Robert Prosinečki je doma, u krugu obitelji. Nakon što je napustio redove turskog prvoligaša Denizlispora, pojavila se vijest da ga Sjeverna Makedonija želi za izbornika. Nije bila točna informacija, ta ponuda ipak nije stigla na njegovu adresu.
Prije nego smo započeli razgovor o nogometnim temama, malo smo komentirali aktualne događaje koji su prava emocionalna bomba za sve u Hrvatskoj, pandemiju, potres...

- Ne daj Bože više nikad ovakve godine, baš je bila grozna - rekao nam je za uvod Veliki Žuti.

Neka proba netko drugi

A u toj godini, zapravo, u razdoblju mjesec dana duljem, dakle, u 13 mjeseci, promijenio je tri trenerske klupe, onu reprezentacije BiH, Kayserispora i Denizlispora. Nije li to malo previše?

- Tako se poklopilo. E, sad, je li previše ili nije... Nije moja navika stalno mijenjati klupe, prije ovoga sam na trenerskim pozicijama provodio dvije-tri godine. Mogli bismo krenuti od kraja, od Denizlispora. Nismo napravili ono što sam ja zamislio na početku, zato je moja ostavka bila sasvim normalna stvar. Nadam se da će sad Denizlisporu ići mnogo bolje. Nije čak tu bio bitan rezultat, već igra za koju sam mislio da s tom momčadi mogu napraviti. Da, bio sam u Denizlisporu samo devet utakmica, ali nisam vidio da mogu nešto promijeniti. Onda je bolje da dođe netko drugi i proba nešto napraviti da momčadi krene.

Događaju se takve stvari, u našem trenerskom poslu to je potpuno normalno. Znate onu staru - postoje treneri koji su dobiliotkaz i koji će ga dobiti.

Idemo onda s kraja na početak. Što je pošlo po zlu s reprezentacijom Bosne i Hercegovine? Što je bio ključ razlaska?
- Možda su neke ambicije bile veće od onoga što je u tom trenutku reprezentacija mogla. Mi smo jako dobro krenuli kroz Ligu nacija, a onda su došle kvalifikacije, utakmice za koje sam ja, a i svi mi, mislili da bismo ih trebali dobiti. A nismo, još smo i izgubili onu utakmicu protiv Armenije. Takve utakmice jednostavno moraš dobiti. Reprezentacija se nije plasirala na Euro kroz skupinu, nakon toga je imala veliku šansu kroz Ligu nacija, gdje, nažalost, opet nije uspjela, izgubila je na jedanaesterce.

Drukčije sam zamišljao

Ima li BiH kvalitetu za postati odlična reprezentacija?
- Ne znam sad pristaje li baš riječ “odlična”. Pa tko to ima odličnu reprezentaciju? Samo nekoliko država. Ali, BiH može biti dobra reprezentacija jer ima mnogo pravih igrača i talenata. Dakle, ne mogu biti odlična reprezentacija, ali svakako mogu biti kompetitivna reprezentacija, koja se kroz kvalifikacije može boriti za velika natjecanja.
U Kayseriporu vam je bilo jako stresno, na kraju ste ostali u ligi, a dali ste ostavku. Zašto?
- S Kayserisporom sam imao ugovor na godinu dana. I nisam se dogovorio za sljedeću godinu. To je bila jedina istina. Kayserispor je imao također problema, spasio se u zadnjem kolu, ali na koncu nije nitko ispao. Mislio sam da ćemo s dolascima nekih igrača popraviti sliku, imati dobru momčad, ali nije ispalo baš tako kako sam si zamišljao. Zato sam i otišao, a usput smo izgubili u Kupu od trećeligaša. Mislim da je tada bilo normalno da odem.

Sve je neizvjesno

Kada biste usporedili Kayserispor i Denizlispor s klubovima u HNL-u, gdje bi bili otprilike na ljestvici?
- Teško je to uspoređivati. Međutim, turska liga je nevjerojatno zanimljivo natjecanje. Svatko svakoga može pobijediti. Zadnji pobijedi prvoga, pa onda u sljedećoj utakmici izgubi od susjeda na tablici. Liga je zaista posve neizvjesna.
Je li ipak kvalitativno u padu? Najbolji turski klubovi ne ostvaruju zapažene europske rezultate?
- Realno, u europskim natjecanjima turski klubovi mogu teško napraviti neke veće stvari. Dugo godina nisu napravili ništa za zapamtiti. Međutim, intrigira ta zanimljivost, baš ista kakva je u našem HNL-u. Sad je HNL mnogo zanimljiviji nego što je bio prije. Dinamo jest taj koji dominira, ali kod ostalih svatko svakome može uzeti bodove. Međutim, već se i Dinamu približavaju neke momčadi, mogu Modri izgubiti od Osijeka, Rijeke, Gorice... Zato baš po toj zanimljvosti mogu usporediti tursku ligu i HNL jer u Turskoj više ne dominiraju samo Galatasaray, Fenerbahče, Bešiktaš, Trabzonspor... Pojavili su se Basaksehir, Alanyaspor, Gaziantep.

Što sada, imate li kakvih ponuda? Biste li radije bili izbornik ili trener u klubu?
- Nemam sad nikakvih ponuda. Doma sam i uživam s obitelji, koliko se u ovim teškim vremenima uopće može uživati. Zaista se svašta događalo u ovih posljednjih godinu dana, onaj lockdown koji sam proveo u Turskoj, nije bilo lako... Zato sad u miru živim s obitelji, doma je lijepo. Za ubuduće ćemo vidjeti. Iskreno, odmaram i ne žurim.
Gledate li možda prema HNL-u? Biste li se doma okušali kao trener?
- Ha, nisam o tome razmišljao. Zaista nisam...
Biste li, recimo, prihvatili poziv s Poljuda, da vas nazove Lukša Jakobušić?
- Nisam se bavio razmišljanjem o toj varijanti. Moje nekakvo razmišljanje jest da ipak odem opet negdje u inozemstvo. Makar, nikad neću za ništa kazati - nikad! Ponekad se dogode stvari o kojima nikad ne razmišljaš. Dobiješ neku ponudu, nešto te intrigira, zainteresira. Ne samo kao posao, već i kao neka financijska ponuda. Hajduk je veliki klub, ali u dosta dugom razdoblju je u problemima. Ne samo u financijskim, već općenito. Ima problem rezultata, a za takav klub, s tako ogromnim brojem navijača, to je loše. Godinama ih nema nigdje. U Splitu je ogroman pritisak, ne samo od navijača, nego od - svega. Hajduk bi stalno s Dinamom trebao biti u borbi za naslov prvaka, a isto tako trebao bi napraviti i neke rezultate u Europi. Da se barem plasiraju u neko natjecanje ispod Lige prvaka...

Odmaram i čekam

Kažemo Velikom Žutom da bi Hajduk onda bio idealno rješenje za njega, on je itekako naučio raditi pod stresom. Bio je trener Crvene zvezde, ogroman pritisak imao je u Turskoj, pa s reprezentacijom BiH. Prosinečki je kao magnet za stresne trenerske poslove.
- Ha, tako su mi se poklopile stvari. No, zaista nisam razmišljao o varijanti Hajduk, sad ću ipak malo odmoriti od stresova koji nisu nogometni, od korone, potresa... Svaki dan se tresemo, ti potresi nas zaista sve skupa zabrinjavaju, a ljudima u Petrinji su se dogodile strašne stvari. Ostali su bez krova nad glavom, bilo je žrtava. Zato kažem, sad odmaram i čekam, ako bude nekih ponuda, O.K., ako ne, onda ću i dalje čekati.
Zoran Mamić ponavlja dosege Nenada Bjelice. Jeste li to očekivali?
- Dinamo već godinama radi dobro. Uvijek ima dobru momčad. Ima tu pojačanja, ali uglavnom s igračima koji dolaze iz škole, što je jako, jako bitno. Dinamo ima i financijsku sigurnost, igraju Europsku ligu, igrali su Ligu prvaka, to su krucijalne stvari za klub kao što je Dinamo. Nadalje, Modri skupo prodaju svoje igrače, zaista dobro rade, bez daljnjega. Imaju kompetitivnu momčad koje može zaista igrati sa svakim, što je pokazala najbolje ove polusezone u kojoj nije poražena, a primila je samo jedan pogodak, što je strašan doseg. U tom rangu Europske lige stvarno se mogu nositi sa svim klubovima. Mislim da je to njihov cilj. S Krasnodarom će biti zanimljivo, a Dinamo može proći Ruse. Igraju baš dobro. Rijetko gube. Imaju dovoljno jak roster da mogu napraviti zaista velike stvari u Europskoj ligi. Ne samo to, imaju i dobru atmosferu u svlačionici, to najbolje pokazuje njihov rezultat.

Pogodili sa strancima

Tko vam se posebno dopada od igrača Dinama?
- Ima Dinamo zaista dobrih igrača, koji su već godinama na sceni. Mnogi nisu uopće razmišljali da su takva kvaliteta, te da mogu igrati tako dobar nogomet. Vidite, u današnjem Dinamu ima igrača koji su bili otpisani ili u inozemstvu nisu napravili velike stvari. U Dinamu su iskoristili svoju priliku i postali odlični igrači. Tu prije svega mislim na Brunu Petkovića i Mislava Oršića. Oni su na koncu postali i reprezentativci, obojica igraju zaista vrhunski nogomet. Ne samo to, Dinamo je pogodio s dovođenjem stranaca. A vrlo bitan je Arijan Ademi, koji godinama sigurno kao kapetan i čovjek drži tu Dinamovu momčad. Ademi ima veliko znanje, borbenost, motoričnost.
Da se malo prebacimo na reprezentativne teme. Kako ste vidjeli Hrvatsku u Ligi nacija?
- A dobro... Znate kaj? Pa sve reprezentacije u hrvatskoj skupini su bile jake. Francuzi su svjetski prvaci, Portugalci europski. Sve su to zaista jako dobre nacionalne vrste. O tome se ne treba posebno pričati, to svi znamo. U eliti Lige nacija i inače igraju sve najbolje reprezentacije Europe i svijeta, najveće zvijezde. Uz to, Hrvatska ima i manju smjenu generacije. Neki su se oprostili, neke treba isprobati, trebaju doći neki novi. Međutim, znate li što je najvažnije kad se radi o hrvatskoj reprezentaciji? Najvažnije, daleko najvažnije, jest da se Hrvatska opet kvalificirala na veliko natjecanje. To je bit svega kad govorimo o reprezentaciji. Znam da bi svi skupa mnogo puta željeli da ostvarimo i veće stvari od onih koje su moguće. Da se opet ponovi Svjetsko prvenstvo u Rusiji, recimo... No, naravno da se to uvijek ne može ponavljati. Međutim, kad si stalno na velikim natjecanjima, a Hrvatska to jest, onda - vrijediš. Onda si visoka kvalitativna konstanta. Što će biti na Euru? Vidjet ćemo...
Ostali smo bez Rakitića, u udarnu postavu uletio je Nikola Vlašić. Je li Vlašić kalibar koji na neki način može nadomjestiti Raketu?
- Ne znam hoće li moći ili neće moći... Ali, najbitnije je da mi imamo igrače koji mogu dati jako puno za reprezentaciju. To je najvažnija činjenica koja nas mora veseliti. Kod nas uvijek ima talenata i uvijek će dolaziti mnogi koji mogu puno ponuditi u vatrenom dresu. E, sad... Hoće li to biti dovoljno za ono što mi priželjkujemo ili mislimo da možemo, ne znam. Iskreno, mislim da će to biti vrlo teško. Pa, od moje generacije iz Francuske 1998. do Rusije je prošlo 20 godina. Nakon te bronce su trebala dva desetljeća da se dođe do srebra. Zato ponavljam i to ću uvijek ponavljati, jer je to najbitnije - opet smo na velikom natjecanju, stalno smo tu.

Nije to samo tako...

Ističe da je to doista neprocjenjivo.
- Pogledajte ove prostore koji se nazivaju regijom. Sjeverna Makedonija se prvi put kvalificirala, Slovenije dugo nema nigdje, Srbije dugo nema na Euru, BiH nema nigdje... A da ne nabrajam druge reprezentacije koje nisu otišle na Euro. Evo, Škotska se uspjela plasirati nakon ne znam koliko godina. A Škoti su nogometna nacija. Sad, to što bismo mi htjeli biti europski ili svjetski prvaci, drugi je par rukava. Ma, to je nemoguće, makar smo u Rusiji bili blizu. Pa niti jedna Francuska sa 60 milijuna stanovnika i 350 tisuća igrača nije stalno prvak. Francuzi su ekstra klase, pa ne osvajaju uvijek. Nije to samo tako - podvukao je Prosinečki.