Fabio Macellari je bio lijevi bek koji je igrao krajem 1990-ih godina. Igrao je za Inter i Bolognu, no ljubav prema ženama i drogi ga je spriječila da ostvari veću karijeru. Macellari je o svemu progovorio u podcastu ‘One more time‘. Sve je krenulo nizbrdo kada je iz Intera stigao u Bolognu.
- U osam utakmica sam imao sedam ili osam asistencija. Osjećao sam se najjače na lijevoj strani, drobio sam protivnike, a onda sam se ozlijedio i zavladalo je opuštanje. Povratak se očekivao za četiri i pol mjeseca i imao sam dosta slobodnog vremena. Tada sam probao kokain. Imate sve, žene na primjer, kako god poželite, ali to nije više bilo dovoljno - rekao je Macellari pa nastavio:
- Bacale su mi papirić s brojem na stanici ili semaforu. Kokain sam prvi put probao doma u Bologni. Greška je što zapravo to što postoje stvari jače od tebe. Tako to ide kada si bahat. Neke stvari treba ostaviti, ne treba ih ni uzimati, čak ni ako se osjećate kao Superman.
Droga ga je odvukla u neki drugi svijet i nanijela veliku štetu pa se izolirao i ostao sam.
- Postoji paralelni svijet povezan s kokainom. Normalnost više nije bila dovoljna. Mislim da sam imao bolest seksa. Pojavljivale su se žene s naslovnica koje se ne vide u normalnom životu. To što možeš reći: ‘Ostani sa mnom, plaćam te jer mogu‘ je netšo što ti se obije o glavu.
Jednom je prilikom bio i blizu smrti. Nakon pet dana bez sna je izgubio pojam o vremenu.
- U svojim najmračnijim danima sam se organizirao i obilazio domove tih žena. Više sam potrošio na žene nego na kokain. Znam da nikad ne bi bila sa mnom, ali mogu ju kupiti. To je bilo pogrešno razmišljanje - kaže Macellari pa dodaje:
- Uzimao sam deset grama dnevno. Jednom sam se baš uplašio. Nakon pet dana bez sna našao sam se u hidromasažnoj kadi. Uvukao sam se u krevet i nisam bio siguran hoću li se sutradan probuditi. Kad sam se ustao, pobjegao sam u planine i počeo proces detoksifikacije.
Nakon što je završio s nogometnom karijerom, Macelleri je jedno vrijeme radio kao konobar, pa se okušao u pekari, a nakon toga je bio i drvosječa jer mu je taj posao omogućavao da izbaci bijes iz sebe. Sada radi kao zidar.