Otac Igor Žiković sjajio je ponosom. Kako i ne bi kad je jedan od njegova tri sina, redom nogometaši, kao nekoć i on, napravio veliki iskorak u Salzburgu. Rocco Žiković je u siječnju navršio 18 godina i kao punoljetnik mogao je potpisati profesionalni ugovor.
No, za takav korak potrebne su dvije strane. Red Bull Salzburg doveo je ovog tinejdžera iz Funtane još s nepunih 16 godina, kao vrlo perspektivnog kadeta Istre 1961. Skauti koji se smatraju među najjačima u Europi vidjeli su u kapetanu mladih selekcija Hrvatske (U-15 i U-16) kadar za njihovu filozofiju proizvodnje vrhunskih profesionalnih igrača. To je proces, naravno, a RB Salzburg je za njega isplatio Istri 1961 najveću odštetu za igrača te dobi, oko 2 milijuna eura uz razne dodatne bonuse. Među inima i 10% budućeg transfera.
Da proces razvoja Rocca Žikovića ide zacrtanim putom i očekivanjima potvrda je upravo profesionalni ugovor (do 2027.) kojeg je u četvrtak potpisao u Salzburgu. Tko zna što će dalje karijera donijeti, ali ovo je prilično pouzdani znak da je Žiković na putu da postane velika nogometna vrijednost. Odabran kao kapetan U-18 momčadi RB Salzburga, ujedno i kapetan U-18 reprezentacije Hrvatske, debitirao je već u prijateljskim utakmicama za prvu momčad, a upravo je u tijeku pripremno razdoblje u kojem će stručni tim RB Salzburga odlučiti hoće li ostati u filijali Lieferingu, koja igra 2. ligu, ili će nastaviti s U-18 momčadi i biti na raspolaganju za seniorsku momčad...
- Hvala svima na čestitkama, zbilja je dobar osjećaj kada potpišeš ovakav ugovor, prije svega kao potvrdu da napreduješ - kazao nam je Rocco Žiković iz svog stana u Salzburgu, u kojeg se nedavno uselio.
- Do 18. rođendana živio sam u klupskom kampu i bilo mi je vrlo dobro. No, sad sam se osamostalio, unajmio stan u gradu i opet mi je super.
Priča mirnim tonom Rocco, odaje dojam kao da mu je 28, a ne 18 godina.
- Početak u Salzburgu nije bio nimalo lak. Imao sam tek 16 godina, odvojio sam se od obitelji, prijatelja, mog kraja, svega gdje sam se osjećao dobro i poznato. Uz to došao, sam u novi klub s teretom operacije meniskusa i potrebom kvalitetne rehabilitacije. Više mjeseci nisam mogao ni trenirati s momčadi. Kad sam se vraćao dogodio se i problem s gležnjem, pa opet nisam mogao igrati, ali valjda je to bila prilagodba novoj stvarnosti koju sam morao proći i ojačati i u karakternom smislu.
Sada stvari idu dalje punim jedrima?
- Jako sam zadovoljan, jer vidim da su i u klubu zadovoljni. Igrao sam za juniore, gdje su me odabrali i za kapetana između pet kandidata. Nastupio sam i u tri navrata za Liefering, a u prijateljskom susretu osjetio sam i čar igranja za prvu momčad Red Bulla.
Nogomet u kojem sada djeluje bitno je drugačiji u odnosu na onog u kojem je rastao.
- Dosta se razlikuje ovdašnji i hrvatski nogomet. U RB Salzburgu se od najmlađih kategorija njeguje jedan stil igre i to znači puno trke, visoki presing, okomitost u igri i što brži dolazak u završnicu. U Istri sam igrao drugačije, pa se trebalo prilagoditi toj novoj ideji igre. Puno je brže, fizički moraš biti maksimalno spreman. Lopta je u stalnoj jurnjavi, često se dolazi jedan na jedan, te se u tom drilu iziskuje puna koncentracija. Zato i puno radimo na snazi i izdržljivosti.
Vi sada razmišljate na taj način u igri?
- Pa da, svakog dana treniraš u tom smislu, puno se radi na automatizmima, intenzitet treninga je viši nego kod nas i s vremenom postane ti standard. Fizički se odlično osjećam i pratim ritam.
Što vam je bilo najteže?
- Ha, sve može biti teže dok ne ovladaš situacijom, poslije je kao da si cijeli život u tome. Možda je trebalo najveću promjenu svladati u pristupu visokog postavljanja zadnje linije i posljedično formacije, pogotovo kada se napada visokim presingom. Naravno, pogotovo nama u obrani tada postaje izazov da spriječimo moguće brze kontranapade suparnika.
Znači, niste više u veznoj liniji, nego...
- Stabilno sam na poziciji stopera, potpuno sam se prilagodio obvezama igre u posljednjoj liniji, te mislim da je jasno kako će moja nogometna budućnost biti na tom mjestu.
Što vam struka ukazuje kao prostor za više napredovanja?
- Stalno se radi na korekcijama i napredovanju. Fizički sam najviše napredovao, na planu kondicije i snage. Dosta smo u teretani i kao juniori, barem dva puta tjedno kombinira se u danu s nogometnim treningom. Inače, treneri me savjetuju da budem pričljiviji kao igrač posljednje linije, ukazujem suigračima ispred sebe na korekcije, međusobno si govorimo što je činiti ovisno o tijeku igre. Fokusiraš se na sve to što ti ukazuju i samo osjetiš kako počneš automatski tako i funkcionirati.
Nedostaje li zavičaj?
- Ha, kako ne, u Istri se živi drugačije i jednostavno lijepo i logično da mi taj način fali. Posebno mi nedostaje obitelj, pa prijatelji i druženja. Ovdje je drugačiji mentalitet. Salzburg je prelijep grad i nije baš tako velik, pa mi sve djeluje prisnije. To mi odgovara. Dani mi prolaze uglavnom kroz treninge. Jedini slobodan dan je nedjelja, kada je uglavnom sve zatvoreno. Redovno idem na misu u ovdašnju hrvatsku crkvu, prošetam gradom, odem na čaj s nekim od prijatelja iz kluba...
Škola?
- Uz razumijevanje profesora uspijevam napredovati na medicinskoj školi za fizioterapeuta. U prosincu sam bio tri tjedna u školi, pratim ritam koliko mogu online i tako polažem ispite.
Dobro će vam doći diploma fizioterapeuta u očekivano dužoj karijeri.
- Idem korak po korak. Treba raditi svaki dan, ključno je stalno napredovati. Ovdje ima apsolutno sve uvjete za to napredovanje i samo je na meni da to kvalitetno iskoristim - zaključio je 186 centimetra visoki, a sada vrlo korpulentni Rocco Žiković, profesionalni igrač Red Bull Salzburga. Prvi veliki iskorak karijere je apsolviran, slijede idući...