U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Igorom Tudorom. Intervju je objavljen 11. travnja 1998., a vodio ga je Zdravko Reić.
1. Evo nas u finišu sezone. Prošlog ljeta Tomislav Ivić, koji više nije u taboru bijelih, ali i drugi koji su ostali u Poljudu, mnogo su obećavali svojim navijačima. Zasad nisu ispunjena obećanja. Zašto je Hajduk još jednom pokleknuo u utrci za naslovom prvaka?
- Polako... Trenutačno smo zaista bez izgleda. I to zato jer smo izgubili u Maksimiru, a nadali smo se da ćemo u derbiju ostati neporaženi i da ćemo onda o prvaku odlučivati u Splitu. Priznajem da sam vjerovao u naše snage i u naše sposobnosti, čak sam bio uvjeren da možemo i bolje od neodlučenog. Mnogo sam polagao u tu utakmicu, ali smo je ipak izgubili. I poslije svega ne mogu se oteti dojmu da oni nisu boli od nas. Modri su ove godine možda samo sretniji i spretniji. U Maksimiru su o ishodu utakmice odlučili detalji, neke naše pogreške. Rekao bih da su modri nešto iskusniji, pa i uigraniji od nas, jer su odigrali više jakih utakmica u kojima su stekli sigurnost.
2. Ostala vam je mogućnost osvajanja Kupa. To bi moralo zadovoljiti apetite Hajduka?
- Čekajte, niti prvenstvo još nije izgubljeno! Kao što nitko ne može sa sigrnošću tvrditi da ćemo se mi plasirati u finale Kupa. Mi smo sebe u play-offu doveli u neugodnu situaciju. Kad bismo do kraja sve utakmice dobili, ipak ne bismo mogli biti prvaci ako Croatia ne bi kiksala. Mnogi drže da je Croatijinih šest bodova prednosti nedostižno, da se to ne može tek tako prosuti. No, bez namjere da glumatam ili ostavljam dojam nekoga koji se ne predaje, znate ono "do posljednjeg daha", ipak se mora pričekati barem ova utakmica u Gradskom vrtu. Poslije utakmice Croatije i Osijeka nama će vrata prema naslovu prvaka biti zatvorena ili će nam se ukazati novi puteljak prema prvom mjestu. Inače, Croatia me dosadašnjim igrama nije impresionirala. A nije me iznenadila ni lakoća kojom suci za nju sviraju jedanaesterce. Ali, kako uvijek i u svemu nastojim gledati svjetliju stranu, tako i sada s optimizmom vjerujem da još može doći do preokreta. Jest, to bi bila senzacija, ali ne i nešto nesvakidašnje u balunu. Croatia ide na tri gostovanja a mi na dva, pa se i tu može tablica izokrenuti naopako, to jest u našu korist.
3. Ipak, zar nije lakše doći do Kupa?
- Ništa nije lako. I ako tako pristupite tome, automatski ste u opasnosti da zglajzate. U Varaždinu smo na prvoj polufinalnoj utakmici još i dobro prošli. A uoči te utakmice bili smo uvjereni da će se situacija pozitivno razvijati po nas. Bio sam iznenađen žestinom igre Varaždinaca. U srijedu nas čeka težak posao, ipak, mislim da ćemo proći.
4. Trener Zlatko Kranjčar je izjavio da niti jedan igrač Hajduka ne bi mogao konkurirati za neko mjesto u prvoj Croatijinoj momčadi?
- Gospon Cico to samo tako priča. Hrabri i sebe i svoje igrače. Ili se zavarava... U njihovoj momčadi ima mjesta ne za jednog ili dvojicu, nego za petoricu Hajdukovih igrača. Poći ću od sebe, premda to nije moj stil i uopće nije popularno. Ali, hajde da budem i malo prepotentan, siguran sam da za mene ima mjesta u Kranjčarovoj momčadi. Isto tako uvjeren sam da bi u Croatiji mogao igrati i Mladenović, pa Bulat, onda Računica i svakako Vučko. I Runje, Vedran je bolji vratar od sve trojice Croatijinih vratara. E, da, svoje mjesto u modroj momčadi imao bi i Ivan Leko…
5. Dok niste spomenuli Leku, mogli smo sve prihvatiti, ali ovo nam izgleda pretjerivanje. Pa, Leko u Hajduku nije ni rezerva?
- Šteta za Hajduk, jer Leko je igrač i pol. Pa, zar ga nisu iz Croatije tražili! Ne mislite valjda da bi ga zvali samo zato da bi "dignuli" rezerve Hajduka? Ili da bi pokazali našem treneru koliko griješi što ga ne forsira?
6. Ovo neće biti drago Luki Bonačiću. Možda će vam zamjeriti, a već ste imali s njima nekih nesporazuma.
- Šjor Luka je pravi čovjek, u to ne trebate sumnjati. I pravi trener također. Katkad se doima krut, nekako zadrt, na svoj način uvrnut, ali u biti Bonačić je vrlo pravedan. Traži maksimalnu disciplinu, odgovornost, predanost, borbenost... Nikad nikome nije prigovorio za propuštenu šansu, ali se svaki put okomio na igrače koji su u duele ulazili mlako. Vidi se da mi iz kola u kolo napredujemo, da smo kao momčad sve jači, kompaktniji, sigurniji. Pa i te utakmice s Croatijom su veliko mjerilo. Imam dojam da smo svaki put ravnopravniji, da su oni nemoćniji. A što se tiče nedavnih nesporazuma s trenerom, ne bih rekao da se radilo o nečemu strašnome. Moja krivnja je stopostotna. Šjor Luka je imao zamjerki na moju igru u Varaždinu, pa i na neka ponašanja koja je okarakterizirao kao ispade. Ne želim mu niti u tome protusloviti.
7. Šurjak nam je rekao kako ste mu priznali da vam je u posljednje vrijeme glava kao - bomba?
- Ma dobro, istina je, tako sam rekao. Ali i pak nisam poludio, nisam izgubio kompas. Ovo što se oko mene događa mora ostaviti traga. Moji se ne usuđuju isključiti telefonsku tajnicu samo da se ne bismo morali javljati svim tim ljudima koji me traže i nude klubove. Imam ugovor s Hajdukom do kraja milenija, tek u ljeto 2000. bit ću slobodan. A to znači da je moj klub gospodar situacije.
8. Piše se da imate brojne ponude, da vas zovu Bayern, Milan, Inter, Juventus. Kad biste mogli sada otići, i kad biste mogli birati, za koji klub biste se odlučili?
- Ja bih najradije još jednu sezonu ostao u Splitu. Ali sve zavisi od čelnika kluba. Bit će kako oni kažu. U početku mi je godilo to što me traže sa svih strana, ali sad me počelo umarati, odvodi mi misli na drugu stranu. Zato sam i odlučio povjeriti sve svom agentu, to je Luciano D‘Onofrio, čovjek s iznimnim rejtingom u nogometnom svijetu. U njega imam potpuno povjerenje. Za mene je bilo važno mišljenje Bokšića i Bilića, oni su mi tako savjetovali. Kad smo igrali u Kopenhagenu, vidjeli su da sam vodio neke razgovore s predstavnicima Bayerna, pa su mi sugerirali da se toga ostavim. Znam da ima i onih koji taj moj izbor tumače na svoj način. Ali da živim u Italiji, Francuskoj ili Engleskoj, odnosno bilo kojoj nogometno razvijenijoj zemlji, bilo bi logično da imam svoga menadžera. Evo, u četvrtak navečer javio mi se predstavnik Reala, a ja sam mu rekao da se javi predsjedniku Hajduka i da kontaktira mog menadžera.
9. Dođe li do transfera, a suđeno vam je da igrate u velikom klubu, što ćete uraditi s novcima, što mislite kupiti?
- Prvo ću si kupiti automobil, jedan lijepi, novi, raskošni automobil. Neki BMW, ili tako nešto. Ostalo ću dati majci i ocu, Ojdana i Mario znat će što im je raditi. I sestri, kupit ću joj nešto lijepo. No, mi o tome mnogo ne razgovaramo, ne razbijamo si glavu što će biti i kako ćemo živjeti poslije. Neka bude zdravlja, bit će i novca. Polako, nama se nekako čini sve to daleko. Moja obitelj živi skromno, ničega ne fali, ali se ne razbacujemo. S mojim transferom i milijunima više se opterećuju drugi.
10. Smatra se da će Hajduk od vaše prodaje napuniti blagajnu, no to bi ujedno bilo suprotno proklamiranim stavovima "ne želimo prodavati svoju djecu, želimo stvoriti veliku momčad"?
- Bilo bi dobro kad Hajduk ne bi imao toliki dug, da se može posvetiti stvaranju momčadi na duge staze. No, nama nema tko dati... I onda se bubaju cifre, a i novine svašta pišu. Po nekim napisima ispada kao da vrijedim koliko tri Bokšića ili tri Bobana u vrijeme kad su oni odlazili u inozemstvo. Od tih pretjerivanja meni se kosa diže na glavi. Meni nije nužno sad otići, ali ako i dođe do transfera, mislim da je pretjerano očekivati toliku zaradu da bi se od moje prodaje moglo vratiti pola ili cijeli Hajdukov dug. Ja ne bih imao ništa protiv, neka me se krivo ne shvati. Na kraju krajeva, o svemu tome neću razbijati glavu, klub i moj menadžer će mi predočiti varijante u slučaju da do nečega dođe. Neka ljudi iz uprave kluba urade kako je najbolje za Hajduk.
11. Koliko je značajno za ove licitacije to što ste preko noċi postali reprezentativac, tvrdi se da ste Blaževićev miljenik?
- I tu ima pretjerivanja. Ja sam za reprezentaciju odigrao samo stotinjak sekundi, u Kijevu, ali i one su mi drage kako da sam igrao sto sati. Objektivno, daleko sam od onog pravog reprezentativca. Dobro, šjor Ćiro me uveo, postavio među rezerve, i ja sam to doživio kao forsiranje. Stjecajem okolnosti, barem su mi tako rekli, ja sam najmlađi naš igrač koji je igrao za nacionalnu momčad. Navodno sam za nekoliko mjeseci pretekao Vlaovića. Lijepo je to, ali ne i presudno. Tek kad odigram jednu utakmicu od prve minute moći ću kazati da sam reprezentativac.
12. Računate na mjesto među 22 hrvatska reprezentativca za Francusku?
- Mogu se samo nadati. Sjećam se s koliko sam ushićenja još donedavno gledao utakmice naše reprezentacije, posebno svoga idola Slavena Bilića. Proživljavao sam jako intenzivno sve nastupe kroz kvalifikacije za Englesku ‘96, pa i za Francusku ‘98. Želio sam se naći u Nottinghamu i Sheffieldu, pogotovo u Manchesteru, s našim navijačima. Nisam mogao ni sanjati da ću ubrzo doći u priliku sudjelovati na jednoj tako velikoj priredbi. A sad mi je to nadohvat ruke, a ja ću za nekoliko dana navršiti tek 20 godina. Zar mi se može dogoditi nešto ljepše u životu! I još sam zaljubljen, preko glave i do ušiju, u Hajduk, u moj Split i Hvar, radostan da mi je Bog podario ovo.
13. Zašto ste se ošišali do gole kože?
- Ma, je li to nekome zanimljivo? Koga briga za moju "nulericu". Jednostavno, tako mi je došlo, otišao sam k Mladenu, najpopularnijem splitskom frizeru, i sve je bilo gotovo za jednu minutu. Zavjet? Ne, nije bila riječ o zavjetu, ni o revoltu, ni o okladi, nije bilo nikakvog posebnog razloga, iako su mi neki fotoreporteri prigovarali zašto sam se tako sredio nakon što su me oni uslikali s kosom. Ali, meni je ovako lakše. Barem mi se ne diže kosa od nekih priča i izjava. Ili od straha da i ove godine ne osvojimo niti jedan trofej.