Emocije su u jednom trenutku bile jače i legendarni hrvatski hakler, naš umirovljeni bivši kolega Anton Samovojska, nije uspio zadržati suzu nakon što je rekao:
- Onaj tko nije igrao na turniru Kutija šibica kao da nikad nije igrao mali nogomet!
I u toj je rečenici zapravo sadržana sva istina ovoga natjecanja, koje će sljedećeg mjeseca doživjeti svoje 48. izdanje, a 80-e godine prošloga stoljeća bile su zlatno razdoblje turnira. Rekordni broj sudionika zabilježen je 1985. godine, kad se natjecalo čak 648 momčadi, a još je u nekoliko navrata na parketima zagrebačkih dvorana u studenome i prosincu haklalo više od 500 malonogometnih družina...
- Lani je bilo prijavljeno 206 momčadi, očekujemo da će ih ove godine biti i više - kaže Marinko Tomić, predsjednik Organizacijskog odbora Kutije šibica 2018.
Zeleni dres Grahorove
Bilo je milina slušati Samovojsku kako osebujnim rečenicama veliča tradiciju i podsjeća na blistavu povijest turnira čije ime i danas gromko zvuči ne samo u našoj zemlji, nego u cijeloj regiji. Iako su druga i drukčija vremena, kad se i danas kaže “Kutija šibica”, to ima svoju težinu i ocrtava prestižno natjecanje.
Lijepo je to, uostalom, jednom rekao i naš bivši reprezentativac Dario Šimi:
- Turnir Kutija šibica zapravo je malonogometna Liga prvaka!
I tome se nema što dodati... Prvi organizator i začetnik ovoga natjecanja bio je Mladen Vušak, prvi je turnir odigran 1971. godine, preživio je čak i najteže, ratne godine, kad je ljudima najmanje bilo do haklanja, ali ipak se, uz goleme napore, poglavito pokojnog Zorana Aplenca, te Dubravka Klementa (bit će ovogodišnji povjerenik za natjecanje), tradicija nastavila i turnir nije bio ugašen, niti se pauziralo. A posljednjih desetak godina zanimanje za Kutiju opet raste i u prosincu se u zagrebačkim četvrtima iznova priča o malom nogometu i željno se čekaju utakmice lokalnih, kvartovskih momčadi, koje se opet sve više prijavljuju na turnir, zapravo i zamišljen kao natjecanje istinskih škvadri, malonogometnih zaljubljenika i prijatelja u privatnom životu...
- Prvu sam Kutiju odigrao 1973. godine, bio je to i prvi otvoreni turnir, jer su dotadašnja dva bila zatvorenoga tipa. U ono smo se vrijeme na svakojake načine snalazili oko opreme. Igrali smo sa, za mali nogomet, prevelikom loptom, “peticom”, druge nije ni bilo! A kad je neka momčad nastupila u jednakoj odjeći, u dresovima, bio je to spektakl - podsjetio je Samovojska, izvadivši i pokazavši više desetljeća star zeleni dres u kojem je igrao za Grahorovu, momčad s kojom je i osvajao Kutiju!
Pravi brand grada
- Te nam je dresove, s otisnutim imenom momčadi s prednje strane, te našim imenima ili nadimcima na leđima, iz Kanade poslao suigrač Ernest Major! Otišao je poslom u Kanadu, tamo je usput igrao i nogomet i uoči Kutije iznenadio nas je garniturom dresova! Uh, kako smo bili sretni i ponosni igrajući u tim majicama - sjetno je govorio Samovojska istaknuvši i ovo:
- Godinama se provlači dvoumica trebaju li profesionalni igrači velikoga nogometa igrati mali nogomet? Ne da trebaju, nego - moraju! Image ovoga turnira stvarala su i zvučna imena velikoga nogometa - Kranjčar, Mlinarić, Prosinečki, Boban, Šuker... I nekad su treneri čak preporučivali igračima da u zimskoj stanci igraju mali nogomet, a danas im to većina trenera neshvatljivo zabranjuje. Mala je mogućnost težih ozljeda na haklu, sve se odvija na manjem prostoru, igra se mekše nego na velikom terenu, a istodobno se vježba tehnika i brzina reakcije. Uostalom, jedan od najboljih svjetskih trenera u povijesti, bivši strateg Liverpoola, Bob Paisley (bio je trostruki europski prvak s Liverpoolom!), na svakom je treningu dio vježbanja odradio sučelivši dvije momčadi od po petorice igrača na svakoj strani! A što je to drugo nego - mali nogomet - poentirao je Samovojska dodavši:
- Kutiju moramo čuvati i njegovati, Kutija je pravi brand našega grada!
Još jedan dokaz
S tom se konstatacijom složila i Jelena Pavičić Vukičević, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, pokrovitelja natjecanja:
- Kutija šibica mnogo znači našem gradu i još je jedan u nizu dokaza da je Zagreb grad sporta. Sljedeće ćemo godine ovaj turnir uvrstiti na popis velikih sportskih priredbi od posebnog značaja za Grad Zagreb, što će biti najbolje uvertira uoči jubilarne, 50. Kutije, koja će se održati 2020. godine. I željela bih zahvaliti svima koji su utkali barem mali djelić sebe u Kutiju, jer bez njih se turnir ne bi ni održavao, niti bi opstao gotovo pola stoljeća. Kutija je potvrda da se natjecateljskim sportom može baviti svatko od nas i da to ne mora biti na vrhunskoj, profesionalnoj razini - rekla je Bandićeva izaslanica.
Najboljem igraču Trofej Matije Capara
Od ovoga turnira nagrada za najboljeg igrača nosit će naziv Trofej Matije Capara, u spomen na tragično preminulog hrvatskog malonogometnog reprezentativca i igrača MNK Futsal Dinamo, koji je lani s MNK Cvjetno Poliklinika Milojević i osvojio Kutiju šibica. To je svakako sjajan potez organizatora i posthumno priznanje Caparu, koji će svim pristalicama hakla ostati u lijepom sjećanju.
Prijave za turnir od 5. do 12. studenoga
Ovogodišnji će turnir trajati od 24. studenoga do 30. prosinca i igrat će se u četiri zagrebačke dvorane - u Dvojci Doma sportova te u dvoranama u Trnskom, na Peščenici i u Dubravi. Prijave za turnir traju od 5. studenoga do 12. studenoga, kotizacija za glavni i veteranski turnir je 1000 kuna (za ženski 200 kuna), a momčadi će se moći prijaviti izravno u Sportskom domu (soba 125, prvi kat), ili putem web stranice www.kutija-sibica.hr, kao i preko linka na portalu Sportskih novosti na spomenutu web stranicu.
Izvlačenje parova održat će se 15. studenoga u podne u Sportskom domu. Istaknimo da će ovogodišnji nagradni fond biti ukupno 320.000 kuna, dio u novcu, a dio u uslugama i proizvodima organizatora i sponzora turnira. Za glavni turnir izdvojeno je 180.000 kuna (110.000 u novcu, 70.000 u uslugama) - pobjednik će zaraditi 60.000 kuna, finalist 25.000, trećeplasirani 15.000 i četvrta momčad 10.000 kuna. K tome, pobjednik će na korištenje od 1. siječnja do 1. ožujka 2019. godine dobiti i sponzorski automobil.
U veteranskom će turniru biti podijeljeno ukupno 80.000 kuna (po 40.000 u novcu i u uslugama) - pobjednik osvaja 20.000, finalist 10.000, treći 7000 i četvrti 3000 kuna, dok će se u ženskom turniru podijeliti ukupno 60.000 kuna (po 30.000 u novcu i u uslugama) - pobjednice će zaraditi 12.500 kuna, finalistice 7500, treća ekipa 5500 i četvrta 4500 kuna.