Humanitarni turnir Četiri kafića - Memorijal Dino Petrinović ljudima se jednostavno zavukao pod kožu, više od četiri tisuće ljudi ispunilo je Veliku dvoranu Sportskog centra Gripe na Stjepanovo kako bi uživalo u Marku Livaji i prijateljima, a zvijezda Hajduka razvučena sa svih strana (nema djeteta, valjda, koje je iz dvorane otišlo bez fotografije s njim) čini se da je bila sretna što mu je, barem na jedan dan, djelić slave oteo Marin Jakoliš.
Jakoliš se, znamo svi, nakon dvije mučne godine u Hajduku prometnuo u jednog od glavnih protagonista HNL-a (deset golova, pet asistencija) u svom Šibeniku, pa su mu sada, nakon spuštenog palca na Poljudu, navijači podigli palac na Gripama zazivajući njegov povratak među Bijele. Već ove zime.
- Nisam vjerovao da se ovo meni može dogoditi u Splitu - oduševljen je bio Šibenčanin. - U Šibeniku sam se preporodio, toliko da me sada navijači Hajduka žele natrag.
Jakoliš je, dakle, obilježio 19. izdanje turnira, izabran je za najboljeg igrača, tribine su mu se naklonile i na potezu je Hajduk. U tome i Ivica Mornar, idejni začetnik humanitarnog spektakla pronalazi djelić zadovoljstva, makar je njemu srce puno zbog misije zbog koje se s prijateljima upustio u ovo 2002. godine.
- Ponosan sam na sve njih, da ih sve ne nabrajam, ne bih htio nikoga preskočiti, a još manje zaboraviti one koji su s nama krenuli, a više nisu s nama - rekao je Mornar.
- Ovo je bilo fenomenalno, puna dvorana, krasan ambijent, emocije na sve strane. Lani turnira nije bilo zbog pandemije, ljudi su se zaželjeli vidjeti dobrih poteza, lijepih akcija, atrakcija, svega je bilo. Pomogla nam je i atmosfera koja se stvorila oko Hajduka, nama je to uvijek važno. Iako je turnir svake godine bio dobro posjećen, ove je vladala baš neka pozitivna energija. Bez obzira što je ovo mali nogomet, nama se stalno događa nešto lijepo, bilo da promoviramo neko novo mlado lice, ili kao sada da iznad svih iskoči Jakoliš. Drago mi je zbog njega, u Hajduku su ga dvije godine pratili pehovi, razne pozicije na kojima je igrao, a sada mu se preko Šibenika i našeg turnira sve vratilo. Hvala svima koji su došli na turnir. Nije fraza, ali ovo je moguće samo u Splitu. Kad te ljudi vole, vole te bez zadrške.
Najave idu u smjeru da će sljedeća godina biti i završna za Četiri kafića. Zaokružiti s jubilejom, 20. izdanjem i zatvoriti priču.
- Ne znam, vidjet ćemo. To je i dalje plan. Zbilja sam ponosan, ne samo ja, jer sam samo dio skupine entuzijasta i zbog toga humanitarnog aspekta se stavljam na prvu crtu, makar mi nije do slave i bivanja u medijima. Kako je u konačnici cilj plemenit, kako smo se pretvorili u nekakav humanitarni pokret, nije mi teško podmetnuti leđa kad treba. Dakle, osjećam zadovoljstvo i dvadeset je, na kraju krajeva, lijepa brojka. Možda bi stvarno s njom trebali stati. Ja sam počeo kao aktivan igrač, sada sam već "starac", pucaju kosti, mišići…
Ako će već biti oproštajna dvadeseta, kakve su ideje, planovi, na koji način će se zaokružiti?
- Nešto spektakularno mora biti. Kad pogledam našu monografiju, kad vidim kakvi su sve igrači bili na turniru, drago mi je da smo to otrgnuli zaboravu. Svih ovih godina nas su gurali ljudi, gledatelji na tribinama, jer bez njih bi davno sve prestalo. Mislim da je logično da 20. izdanje priredimo u Spaladium Areni, isplatilo bi se napuniti takvu dvoranu. I, ako bih mogao na kraju iskoristiti priliku?
Da čujemo?
- Svim bih ljudima čestitao božićne blagdane, zaželio im puno ljubavi, vjere, zdravlja i da nam svima bude bolje u 2022. godini. I posebna poruka podrške mojoj susjedi Mirjani Runje, koja je kroz ovu godinu prošla kalvariju prepunu osobnih tragedija. Mirjana, doći će ljepši dani i za tebe - u emotivnom je stilu završio Ivica Mornar.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....