Umro je Stanko Poklepović Špaco. Legendarni trener napustio nas je u 81. godini, javlja Slobodna Dalmacija.
Bio je i hrvatski izbornik s početka devedesetih. Umro je u splitskoj bolnici na Križinama, u prvim satima 24. prosinca, nakon što se u posljednje vrijeme borio s određenim zdravstvenim problemima i morao je redovito biti podvrgnut dijalizi.
Nogometaš Splita je bio 20 godina (1956. - 1976.), potom ga pamtimo kao trenera, prije svega Hajduka, baš osebujnog pečata. Premda se u posljednje vrijeme više držao kuće i toplog obiteljskog doma, a sve manje izlazio u javnost, uvijek je bio vedra duha i srčano se borio sa svojim stanjem.
Znalac, uspješan, neponovljiv.
"Obitelj i prijatelji su mi najvažniji. Nemam previše prijatelja koji mi dođu, ali imam ih dovoljno. Ja mogu o svemu razgovarat' kada je nogomet u pitanju. I uvijek volim kada se javite, kada pričamo o stručnim stvarima. Da nisu neka blebetanja", rekao je Špaco u jednom od posljednjih intervjua za Sportske novosti.
Više od 30 godina proveo je u Hajduku, više od 40 je bio trener. I jedna mu je želja ipak ostala neispunjena. Bio je izbornik Hrvatske, s Hajdukom je osvajao naslove prvaka i pobjednika Kupa, radio je na Cipru, u Mađarskoj, Iranu... ali nikada na zapadu.
"To mi je žao, što se nisam kao trener okušao na zapadu. Htio sam biti trener u Nizozemskoj, Belgiji, prije svega u Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj. Drukčiji je to mentalitet, drukčije je znanje, bolji je nogomet. O uvjetima da ne pričamo. Ali, nisam imao menadžera, nisam se puno trudio oko toga, pa sam išao tamo gdje su me zvali. Uvijek sam radio, pa nisam previše ni razmišljao o tome gdje idem. Ali, kada danas sve zbrojim, žao mi je tog zapada", otkrio nam je tada Poklepović, nešto kasnije nadodavši u svom stilu:
"Da sam danas trener, bio bi’ najbolji! Najviše bi mogao pružiti u stvaranju igre. S ovim iskustvom koje sam stekao, sa svime što sam prošao u životu, danas bi’ bio odličan. Ali, ne mogu više..."
Za odlaskom legende danas ne tuguje samo nogometna javnost...
Neka vam je laka zemlja, nezaboravni naš šjor Špaco.