Već se neko vrijeme, razmišljajući o sterilnom hrvatskom napadu, sudaramo s rujnom 2019. godine. I tim trnavskim valcerom, definitivno najboljom hrvatskom partijom od Rusije naovamo.
Zlatko Dalić tada je pripremao Badelja, ali je uočio šansu u Lobotki, kojem je potom prilijepio Nikolu Vlašića i apsolutno pogodio, a on je u paketu s Brunom Petkovićem odigrao maestralno, razbijajući slovačke lokote i dajući ton doista impresivnoj predstavi, nakon koje smo se pitali: Zašto ovako odlično ne možemo izgledati češće? Tih 4-0 bila je konačna potvrda Vlašićeva i Petkovićeva apliciranja na mjesto u udarnoj momčadi, čija smo nadahnuća gledali i u Splitu protiv Mađarske (3-0), donekle u Cardiffu protiv Walesa (1-1), pa i na Rujevici, opet protiv Slovaka, gdje smo "čekirali" nastup na Euro.
S Modrićem i Brozovićem u vezi, te s Rebićem i Perišićem na krilima, upravo su Vlašić kao spona, te Petković kao mantinela, ali i egzekutor, bili ključni okidači napadačke raznovrsnosti i djelotvornosti. Slovačkoj obrani danima se još vrtjelo u glavi nakon njihovih bravura...
Da su u punoj formi, sigurni smo da Dalić ne bi mnogo razmišljao kako se suprotstaviti Češkoj i Škotskoj, jer su to dva igrača koji svojim karakteristikama oplemenjuju ofenzivnu kreaciju "vatrenih". Problem je, međutim, što je Niksi iz CSKA sa sobom doveo i slabiju formu, prouzročenu kasnom klupskom ozljedom, a Petković i ovako silno riskira zbog ozljede ramena, koju vuče još od ožujka. No bez obzira na realne probleme, čini se logičnim u sljedeća tri dana treninga staviti naglasak na njihov rast forme, jer radi se o igračima koji nude prevagu.
Premda za iste pozicije kandidaturu ističu i Pašalić te Budimir, koji su drugačiji stilom, ali su - pogotovo Pašalić - u određenim utakmicama (primjer Cipar, Švicarska...) pokazali da nude ešalon drugačijih karakteristika, iz kojih "vatreni" izvlače dobar rezultat.
Zlatko Dalić je na presici između redaka dao naslutiti da ga vuče upravo taj logični plan igre, pogotovo u situaciji u kojoj ćemo opet morati razbijati suparničke bedeme te biti mnogo konkretniji prema naprijed. Slovački recept sigurno je dobra opcija, samo pitanje glasi: možemo li dobiti "onakve" Vlašića i Petkovića. Držimo fige da možemo..