"Zlatni repić" talijanskog nogometa. Roberto Baggio, ikona Azzura, čovjek koji je Italiju odveo do finala SP u SAD 1994., i onda je baš on promašio protiv Brazila u raspucavanju jedanaesteraca finala tog nadmetanja. No, neovisno tomu, Talijani mu zamjerili nisu, dočekali su njega i suigrače kao sportske junak po povratku doma. Obožavaju ga i dalje. On pak živi svoj život. I to na najbolji mogući način. Uživa u prirodi.
Jamačno si je za igračke karijere još riješio egzistenciju. Doživotno, sebi i djeci. No, genijalac ne lješkari u kakvoj luksuznoj vili s bazenom u divovskom vrtu i Maseratijem u garaži. On živi u šumi, u pokrajini Vicenzi. Dobro, nije baš samotnjak koji živi u daščari, ali odmaknuo je od vreve betona i stakla kakvog milijunskog grada.
Njegov dom je velika rustikalna seoska kuća okružena hektarima guste šume. Ondje je okružen domaćim (a vjerojatno i ponešto divljim) životinjama, prakticira budizam i živi sa suprugom Andreinom, s kojom je u braku više od trideset godina, te djecom Mattiom i Leonardom, dok kćer Valentina živi u inozemstvu.
- Siječem drva, vozim traktor i navečer sam izmoren i ‘onesvijestim se - rekao je Baggio prije koju godinu o svom prebivalištu i načinu života nakon nogometa.
Neki dan je slučajni prolaznik pokraj njegovog imanja, vidjevši ga, poželio autogram, ali... na automobilu. Malenoj i simpatičnoj Fiat Pandi koju vozi prolaznik. Jest neuobičajeno, ali Roberto nije dvojio. Pitao je samo gdje, ispalo je na vratima i poklopcu motora,pojednostavljeno bismo i ne baš književnim rječnikom rekli - ‘haubi‘.
- Eto ga, još jedan uništen auto - u šali će na to Baggio.
Prolaznik je navodno rekao.
- Naprotiv, sad je nedodirljiv.
Bilo kako bilo, Roberto Baggio, čovjek koji je za Italiju postigao 27 golova u 56 utakmica, igrač koji je 1993. proglašen za najboljeg na svijetu, koji je igrao za div-klubove poput Juventusa, Milana, Intera uživa u skladu s prirodom. Bravissimo Roberto!