Engleski navijači digli su glas koji se očito čuo. Svih šest engleskih klubova suosnivača Superlige odlučilo se povući iz priče o tom natjecanju samo nekoliko dana nakon što su objavili vijest o njegovom pokretanju. Navijački otpor elitnom natjecanju sigurno je imao važnu ulogu u odluci bogatih premierligaških vlasnika. Kako njihove hrvatske kolege gledaju na cijelu stvar odgovorio nam je 33-godišnji magistar kineziologije Juraj Čošić, predsjednik Udruge Dinamo - to smo mi.

Čeferinov poziv Bobanu

- Navijači u Engleskoj pritisnuli su Vladu ozbiljnim protestima i peticijama, ne samo sada, rade to već godinama. I što premijer Boris Johnson napravi? Klubovima kaže “O.K., odite u Superligu, ali vaši igrači više neće moći dobivati radne dozvole”. I eto, gotova je priča, nema više Superlige. Naravno da bi bogati vlasnici klubova htjeli da tih običnih navijača kojima je iskreno stalo do kluba više nema, ali oni su presnažni. Postoji ta kultura, različite generacije navijača, tamo je normalno da na prosvjed zajedno idu djed i unuk. Dakle, navijači, masa ljudi, pritisnuli su politiku i politika je napravila svoj posao - kaže Čošić.

Zvuči lijepo i pošteno, politika u službi naroda. A hrvatska stvarnost?
- Čim u Hrvatskoj navijači nešto traže, svi su odmah protiv, i klubovi i politika. Svi se sjete navijača samo kad su izbori. Eto, sada opet pričamo o stadionu, a dvadeset godina stoji ono ruglo tamo u Maksimiru. I što je u tom razdoblju napravila lokalna i nacionalna politika? U Engleskoj, vidjeli smo, sve je drugačije. Tamo su ljudi reagirali, njihova je poruka bila dovoljno jasna i pritisak je urodio plodom. Kod nas ljudi nisu bitni, jer se sve rješava politikom - kaže Čošić i dotiče se pitanja vlasništva najvećih hrvatskih klubova:

- Mislim da dolazak bogatih vlasnika nije opcija, jer je Hrvatska premalo tržište da bi ih to zanimalo. Vjerujem da je za Dinamo i Hajduk, jer imaju ogroman broj navijača, najbolji model Regel 50+1. U njemu bi većinski vlasnici bili navijači, koji svom klubu žele najbolje. Oni niti jure za novcem niti imaju neke druge interesa od sportskog uspjeha svog kluba.

Smeta ga velik novac u nogometu?
- Ne smeta, ali treba pronaći neku mjeru. Novac u nogometu ne smije biti presudna stavka. Ja s jedne strane gledam na nogomet romantično kao navijač, ali nisam protiv globalizacije. Predajem na fakultetu poduzetništvo u sportu i sportski menadžment, tako da u potpunosti razumijem trendove i gdje sport ide. No moramo pronaći balans. Da se sada vratimo u romantična vremena iz 80-ih godina, ne, to danas ne bi išlo, ali isto tako nisam ni za ovaj način franšiziranja kakav su željeli uvesti u Superligi. Taj franšizni način može uspjeti, dokazali su to u Americi i Australiji, ali Europa je ipak tradicionalna i imamo povijest koju oni nemaju. I to je ogromna razlika.

Od UEFA-e očekuje neke promjene u funkcioniranju?
- Sustav je O.K., samo ga treba prilagoditi. UEFA je u javnosti duboko kompromitirana organizacija, tamo su radili svakakvi ljudi. I mislim da je baš zato predsjednik Aleksander Čeferin doveo Zvonimira Bobana, jer je on visokomoralna osoba bez mrlje u karijeri. Razumije nogomet i prije svega razumije ljude. On će mu biti taj branik da klubovi iz Superlige ne pobijede.

Elite neka igraju polo

Je li moguće da u budućnosti, bližoj ili daljnjoj, navijački pokret kakav sada poznajemo više ne bude postojao?
- S obzirom na svijet u kojem živimo postoji realna opasnost da se to i dogodi, iako mislim da se to neće dogoditi. Ipak je ta tradicija prevelika da bi samo tako nestala, ipak je ljudima previše stalo. Zato UEFA mora biti jako pametna, mora biti predvodnik zadržavanja tog tradicionalizma u nogometu, jer ako se izgube navijači - gotovo je, nogomet više nikad neće biti isti. Nogomet ne treba ići u elitističkom smjeru, on nije elitistički sport. Nogomet je nogomet jer smo ga mogli igrati na svakoj livadi, nogomet su stvorili mali ljudi i on je njihov sport. Elite neka se bave polom - zaključio je Čošić.