Direktor Lokomotivine omladinske škole, Jurica Čabraja, sa svojim je pomoćnikom i 'skautom' kluba s Kajzerice, Besnikom Prengom, bio u Tirani u vrijeme potresa koji je pogodio Albaniju! Pogledali su prošlih dana dvije utakmice albanskog prvenstva, zanimali su ih neki mladi albanski nogometaši i u utorak ujutro u 7 sati trebali su obojica napustiti hotel i krenuti prema Zagrebu, no oko 4 sata sve se zatreslo...
- Nismo znali što da radimo! Sobe su nam bile na trećem katu, sve se užasno treslo, ljuljala se zgrada uz veliku buku, oko nas je glasno škripalo. I to je trajalo oko minute, ali ta nam se minuta činila kao vječnost. Užas! Jednom nas je jako zatreslo, poslije je uslijedilo još nekoliko manjih potresa. Kad se malo smirilo, odlučili smo izaći van. Istrčali smo iz hotela i stajali ispred zgrade, nismo se više vraćali unutra - rekao nam je Prenga i potom je nastavio:
- Oko nas je bilo mnogo ljudi, u panici su svi istrčali van. Bilo je mnogo žena i djece, vrištali su, muškarci su ih pokušavali smiriti, ali strah i panika bili su jači od svega. Neki su bili odjeveni, a neki su polugoli, u pidžamama i spavaćicama, napustili domove i istrčali na cestu. Gradske su ulice bile pune ljudi, kao da je bilo podne, a ne četiri sata ujutro. Uh, užasan osjećaj, čovjek se osjeća tako bespomoćno, teško je opisati te trenutke panike i straha - rekao je Prenga.
Potres u Albaniji
Kako su reagirale spasilačke službe?
- U hodu su se organizirale, sve je to bilo iznenada, odjednom se dogodila katastrofa. Vatrogasci, policija i hitna pomoć jurili su ulicama Tirane, pokušavali su napraviti sve što su mogli. Srećom, oko hotela u Tirani nije bilo žrtava. Ne daj Bože nikome da osjeti taj užas, baš je bilo strašno...
A pola sata prije našeg telefonskog razgovora, Prenga je doznao tužnu vijest:
- Malo prije sam doznao da mi je u Draču poginuo veliki prijatelj. Utučen sam, kao da mi je netko otkinuo dio tijela. A ujutro sam ga zvao iz Tirane... Kad smo vidjeli da je potres u Draču bio jači od onoga u Tirani, nazvao sam ga da vidim je li sve u redu s njim i obitelji. Nije mi se javljao na mobitel, stalno se vrtjela vrpca s porukom „pretplatnik je privremeno nedostupan”. No, pomislio sam da su „pukle” veze i da će se javiti, ali malo prije sam od zajedničkog prijatelja doznao najgoru moguću vijest - kaže Prenga i nastavlja:
- Živio je moj prijatelj u Draču u sedmerokatnici, njegov je stan bio na vrhu. Zgrada se srušila, a on, supruga i dvoje djece su nastradali. Suprugu, njega i sina još nisu pronašli u ruševinama, našli su samo poginulu kćer... Cijela je obitelj nastradala, kakva je to tragedija. Vratit ću se u Albaniju u srijedu, idem na sprovod, to je strašno - jedva je govorio utučeni bivši Dinamov nogometaš Besnik Prenga.
U Lokomotivi igraju petorica Albanaca (Uzuni, Mersinaj, Cokaj, Tuci i Marku, a Kastrati je Kosovar), svi su, dakako, odmah ujutro nazvali obitelji i prijatelje u domovini i srećom s njihovim je najbližima sve u redu, pa su spomenuti nogometaši normalno trenirali u utorak popodne. Srednji branič Jon Mersinaj rođen je u Tirani gdje mu živi i obitelj, u stalnom je kontaktu s njima i nakon treninga nam je rekao:
- Razgovarao sam s obitelji i prijateljima u Tirani, svi su na sreću dobro, Kažu mi da je bilo zastrašujuće, gotovo svi stanovnici Tirane jutro su dočekali vani, izvan stanova i kuća, mnogi su pomagali spasiocima u pretraživanju ruševina - govorio je Mersinaj, a Myrtu Uzuni, kojem obitelj živi u Beratu, 120 km južno od Tirane, kaže:
- Budan sam od pet sati ujutro, i u mom se gradu osjetio potres, obitelj mi je jutro dočekala na ulici, kao i većina stanovnika. Kažu mi da je bilo mnogo panike i straha, brojne su zgrade oštećene, ima mrtvih i mnogo ozlijeđenih. To je velika tragedija za naš narod i zemlju i mi reprezentativci odmah smo reagirali i počeli prikupljati donacije za one kojima je pomoć potrebna. Razgovarao sam s reprezentativnim suigračima Xhakom i Shaqirijem, pomoći ćemo koliko možemo i koliko bude trebalo, važno je da albanski narod bude ujedinjen u ovim teškim trenucima - rekao je Uzuni.