Deset je japanskih godina iza Mihaela Mikića (38). Posljednjeg dana prošle godine istekao mu je jednogodišnji ugovor s prvoligašem Shonan Bellmareom, prije toga je devet sezona proveo u klubu Sanfrecce Hiroshima, u kojem i danas ima status božanstva, veličanstven su mu oproštaj priredili prošle godine. Mikić je u Zagrebu proveo božićne blagdane i dočekao Novu godinu, a o posljednjoj japanskoj sezoni kaže:
- Nisam se previše naigrao u svojoj jubilarnoj, desetoj japanskoj sezoni. Ne, nisam bio ozlijeđen, nego je trener imao svoju viziju igre, a ja se nadam da sam pomogao koliko sam mogao u očuvanju prvoligaškog statusa, a osvojili smo i J. League kup, to je prvi trofej u klupskoj povijesti. Na mojoj je poziciji trener imao četiri mlađa igrača, u njima je vidio klupsku budućnost i shvaćam njegovu odluku. K tome, bili smo momčad koja se više branila nego napadala, pa su mu trebali bolji defenzivci od mene i poštujem njegovu odluku, svaki trener ima svoja načela i viziju igre. A ja sam pošteno odradio svaki trening i na neki sam način odgojio dvojicu mlađih bočnih igrača i pomogao im da sazru. To je i bio jedan od razloga zašto su me angažirali, da bih iskustvom pomogao tim mlađim igračima - kaže Mikić i otkriva planove:
- Osjećam se odlično, pazim na sebe i vjerujem da bih bez problema mogao potegnuti još dvije-tri sezone! Možda to ljudima zvuči glupo i nerealno, ali zadnjih deset godina živio sam samo za nogomet, još kako sam vodio računa o svom zdravlju, o načinu prehrane, odlasku u krevet... Praktički se osjećam kao da imam 30 godina, a na blagdan Tri kralja navršit ću 39! Imam zasad na stolu četiri japanske ponude, jednu prvoligašku, drugu drugoligašku, a treća je iz Hiroshime, moj bivši predsjednik zove me u treću ligu, ali to nije realno. Kad bih otišao tamo, onda bih išao sam zbog predsjednika jer sam u Japanu mnogo naučio o lojalnosti. Nije uvijek novac najvažniji, iako se dugoročno i to novčano uvijek isplati. A jedna mi je ponuda vrlo zanimljiva - riječ je o ambicioznom drugoligašu koji, realno, mora postati prvoligaš. Najkasnije sredinom siječnja odlučit ću o svojoj budućnosti. Ne zanima me ništa drugo osim Japana i ne prihvatim li nijednu od spomenutih ponuda, svoju sam nogometnu priču završio! Ali ni to neće biti kraj svijeta, život je preda mnom, vidjet ćemo hoću li ostati u nogometu ili ću se posvetiti nečem drugom.
Japan je pravi izbor
Kako je u Japanu odjeknuo senzacionalni rezultat Hrvatske na SP-u u Rusiji i osvajanje srebra?
- I za njih je to bilo golemo iznenađenje! Ali realno gledajući, kad pogledamo kakve igrače imamo, u kojim klubovima igraju te kakvo je ozračje bilo stvoreno tijekom natjecanja, onda to srebro i nije iznenađenje. Inače, osvajanje srebra nije baš nešto osjetno promijenilo u svezi pogleda Japanaca na dovođenje naših igrača. Hrvatski su igrači i inače zanimljivi japanskom tržištu, a srebro sa SP-a samo je dodatno potvrdilo tu tezu. I želio bih nešto poručiti našim igračima u srednjim igračkim godinama. Većina njih kad navrši 24 ili 25 godina smatra da bi trebali ići u Bayern ili Liverpool. Realno, ako u tim godinama nisu dosegnuli najvišu razinu, onda je Japan odlična prilika za njih da naprave izvrsnu karijeru u Aziji! Japanska je liga fenomenalna, savršeno je organizirana, kvaliteta se stalno diže i sad je definitivno na razini Austrije ili Belgije, nije to više egzotika kao što je donedavno bila. Uostalom, sve je više japanskih igrača u Europi, a ime su izgradili u svojoj, domaćoj ligi.
Odlična zarada
Koliko se zarađuje u Japanu?
- Vrlo dobro! To je iznimno važan faktor, treba znati da svaki japanski klub može igrača platiti više od primjerice prosječnog austrijskog ili belgijskog kluba, Recimo, igrač koji nije vrhunska klasa, ali je dobar, primjerice iz Osijeka ili Rijeke, bez problema može u Japanu imati ugovor od pola milijuna eura neto godišnje, to je najmanje što može zaraditi! Međutim, Japance više ne zanimaju solidni, dobri igrači na zalasku karijere, to im više nije potrebno jer su popularizirali nogomet i stvorili kvalitetnu ligu. I oni sad žele kupiti igrača u najboljim godinama i potom ga prodati pa na njemu zaraditi.
Je li tko od naših reprezentativaca posebno zanimljiv Japancima?
- Kad žele vrhunsku klasu, Japanci čine sve da takvog igrača i dovedu. Naravno da u našoj nacionalnoj vrsti ima igrača za kojima su poludjeli i dali bi sve, doista sve, da ih dovedu! Ali to nije realno, neovisno o financijskoj ponudi. Najzanimljiviji su im Modrić, Mandžukić i Perišić, kad bi ti naši dečki odlučili doći u Japan, ne bi bili plaćeni ispod 15 milijuna eura godišnje! Često su me zvali japanski novinari, ali i predsjednici klubova, raspitivali su se o našim najboljim igračima, naravno da sam ih sve nahvalio, no isto tako znam da su male šanse da dođu u Japan.
Pošteni Bjelica
Kako ste doživjeli Dinamovo europsko proljeće, razbijeno je gotovo polustoljetno prokletstvo?
- Gledao sam neke Dinamove utakmice, očito je da je trener Nenad Bjelica stvorio pravu momčad, vidi se da u plavoj svlačionici vlada zajedništvo. Očito je svojim poštenim odnosom Bjelica igrače privukao na svoju stranu, oni su prepoznali njegovu pravednost i stručnost i na svakoj utakmici daju sve od sebe. A kad je u svlačionici dobra kemija, onda se sve to preseli i izvan travnjaka, sve je bilo dobro posloženo, publika je znala prepoznati i podržati te Dinamove vrline i onda ni rezultat nije izostao - kaže Mikić i ističe:
- Ali znate li što mi strahovito smeta? Već sam čuo i pročitao smiješne teze da je Dinamo prošao skupinu pokraj “nikad lošijih” Anderlechta i Fenerbahčea! Nikad to neću shvatiti, čemu takvo omalovažavanje? Uvijek kad pobijedimo neki objektivno jak klub, onda je taj klub “nikad lošiji”!? Realno, Anderlecht i Fener klubovi su s većim proračunima od Dinamova, ma pogledajte tko samo igra za taj Fener? A Dinamo je grupu prošao bez poraza, suvereno je osvojio prvo mjesto i dečkima treba skinuti kapu, stisnuti ruku i iskreno reći: svaka vam čast!
Suparnik je Plavima u 16-ini finala Viktoria iz Plzena. Tko je favorit?
- Šanse su 50:50! Česi su ozbiljna i iskusna momčad, stalno igraju u europskim natjecanjima i neće biti lako s njima. I ne treba Plavima stvarati pritisak uoči tih utakmica, nek’ se pošteno potuku pa kaj bude! Jer i ovo je velik uspjeh, ali ukaže li se i najmanja šansa za prolaz, treba je iskoristiti.