Debelo ispod radara, skrivena maglom pandemijske psihoze, u lipnju je prošla vijest da je Katar dovršio već treći stadion na kojem će se igrati utakmice Svjetskog prvenstva 2022. Education City stadion kapaciteta 40.000 smješten je u središtu regije Al Rayyan pored Dohe i jednom kada pustinjska državica isprati FIFA-in šareni cirkus trebao bi, kako čitamo, činiti žarišnu točku društvenog života u tamošnjem obrazovnom i istraživačkom hubu.
Ugodna je ovo vijest za FIFA-u ako znate za njezina brojna loša iskustva sa zemljama-domaćinima Mundijala. Te zemlje po tradiciji “zadnju ruku” (evo, još samo da izvučemo fuge u sanitarnom čvoru i crte na parkiralištima) na svojim glamuroznim arenama udaraju sa zvukom zvona, kao natjecatelji u kulinarskom showu. U slučaju Katara Gianni Infantino i suradnici ne trebaju se plašiti scenarija u kojem njihove inspekcije mašu kažiprstom ili potežu domaćina za uši: svi stadioni će godinu dana uoči kick-offa biti spremni, ispeglani, začešljani i namirisani kao maturanti uoči najvažnije večeri u godini. Ako se FIFA-ini šefovi nečega trebaju plašiti to je onda – što će od svega ostati godinu dana nakon što tulum završi?
Pakt s Francuzima
Education City stadion će, najavljuje organizator, po svršetku turnira i dalje poticati stanovnike da nastave sa zdravim životom, ali u prepolovljenom izdanju jer Katar namjerava razmontirati gornji kat stadiona i 20.000 sjedalica donirati za izgradnju stadiona u nerazvijenim zemljama. I to je još super u usporedbi s, recimo, Ras Abu Aboud stadionom (također 40.000) kojeg grade od brodskih kontejnera i modularnih “građevinskih blokova”, e kako bi na kraju balade taj set lego kockica mogli kompletno i glatko razmontirati te poslati na putovanje prema nekom sljedećem odredištu koje zaista vapi za nogometnim stadionom (spominjemo tek ovlaš, navodno u zagrebačkom gradskom poglavarstvu nešto gruntaju o novom stadionu). Skraćeno, pitanje mundijalske ostavštine Katarce muči otprilike koliko i cijena litre benzina. Oni se već sada hvale da će njihov način prerasti u “građevinski blueprint” i da će “postaviti nove standarde na polju održivosti”. Stadion će biti i stadion će proći, rezoniraju šeici i emiri, a na njegovu mjestu kasnije će narasti moderna obala s brojnim sadržajima za lokalce i turiste s koje će pucati pogled na nebodere Dohe s druge strane uvale.
Katar je patuljasta državica površinom manja od Slavonije ili Dalmacije, s jedva 300 tisuća izvornih stanovnika i malo jačom rekreativnom nogometnom ligom, zbog čega se demontaža grandioznih stadiona nakon SP-a u svakom slučaju činim manjim ludilom od apliciranja za organizaciju ovog megadogađaja. I oni stadioni koji prežive u perspektivi će samo skupljati prašinu čekajući na finale Svjetskog klupskog prvenstva ili neku rijetku revijalnu utakmicu ocvalih svjetskih zvijezda.
Vijest da je Education City stadion pod krovom i spreman za najveću feštu svjetskog nogometa objavljena je nekoliko tjedana nakon prve službene potvrde američkog Ministarstva pravde (Department of Justice) da su predstavnici Rusije i Katara osigurali domaćinstva SP-a podmićivanjem Fifinih dužnosnika. Ako priču prevedete u kanon geopolitike, to mini-državica koja pliva na nafti simbolički poručuje svjetskom policajcu br.1 – pomiri se s gubitkom, mi marširamo zacrtanom rutom, priča je završena.
Amerikanci će se zaista pomiriti s gubitkom – njihova je muka, uostalom, već razblažena kada je Fifa sljedeći turnir, SP 2026, dodijelila SAD-u, Meksiku i Kanadi kao trojnom bloku – ali su odlučni u namjeri da prethodno rasvijetle posljednje detalje koruptivnog puzzlea i razobliče negativce u priči. Učinili bi to zacijelo Ameri i ranije, iz filmova znamo kako vješti, okretni i temeljiti znaju biti istražitelji FBI-ja jednom kada zagrizu tvrdu kost, ali u nekim situacijama okolnosti čak i njima vežu ruke na leđima. Kako da, primjerice, detektiv iscijedi dokaze iz krunskog svjedoka ako je ovaj bio brži i u međuvremenu je preselio na drugi svijet?
A upravo to se Amerikancima dogodilo s dvojicom od trojice korumpiranih južnoameričkih dužnosnika koji su u zamjenu za milijune podržali katarsku kandidaturu. Julio Grondona, dugogodišnji predsjednik argentinskog saveza, “pobjegao” im je još 2014. Nicolas Leoz iz kućnog se pritvora u Paragvaju borio protiv izručenja sve do smrti prošle godine. A treći čovjek, Ricardo Teixeira, inače dugogodišnji šef brazilskog saveza, uživa zakonsku blagodat da Brazil ne izručuje svoje državljane.
Na isti zakonski institut od 2015. poziva se Jack Warner iz Trinidada i Tobaga, kojeg američka optužnica tereti da je glas za Rusiju 2018 naplatio s pet milijuna dolara provučenih kroz mrežu računa različitih fiktivnih kompanija. Sve ih je “utopio” Rafael Salguero, dužnosnik iz Gvatemale, koji je u svjedočenju priznao krivicu za pranje novca i prijevaru, a kojem su Rusi u zamjenu za glas obećali milijun dolara.
Bjelokosne stadionske kule
Duga ruka američke pravde možda neće spriječiti SP u Kataru za dvije godine, ali je zato proteklih sezona uspješno pokosila kompletan establishment FIFA-e i UEFA-e poslavši poruku na koju su se lideri dviju organizacija godinama tako rado pozivali. Nulta tolerancija, dakle. Kod Seppa Blattera i Michela Platinija ta nulta tolerancija se, doduše, odnosila na huliganstvo i rasizam, dok su Amerikanci tumačenje proširili na korupciju i pranje novca. Njihovo tumačenje posebno žestoko zapeklo je Francuze, glavne katarske saveznike Kao ideolog masovnog prelaska FIFA-inih glasača s američke na katarsku stranu označen je bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Dva tjedna uoči glasovanja 2010. Sarkozy je u Elizejskoj palači okupio probrano društvance, budućeg katarskog Emira i Uefina šefa Platinija, pa nacrtao okvir partnerskog sporazuma: Francuzi će prodati Qatar Airwaysu 50 Airbus aviona i još obvezati državicu da kupi Paris St. Germain te ga pretvori u izazivača u društvu Lige prvaka, a francuska diplomacija će zauzvrat pogurati katarsku ponudu. Sva su obećanja zaista ispunjena.
- Platini me nazvao i rekao: “čujte, predsjedniče, naš džentlmenski dogovor na Izvršnom odboru Fife teško može proći”. U razgovoru s predsjednikom države zaključili smo da trebamo brinuti o interesima Francuske. I to su četiri glasa koja su nestala. Da su se svi držali dogovora, američka ponuda bi pobijedila – vrtio je kasnije u intervjuima Sepp Blatter film tih napetih dana. Odjeci priče o milijardama upucanima u kupovinu organizacije SP-a nisu usamljen problem minijaturne zaljevske države u trenutku dok počinje odbrojavanje do sljedećeg Mundijala, prvog u povijesti koji će zbog klimatskih uvjeta biti održan u studenom i prosincu. Na zao glas Katar je stigao i zbog odnosa prema stranim radnicima, uglavnom “bauštelcima” iz azijskih zemalja koji su podizali nove bjelokosne stadionske kule. Više stotina njih umrlo je na gradilištima uslijed toplinskog šoka, jer su bili prisiljavani raditi 10-satne smjene na temperaturama ponekad višim od 45 Celzijevih stupnjeva. Dokumentirano je da su brojni radnici gotovo ropskim odnosom bili vezani za poslodavca. Oduzimali bi im putovnice po dolasku u zemlju, držali u potleušicama bez minimalnih higijenskih uvjeta, ucjenjivali iznosom plaće itd.
Da ne bi dalje narušavali ionako kompromitiran imidž zemlje, vlastodršci najavljuju da će “kreativnim rješenjima” riješiti potencijalne probleme koji se već pomaljaju na horizontu. Jedan je tretman LGBT osoba; prema tradicionalnim katarskim zakonima homoseksualci svako javno iskazivanje strasti ili naklonosti mogu platiti višegodišnjom robijom. Drugi je prohibicija. Muslimanska zemlja “ne želi se odreći svojih vrijednosti”, ali već na klupskom SP-u se u fan zonama za strance točio alkohol.
Zanimljivo je da će nogometna reprezentacija zemlje, prije desetak godina podcrtana kao gorući katarski problem, društvo sklepano od lokalnih haklera i ponekog naturaliziranog Alžirca ili Sudanca, do početka natjecanja prerasti u solidnu momčad. Katar je prošle godine započeo studijsko putovanje po svijetu. Kao gost je odigrao Copu Americu i pritom se nije osramotio. S Paragvajom 2-2, od Kolumbije minimalno izgubio tek u završnici. U sljedećem semestru Katarani gostuju u Europi, gdje će kao pridruženi član grupe odigrati “kvalifikacije” za SP s Portugalom, Srbijom i Irskom, još jednu Copa Americu te Gold Cup, preenstvo Sjeverne i Srednje Amerike. Momčad 45-godišnjeg Španjolca Felixa Sancheza, izdanka katarske Aspire akademije, odrasla je proteklih godina i lani priredila senzaciju na Azijskom kupu. Katar je osvojio naslov nakon što je u finalu pobijedio Japan. Nacionalna liga nije dovoljno atraktivna da bi na duže vrijeme privezala zvijezde Mandžukićeva kalibra, ali uz pomoć Aspire akademija koja regrutira talente iz afričkih zemalja počela je proizvoditi igrače za nacionalnu momčad…