Nakon završetka igračke karijere koju je u najvećem dijelu proveo u Hajduku i Juventusu, bivši hrvatski reprezentativni stoper Igor Tudor posvetio se trenerskom poslu. Krenuo je prije 15 godina kao pomoćni trener u Hajduku, potom je vodio juniore i kadete, da bi od srpnja 2012. do travnja 2013. bio pomoćnik u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske.
Samostalnu trenersku karijeru započeo je u svom Hajduku 29. travnja 2013. godine te je vodio 70 utakmica s prosjekom od 1,63 osvojena boda po susretu sve do povlačenja s klupe 4. veljače 2015. godine. U sezoni 2012./13. osvojio je Tudor i svoj jedini trenerski trofej, s Bijelima je slavio protiv Lokomotive u finalu Hrvatskog nogometnog kupa.
Nakon toga Tudor odlazi u Grčku gdje od srpnja 2015. do ožujka 2016. vodi solunski PAOK. Od lipnja 2016. do veljače 2017. bio je trener turskog Karabükspora kojeg je napustio zbog poziva turskog velikana Galatasaraya u kojem je potrajao do prosinca 2017. godine.
Prvi trenerski angažman u Italiji imao je Tudor u Udineseu od travnja do lipnja 2018. godine, a u istom je klubu u drugom mandatu radio od ožujka do studenoga 2019. godine.
Drugi angažman na klupi Hajduka uslijedio je od siječnja do kolovoza 2020. godine. Poljud je napustio zbog poziva iz Juventusa, koji ga je angažirao kao pomoćnog trenera u stožeru Andree Pirla, a u redovima Stare dame proveo je cijelu sezonu.
Nakon toga vratio se hrvatski trener samostalnim angažmanima. Od rujna 2021. do svibnja 2022. vodio je Hellas Veronu, od srpnja 2022. do lipnja 2023. bio je na klupi francuskog Marseillea, da bi od 18. ožujka do 5. lipnja ove godine bio strateg Lazija.
Odradio je Tudor na klupi rimskoga kluba tek 11 utakmica, a prema talijanskim izvorima sam se odlučio na odlazak zbog neslaganja s klupskom vrhuškom oko planova i selekcije momčadi za novu sezonu. Navodno je tražio konkretna pojačanja, dok su gazde imale drugačije ideje, a takvo okruženje očito se nije svidjelo Tudoru koji je kroz dosadašnju trenersku karijeru pokazao da teško mijenja svoje stavove i uvjerenja te da nije osobito sklon kompromisnim rješenjima. Što ga je zapravo motiviralo na odlazak, objasnit će sam Tudor na konferenciji za novinare koju je sazvao za petak.
I dok u dobi od 46 godina mnogi treneri tek kreću u pravu karijeru, iz Tudora je već više od 10 godina profesionalnog rada u cijenjenim i uglednim klubovima. Prepoznale su i prestižne sredine poput Galatasaraya, Marseillea i Lazija njegove trenerske kvalitete, no kratak je vijek njegovih mandata.
U Lazio je pozvan kako bi zamijenio Maurizija Sarrija koji se povukao u ožujku nakon serije od četiri poraza i ispadanja od Bayern u osmini finala Lige prvaka. Potpisao je hrvatski stručnjak ugovor na godinu i pol, s klupskom opcijom produljenja za još jednu godinu, što znači da se povukao najmanje godinu dana ranije od očekivanog.
U svom kratkom mandatu na Olimpicu Tudor je u 11 natjecateljskih utakmica ostvario šest pobjeda, tri remija i dva poraza, a kroz talijansko prvenstvo je osvajanjem sedmog mjesta osigurao plasman u sljedeću sezonu Europske lige.
Ako pogledamo Tudorovu povijest rastanaka sa svojim poslodavcima, ispostavlja se da je uglavnom odlazio samovoljno. Tek su mu tri kluba uručila otkaze. PAOK je s njim prekinuo suradnju ‘‘zbog neuspješnih rezultata i omalovažavajućih komentara o kvaliteti momčadi‘‘, a otkaz je dobio i u Galatasarayu što nije nimalo čudno s obzirom na odnose i običaje koji vladaju u turskom nogometu.
S Karabürksporom je ostvario odlične rezultate, a otišao je zbog poziva Galatasaraya. Prvi put je iz Udinesea otišao sam nakon što ga je spasio od ispadanja, drugi put su mu presudili slabiji rezultati.
Drugi mandat u Hajduku prekinuo je zbog poziva iz Torina, s Veronom se nakon osvojenog devetog mjesta u Serie A i niza zapaženih partija razišao sporazumno, a svojom je odlukom napustio i posljednje dvije sredine u kojima je radio, Marseille i Lazio.
S Marseilleom je osvojio treće mjesto u prvenstvu čime je klubu osigurao kvalifikacije za Ligu prvaka, a u službenom je priopćenju objasnio kako se ‘umorio‘ te da odlazi zbog privatnih i profesionalnih razloga.
- Bila mi je čast. Proveo sam sjajnu godinu. Sve sam dao. Odrastao sam. Ponosan sam što ostavljam klub u boljem stanju nego što sam ga zatekao. Klubu i njegovim zaposlenicima želim sve najbolje – kazao je Tudor po odlasku s Velodromea.