U Gradu pod Marjanom točno na današnji dan prije 113 godina osnovan je klub imena Anarh. Osnovali su ga tada splitski maranguni na čelu sa Šimom Rosandićem za prkos i inat, ljubav i nogomet. Priča o RNK Splitu puna je uspona i padova, klub je to bogate nogometne povijesti. Odlučili smo stoga i povodom 113 godina kluba pogledati u kojem stanju je klub sada, nakon što je prošle godine nad klubom otvoren stečaj.
RNK Split prošle godine se natjecao u 3. HNL Jug gdje je po matematičkoj računici osigurao dovoljan broj bodova kako bi bio predzadnji, a HNK Zmaj iz Makarske po brojkama je trebao biti klub koji će ispasti iz lige.
Juniori istupili iz lige
Međutim, Splitovci potom morali suočiti s oduzimanjem 10 bodova zbog otvaranja stečaja, jer tako HNS-ov pravilnik nalaže. I ne bi to bio problem da stečaj nije otvoren u ožujku prošle godine, a postao pravomoćan iste godine u srpnju, kada je prvenstvo već bilo završeno. U RNK Splitu su očekivali da će ostati u 3. HNL Jug, te započeti sezonu s minus 10 bodova, ali nije bilo tako. Unatoč žalbi koja je upućena prema HNS-u, a klub se morao pomiriti s bolnom činjenicom da je novi član 1. ŽNL Splitsko-dalmatinske županije.
U tom tragičnom scenariju, svjetla točka ostali su juniori koji su izborili plasman u elitni rang nogometnog natjecanja. Nažalost, i ta je priča dobila svoj novi epilog nakon završetka sezone. U stečajnim okolnostima klub i dalje može nastaviti poslovati i funkcionirati uz stečajnog upravitelja, kako sada trenutačno funkcionira. No, onaj drugi bolni dio slijedi baš iz onoga što zovu srce svakog nogometnog kluba, a to je Splitova omladinska škola.
Što se dogodilo? Dugogodišnji treneri kluba na čelu s voditeljem škole Vladom Babićem odlučili su osnovati udrugu RNK Split 1912. Kako saznajemo iz pouzdanih izvora, plan se kovao više mjeseci unazad misleći kako će otvaranjem stečaja klub biti potpuno ugašen i brisan iz registra. Na stranicama udruge vidljivo je kako se hvale s preko 400 djece koji su njihovi članovi, no pravo je pitanje odakle su ta djeca došla.
U velikoj većini, sve su to bila djeca Splitove omladinske škole koja su dovedena u zabludu da klub više neće funkcionirati. Točnije, treneri su imali izravan kontakt s roditeljima gdje su slali poruke i održavali sastanke kako kluba više neće biti i da je najbolja alternativa djeci prijeći u udrugu. I tako je ljetos na adresu kluba Hrvatske mornarice 10 (čiju adresu ima i udruga 1912) preko pošte pristiglo 300 ispisnica djece koja žele otići iz kluba. I tako je, 300 ‘nezadovoljne’ djece odlučilo otići iz kluba u kojem su proveli godine igranja i rada...
Udruga 1912 tako je uzela djecu, prostorije, ime, a hoće uzeti i povijest. Jedino koga nije mogla uzeti su malobrojni, ali vjerni navijači Splita - Crveni đavoli, koji su ostali vjerni klubu u dobru i zlu. Mogli bismo to slikovati objasniti parolom: svoje nemamo, a tuđe hoćemo!
A sad idemo dalje jer priči tu nije kraj. Spomenuli smo kako su juniori izborili prvu ligu, a nad klubom se otvorio stečaj i osnovana je nova udruga takozvani ‘fejk’ RNK. Kako su mladi igrači redom u toj negativnoj klimi napuštali klub, posljedice su se reflektirale kroz katastrofalno loše rezultate i Splitovci su na polusezoni istupili iz juniorske lige.
Pisalo se i HNS-u o problemima nekadašnjeg prvoligaša i što ih je sve zadesilo, ali odgovore nikada nisu dobili (dopis HNS-u). A što je na kompletnu situaciju s RNK Splitom kazao Grad i Javna ustanova, koja upravlja objektom Parka mladeži? Nakon što je klubu istekla koncesija, priča je poprimila nove dimenzije.
Na službenim stranicama Javne ustanove športski objekti Split, vidljivo je kako se svi termini za igranje na Parku mladeži iznajmljuju po određenoj satnici. Tako čak piše kako je sat vremena treninga na glavnom terenu 200 eura + PDV, što je za sve manje klubove veliki novac. Ako znamo da za jednu utakmicu trebate četiri do pet sati najma, lako ćete doći do svote od 1000 eura po utakmici. Cijene na pomoćnom terenu znatno su jeftinije, no zbroje li se treninzi na mjesečnoj razini, lako ćete zbrojiti da Javna ustanova ubire fini novac od termina. A da stvar bude apsurdnija, sve to naplaćuju na Splitovoj imovini.
Klub je, naime, godinama ulagao u infrastrukturu cijelog Parka mladeži - od glavnog stadiona, reflektora, pomoćnog igrališta do svlačionica. I nikome to nikada nije smetalo, sve do sada kada su ‘stari’ Splitovci opet ostali bez prava na treniranje i igranje u njihovoj matičnoj kolijevci koju su stari škverani upravo radili i poklonili klubu na upravljanje.
Grad je bacio klub na ulicu
Nakon 113 godina RNK Split ne igra na vlastitom nogometnom igralištu, ostao je bez djece, kategorija, šikaniran od Javne ustanove koja ima povez na očima kada su Splitova ulaganja na Parku mladeži u pitanju. Tako i RNK Split mora plaćati termine na imovinu u koju je godinama ulagao.
Usprkos svim poteškoćama RNK Split nastavio je funkcionirati. Pronašao je alternativu u Trogiru, koji mu je odlučio pružiti ruku spasa pa se domaće utakmica sada odigravaju na stadionu Batarija pa tako nakon više od 50 godina ne igra na Parku mladeži. Klub slavi 113 godina, nastavlja igrati i boriti se za ono što mu pripada. Šteta je što sportska javnost na čelu s HNS-om nije prepoznala problem i pružila ruku kada je to bilo najpotrebnije. Ipak, uspjeli su na neki svoj način, a borit će se do daljnjega da klub nastaviti s postojanjem.
Nije li realno zaključiti da nitko ne bi trebao imati pravo koristiti ime kluba starog više od sto godina i na njegovoj imovini stjecati vlastitu novčanu korist? Kao što se voli reći da je Split ‘najsportskiji grad na svitu’, ovoga puta je debelo podbacio, rekli bismo i razočarao. Bacio je kub na ulicu, glasao protiv njegovog daljnjeg poslovanja (na posljednjoj skupštini vjerovnika op.a) i žmiri kao da je dolje sve niklo ‘po Duhu svetom’.
Stoga ćemo ovaj tekst završiti s onom čuvenom Špacinom - Hajduk živi vječno, a Split nikada ne umire. Pametnom dosta!
Navijači RNK Split
Komentari (0)