Kažu da je August Lešnik bio prvi istinski lukavac od centarfora na ovim prostorima. Iz dvije šanse zabio bi četiri gola, čitamo u tekstovima u kojima su o njegovoj igri svjedočili oni koji su s njim igrali, ili su ga gledali. Pojam eksplozivnosti i sprinta, ali onog kratkog, ubitačnog, jer nije ga zanimao sprint od centra. Motore je palio samo kad bi bio blizu gola.
Godinama su se pričale legende o njegova tri gola Liverpoolu, pa beogradskom BSK-u (koji je u to vrijeme slovio za najjači klub u Jugoslaviji, u izravnoj borbi za naslov), te tri gola moćnom mađarskom prvaku Nagyvaradu. Prijatelji su ga zvali Beli, a tek su Dražan Jerković i Davor Šuker od Dinamovih strijelaca dostigli njegovu razinu spretnosti, domišljatosti i egzekucije...
Obožavali su ga ili mrzili
Lešnik je bio jako kontradiktoran igrač kojeg se obožavalo ili mrzilo. Često je izgledao nonšalantno, nezainteresirano, a i kad bi se igralo u najvećem blatu, njegove bi gaćice ostale uščuvano bijele. Nije volio ni trenirati. Drugi su tri puta tjedno dolazili na treninge, a on samo petkom, da se malo zagrije. “Neka trče oni koji ne znaju zabiti i igraju obranu.” No, kad bi krenuo u puni sprint, nonšalancija bi se brzo pretvorila u krvoločnost i egzekuciju.
“Počeo sam kao golman, ali brzo sam se prebacio na centarfora i shvatio da je to jedina pozicija koju želim igrati. Već s 15 godina zaigrao sam za seniore Derbyja koji su bili drugi zagrebački razred”, ispričao je Lešnik u razgovoru sa Zvonimirom Magdićem Amigom, doajenom zagrebačkog i hrvatskog sportskog novinarstva.
“Kako nisam mogao naći posao nakon što sam završio zubotehničku, prešao sam u Špartu pa su me tamo zaposlili u Električnoj centrali. Već sa 17 godina igrao sam za reprezentaciju Zagreba iako je Šparta bila mali klub, drugorazredna momčad. U jednom trenutku posudili su me Građanskom. Debitirao sam protiv Rapida, dobili smo 4:0, nisam ništa zabio, ali bio sam jako dobar. Onda su mi dali šansu protiv Vienne (0:1) u utakmici na kojoj se nisam ni ‘pojavio’, da bi došla utakmica Liverpoolom. Englezi! U ono vrijeme! To je bila utakmica nad utakmicama! A mi odigrali fenomenalno, razbili ih 5:1, a ja zabio prvi, drugi i peti pogodak. Dopalo se i meni i Građanskom. Nakon tog sam molio direktora Električne centrale da me pusti u Građanski i on nije pravio probleme, ali ostao sam raditi u Centrali. U studenome ‘36. otišao sam s Građanskim na turneju po Engleskoj i dobio 10 hiljadarki. Cipele su koštale 200, a cijeli ste mjesec mogli ručati i večerati za 500.”
Tri komada u osam minuta
Malo je nedostajalo da se Beli i ne vrati u Zagreb.
“Na putu za Englesku zastali smo u Švicarskoj i odigrali dvije utakmice. Tukli smo St. Gallen 4:0, a izgubili od Basela 3:2. Ja sam zabio svih šest golova! Basel je vodio bečki trener Körner te je žestoko navalio na mene nudeći mi brda i doline da ostanem. Odbio sam...”
Najdraža utakmica ipak mu je bila protiv BSK-a u Beogradu, kada je zabio tri gola te izravno osigurao Građanskom naslov prvaka 1937. godine. Za hat-trick trebalo mu je osam minuta. Prva, treća i sedma minuta utakmice! “Još sam u nastavku dodao Plešeu za 4:0, što je bio i konačni rezultat utakmice. Osvojili smo prvenstvo, a u Zagrebu nas je na povratku dočekalo više od 20.000 ljudi.”
Prvak Mađarske Nagyvarad posebno ga je zapamtio, jer mu je kao pričuva zabio tri gola. “U Zagrebu je bilo 1:1, pa smo na uzvrat u Mađarsku došli sa željom da saučuvamo živu glavu. Ušao sam u nastavku umjesto Lokošeka, a oni krenuli s ofsajd zamkama. Odmah sam ih skužio i pet, šest puta se sjurio gotovo sam prema golmanu, Zabio sam tri, mogao sam i još koji. Završilo je 4:0, a mogli smo ih izmasakrirati...”
Zanimljivo je pročitati kako je Lešnik objašnjavao svoje golove.
“To se ne uči, to dođe samo od sebe. Nisam bio skakač, a lijeva mi je noga bila za hodanje. Ali, bio sam brz, posebno na kratke staze. Bio sam i dobar dribler. Važno mi je bilo doći što bliže golu, a onda će lopta već nekako ući. Taj osjećaj za gol morate imati, ne može ti ga nitko objasniti. Nisam bio igrač koji je pažljivo ciljao, samo sam gledao da lopta ide između golmana i stative.”
Volio je popiti gemišt
August Lešnik nije bio samo vrstan nogometaš, njega su zanimale još mnoge stvari u životu. Bio je zubni tehničar, volio je gemište, čitao raznu literaturu, a više od svega obožavao je operu - bio je i iznimno talentiran pjevač - i to toliko da je nakon jedne utakmice u Beču izravno s terena otišao gledati operu.
“Bilo je to točno 27. veljače 1938. godine. Pamtim datum jer je 15. ožujka Njemačka provalila u Austriju. U Stadstoperi je ‘Bohem’, Rodolfa pjeva Richard Tauber. Tauber je Židov i to mu je bila zadnja izvedba, jer je nakon toga morao zbrisati. Kazalište puno, nema karata, a ja naletio na dvojicu Zagrepčana koji su mi rekli da će mi dati jednu svoju kartu ako zabijem gol. Zabio sam ga već u prvom poluvremenu, javio se sucu i rekao mu da hitno moram na tribinu. Znao sam gdje će oni sjediti i odmah sam dojurio do njih - da se ne bi predomislili - uzeo kartu, spremio je pod štucnu i vratio se na teren. Dok su moji suigrači nakon utakmice išli na pijaču proslaviti veliku pobjedu, ja sam sjedio i gledao ‘Bohema’. Eto, ja koji sam slovio za pijanca sjedim u kazalištu, a oni trezvenjaci loču po Beču.”
Imao je poprilično velike pjevačke ambicije. Stalno se družio s prvakom opere Zlatkom Širom, a uvijek je maštao o tome da zapjeva na velikoj sceni. I dočekao je svoj trenutak. “Građanski je gostovao u Milanu, a ja odjurio do slavne Scale. Ušao sam u predvorje i zapjevao ‘Ridi Pagliaccio’. Poslije sam se svima hvalio da sam pjevao u milanskoj Scali, ha-ha.”
Doktor Jerko Šimić, jedan od vodećih ljudi Građanskog u to vrijeme, ovako je opisao Lešnika.
“Da je nogomet volio kao operu, te da mu je uzor bio Sindelar, a ne Gigli, svijet bi gledao pravu nogometnu dragocjenost.”
Svejedno je gledao igrača koji je u 22 prvenstvene utakmice u sezoni 1938./39. zabio 22 gola i bio uvjerljivo prvi strijelac lige. Nikad više u Jugoslaviji ni jedan igrač Modrih nije imao isti broj nastupa i pogodaka u prvenstvu.
Priznao je Lešnik Magdiću da je volio popiti gemišt. “Pilo se, kako ne. No, u Građanskom je jako malo igrača to radilo, što je čudno za ono vrijeme. Glaser nije pio, Mara Wölfl nije pio, Bobek također, ni Lokošek... Treneru Bukoviju nije bilo teško s nama.”
Lešnik se teško izjašnjavao o najboljim igračima koja je gledao. “Pele je bio sjajan, ali bili su sjajni i neki drugi. Svi su imali nešto svoje. Od naših volim Icu Hitreca, bio je sjajan dribler, ali za mene nitko nije bio do Horvata-Foša. Taj je mogao nanizati i osmoricu igrača. Gledaš ga, on sve pređe, a onda umjesto da zbije gol, traži kome bi još podvalio. Jednog prijepodneva bio sam na stadionu, u gledalištu, jer igrala se nekakva utakmica. Na terenu kombinirana momčad HAŠK-a. Odjednom me jedan poznanik Babić zove da se spustim, da im treba igrač. I tako eto mene na terenu, stave me na centarfora, a kraj mene Horvat-Fuš. Driblao ih je sve do besvijesti, a ja kraj njega zabio pet golova. Pročulo se da sam igrao za HAŠK, ali nitko me nije pozvao da im se pridružim. I inače sam dolazio u kavanu Zagreb na Zrinjevcu, igrao biljar, sjedio s igračima HAŠK-a, ali nitko me nikad nije pozvao da postanem haškovac. Purgeri, kako su zvali igrače Građanskog, su zato bili brzi, čim su me vidjeli.”
Dres mu je uvijek bio čist
U Građanskom ga je dočekao veliki strijelac Mara Wölfl, mnogi su mislili da njih dvojica neće funkcionirati zajedno, ali bili su fantastičan tandem.
“Jesmo, bili smo suparnici, ali i suigrači. Nikad nisam pucao po golu, ako sam vidio da je Beli slobodan, jer znao sam da će zabiti ako mu turnem tu loptu”, pričao je Wölfl.
Lešnik je pak priznao da je puno golova zabio nakon Wölflovih udaraca. “Kad bi je on zviznuo onako kako zna, ja bih odmah pojurio pred golmana, jer znao sam da neće uhvatiti loptu, jer to se nije moglo uhvatiti. Onda bih ja odbijanac samo pospremio u mrežu. Slagali smo se, bili smo si ‘pri ruci’...”
August Lešnik. Lukavac, obožavatelj opere i lagodnog salonskog života, uvijek čistog dresa. Ali više od svega rođeni golgeter koji je u 168 utakmica za Dinamo zabio 196 golova...
August Lešnik
Rođen 16. srpnja 1914. u Zagrebu
Preminuo 24. veljače 1992. u Zagrebu
Igračka karijera
Derby Zagreb (1929.-1934.), Šparta Zagreb (1934.-1936.), Građanski/Dinamo Zagreb (1936.-1946., 1948.-1949.; 168 utakmica, 196 golova), Dubrava (1946.-1948.)
Reprezentacija Jugoslavije (1937.-1940.; 10 utakmica, 4 gola)
Reprezentacija Hrvatske (1940.-1944.; 9 utakmica, 6 golova)
Trofeji
2 prvenstva Jugoslavije (1937., 1940.), prvenstvo NDH (1943.), Hrvatski kup (1941.)