljednju provjeru pred odlazak u Francusku. Po tom kišnom danu u Puli, uz poraz od Slovaka, nije se dalo zaključiti kakav će veličanstven biti debi Hrvatske na Mundijalu. Pogotovo je legendarni Ćiro Blažević bio zabrinut što se protiv Slovaka ozlijedio Slaven Bilić. Vrsni stoper “osjetio” je neko kvrckanje u kuku. Pokazat će se da je to bio početak kalvarije za Bilića, koji će dvije godine kasnije morati rano zaključiti karijeru (u 32.) zbog muke s kukom...

Zrakoplov nakon Pule

Protiv Slovaka je u 70. minuti Bilića zamijenio Igor Tudor. Bio je to poseban dan za tada 20-godišnjeg stopera. Na trošnoj tribini pulskog stadiona sjedili su ljudi iz Juventusa, koji su došli po njega privatnim zrakoplovom i odmah nakon utakmice odveli ga u Torino na potpis ugovora. Bio je to senzacionalan transfer jer je uz četiri milijuna eura (u današnjoj vrijednosti) ipak bila riječ o vrlo mladom igraču Hajduka, praktično još “zelenom” i u hrvatskim mjerilima.

image
JOHN SPENCER/SIPA PRESS/PROFIMEDIA

Slaven Bilić je u transferu u Premiership, iz Bundeslige, u jednom trenutku bio najskuplje plaćeni branič na svijetu. Tudor se u Juventusu etablirao kao jedan od najboljih stopera na svijetu među U-21 igračima, što je bila ocjena tadašnjeg trenera Carla Ancelottija. Kao i Slaven Bilić, tako je i Igor Tudor platio ceh ozljedama. Njegova kalvarija krenula je ozljedom gležnja, koja se rastegla i zbog koje je preskočio Svjetsko prvenstvo u Japanu/Južnoj Koreji 2002. godine. Operirao je jednom taj gležanj, pa onda opet i drugi put, a koliko je nesreće imao s tom nogom sugerira podatak da ga je “napala” i bakterijska infekcija koja je dodatno uneredila unutrašnjost gležnja. Teško je to živio Tudor, što smo se i osobno uvjerili kada smo ga posjetili u torinskoj klinici. Kao da je osjećao da mu stvari više neće ići kako treba. Probao je sve, igrao s bolovima, u Juventusu je ostao do kraja ugovora i sam si je smanjio plaću, no noga je boljela. Vratio se i probao u Hajduku, kao i Bilić, ali je epilog bio sličan. Tudor je s 30 godina shvatio da više ne može normalno igrati niti u HNL-u, i kako nema smisla da se muči...

Poljska htjela Bilića

Dok se za Slavena Bilića moglo nazrijeti kako bi mogao krenuti u trenersku karijeru, Igor Tudor nije odavao takav afinitet. Bilić je bio staloženiji, a Tudor uglavnom prznica. Do danas, nakon što su razvili zapažene trenerske karijere, dojam o njihovim temperamentima se nije promijenio. S obzirom da je desetak godina mlađi, Tudor je u dekadi trenerskog poslanja imao doista visok doseg. Dva puta je bio trener Hajduka, osvojio je i jedan trofej, Kup Hrvatske, dva puta je bio trener Udinesea i spašavao im prvoligaški status. Na temelju igračkog backgrounda Tudor je prilično rano dobio vrlo zanimljive europske angažmane, od PAOK-a, preko Karabükspora, Galatasaraya, uloge asistenta u Juventusu, potom samostalnoj zapaženoj etapi u Hellas Veroni do nedavne mu priče u Olympique Marseilleu...

Bilić je odradio velik posao s U-21 i A-reprezentacijom Hrvatske u razdoblju 2004. - 2012. Iako nije ostvario medalju, Bilićev opus je preteča iskoraka Vatrenih u finišu prošle dekade. U proteklih 11 godina i on je imao dojmljive europske angažmane i počeo mijenjati percepciju marginalizacije hrvatske struke u međunarodnim okvirima. Lokomotiv Moskva, Bešiktaš, West Ham United, Al Ittihad, West Bromwich Albion, Beijing Guoan, Watford, njegove su dosadašnje stanice. Najduže se zadržao u West Hamu, gdje je nekoć igrao, i u dvije i pol godine ostavio vrlo dobar dojam i kao trener. Dvije sezone je odradio i u Bešiktašu, a u Turskoj je i time stekao veliki respekt, jer ga gotovo svake sezone povezuju s nekim od tamošnjih klubova. Dok je u Kini čekao “otkočenje” natjecanja (zbog pandemije) sve je dogovorio s Fenerbahčeom, ali ga vlasnik Beijing Guoana nije želio pustiti godinu dana prije isteka ugovora. Bilić je svoj “gral” ostvario u kratkom boravku u Saudijskoj Arabiji, gdje je zaradio novac koji mu je osigurao egzistencijalnu mirnoću i poziciju da bira svoje nove projekte. Nikad nije krio da je Engleska njegov najdraži drugi dom, zato je prihvatio WBA i uspio ga vratiti u Premier ligu. Zato je i prihvatio i kasnije poziv Watforda, iako je to klub koji troši trenere kao rijetko tko.

image
MICHAEL ZEMANEK/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA

Tudor je zaključio vrlo tešku misiju u kompliciranom Marseilleu i čeka novu priliku. Slaven Bilić je imao također dosta poziva, ali, ponavljamo, ne žuri se ići negdje samo da ide. Pritom kod Bilića postoje uvijek i ponude raznih federacija (Poljska je bila jedna od posljednjih u nizu) koje bi ga rado angažirale. Dok finišira gradnju kuće u Splitu, s obitelji živi na relaciji Krk - Zagreb i osluškuje dojave prema njegovom engleskom menadžeru.

Vrijeme za duži projekt

Tudor je, kao i Bilić u Turskoj ili Engleskoj, često tretiran u talijanskim medijima kao kandidat za trenersku poziciju klubova koji mijenjaju ili započinju novu stručnu priču. Najjače je zvonila prilično uvjerljiva medijska priča kako ga se u Juventusu tretira kandidatom za nasljednika Maxa Allegrija. U Italiji, osim kao igrač, Tudor je ostavio vrlo dobar dojam i kao trener. Pogotovo se iskazao u Hellas Veroni, gdje je njegova momčad igrala u 3-4-2-1 vrlo moderan okomit nogomet, pun intenziteta, presinga i strasti. Ono što može biti teret iskoraku njegove karijere jest činjenica kako se, osim na početku u Hajduku (22 mjeseca), Tudor punu sezonu zadržao samo u ovoj posljednjoj etapi, u Marseilleu. Je li s 45 godina i sada već bogatim iskustvom, došao trenutak da se pripremi i potom odradi jedan duži i posljedično kvalitetniji projekt, vidjet će se i kroz odabir sljedeće trenerske destinacije.

Što se Bilića tiče, on prvi pogled uvijek ima prema Otoku. Gdje u listopadu počinju padati prve trenerske glave i traže se prekaljeniji akteri klupa, koji mogu u hodu preuzeti odgovornost. Pritom, Bilić nam se čini skloniji da se opet okuša u Premiershipu nego u maratonskom Championshipu. No, ne bi se trebalo iznenaditi i nekom drugom projektu, izvan Engleske.
Tudor nam se čini kao tip koji će čekati Italiju, gdje se najbolje snalazi... Kako god, bez posla neće dugo ostati ni Bilić, a ni Tudor...

BILIĆEVA BUDUĆNOST

Prvo inozemni projekt i onda konačni izazov u Hajduku


U dosadašnjoj profesionalnoj nogometnoj karijeri, Slaven Bilić je pokazao trenersku solidnost dosega, a svoju važnu crtu imao je u pragmatičnosti. Bilić je vrlo inteligentan tip, što je pokazivao i kao igrač, u životu izvan nogometa (diplomirao pravo) ali i u razvijanju trenerske mu karijere.

Tehničko-taktički gledano njegove su momčadi uglavnom igrale sustav 4-2-3-1, koji je bio, uz 4-4-2, njegov najčešći izbor i u vatrenim godinama. Ono što nam se čini kao lajtmotiv njegova pristupa to je odnos s igračima. U tome je bio majstor dok je vodio reprezentaciju, a takav pristup je zadržao i kao klupski trener. Nekad ode preko linije nužne distance trener-igrač toliko koliko je dovoljno da neki igrači to zloupotrijebe. No, Bilić je takav tip, za njega su ti odnosi ključni i na tome gradi svoju priču u svakom klubu. Zato djeluje kao da mu je engleska verzija “trenera menadžera” optimalna.

Bilić će u rujnu navršiti 55 godina (rođen je 11. rujna 1968. godine) i u zenitu je svoje trenerske karijere. Zato čeka još koji inozemni projekt prije nego se “umiri” u Hrvatskoj.

Splitski Hajduk će prije ili poslije biti njegov izazov, koliko god je domaćim trenerima na Poljudu uvijek teško. No, neće moći pobjeći od toga...

TUDOROVA BUDUĆNOST

Rad u velikanu omogućio bi mu da napravi prave stvari

U 28 godina praćenja, od dana kada je bio lider u juniorskoj generaciji Hajduka, preko debija u seniorima, reprezentaciji i poslije u karijeri Juventusa, Igor Tudor zadržao je svoju odrednicu - temperamentan karakter. Taj višak adrenalina krasio ga je kao igrača i doprinio da postane velika faca Juventusa. U trenerskom poslu zadržao je bazno tu notu temperamenta, iako se vidljivo trudio da ga kroti. Jer jedno je biti igrač, gdje taj “nemir” donosi važne plusove, ali kao trener, kada brinete o momčadi, nužno je biti staložen(iji). Taj “nemir” je recimo doprinosio da u Hellas Veroni napali momčad, kojoj je malo tko vjerovao, a onda se odradilo odlično prvenstvo.

Taj temperament u još nemirnijem okruženju Marseillea, doprinio je krutom stavu na početku i tenzijama unutar svlačionice. No, njegov borbeni duh omogućio mu je da u tom grotlu Velodromea ipak složi dobru priču, u kojoj je njegov rad ipak zaslužio vrlo dobre kritike. Tudor međutim zbog svega (iskustvo, background, mentalitet) najviše odgovara talijanski dril. Jer tamo je organizacija optimalna, taktički se najviše radi i poštuju postulati igre, a Tudor je u tom smislu razvio jako dobru te-ta ideju. U tom redu onda je njegova temperamentnija narav plus. Dobije li priliku u jednom od velikih, primjerice Juventusu, bit će mu omogućeno fokusiranje samo na teren, a to bi mu moglo onda omogućiti da napravi velike stvari.

Linker
22. studeni 2024 01:50