FRANCK FIFE/AFP
INTERVJU ZA JUTARNJI

Vlašić komentirao priče da je igrač bez prave pozicije i odgovorio na izjavu Mamića o snazi ruske lige!

Najbolji igrač CSKA Moskve analizira i tko bi mogao biti nasljednik Ivana Rakitića u Vatrenima
Piše: Tomislav Juranović/Jutarnji listObjavljeno: 28. rujan 2020. 08:05

Svašta se u karijeri Nikole Vlašića dogodilo u posljednjih godinu dana. Prijelaz iz nade do čovjeka od kojeg se u Dalićevu ansamblu očekuje ruski kazačok, iz čovjeka koji u Rusiji nadire do igrača koji izrasta u (po)najboljeg igrača lige, i postaje ikona moskovskog CSKA. Od priče o prelasku u Napoli ili Zenit pa do ostanka u "armiji", gdje je navukao generalski čin...

Nikola, dolasci Lovrena pa najave Mandžukića, u neku ruku, dokazuju i ponovni rast ruske lige, koja se, dojam je, oporavlja od krize u koju je zapala prije određenog vremena?

- Kao što ste i sami kazali, neke parametre možemo vući i iz vrijednosti same lige, koja je prema Transfermarktu došla na gotovo 900 milijuna eura, čime je sedma u Europi, iza neprikosnovenih "liga petice" te Portugala, uz, pritom, daleko najmanji broj stranaca (samo 31%, a Portugal je, primjerice, na 64%, nap. a.). No, i transferi Lovrena, koji je definitivno mogao poći i drugdje, pa sama ta najava Mandžukića, koja me iznenadila, jasno pozitivno, otkrivaju da liga ponovno raste. Ali, ako se i odmaknemo od cifri i imena, i pričamo o nogometu, mogu vam kazati da je liga sve teža i zahtjevnija, da je svaka utakmica na visokoj razini, i da postoji barem pet momčadi koje "kuhaju" vrh. Jasno, dolazak nekoliko takvih imena daje dodanu vrijednost cijelom natjecanju i imidžu.

Dinamo je velik klub

Je li i tome razlog što ste, uza sve priče, odlučili ostati u CSKA?

- Jest, tu sam, imam ugovor sve do lipnja 2024. godine, i o klubu mogu sipati samo najljepše komplimente. Jasno, nikad se ne zna što nosi novi dan, prijelazni rok još traje, i ne znaš što se može dogoditi, ali u pravu ste da su ozbiljni klubovi već definirali svoj kadar. No ne zbog toga, ja sam miran i potpuno posvećen klupskim ambicijama.

Koje su ovoga puta s pravom velike. Dojam je da je klub kroz koronakrizu prošao svoju katarzu...

- Kada smo posljednji puta razgovarali, tamo krajem lipnja, kazao sam vam da je klub prošao kroz promjenu vlasničke strukture, te da je trener Viktor Gončarenko otišao da bi se, s pravom, vratio. I istina je da je osjećaj kao da smo prošli kroz svojevrsni i poželjni reset. Ponovno smo se potpuno posvetili radu, a iako smo ostali najmlađa momčad lige (prosjek od 24 godine), pojačali smo se nekolicinom igrača (Ejuke, Gaich, Fuchs...) koji su nam donijeli dimenziju. S obzirom na iskustvo od lani, kada smo imali brojne uspone, ali i nepotrebne padove, mislim da smo se konsolidirali i da s punim pravom primarno napadamo čvrstu ambiciju drugog mjesta i ulaska u LP-a.

image
MIGUEL RIOPA/AFP

Sve što govorite sugerira da niste u "bedu" što ostajete u Rusiji?

- Najiskrenije vam kažem: maksimalno sam zadovoljan ovdje. Kao mlad igrač otišao sam u Englesku, gdje nisam dobio pravu priliku, ali ovdje su me željeli i ubrzo sam shvatio da sam stigao u veliki klub, u kojem sam u međuvremenu i izgradio ime želeći uzvratiti na njihovu želju da me dovedu i daju mi šansu. Ovdje ljudi stoje iza mene, a ja nisam bolesno ambiciozan tip. Pitaju me mnogi mislim li da sam prerastao ovu ligu, ali ja uvijek razmišljam isključivo kako biti bolji. Proširiti vidike, dodatno se izgrađivati, raditi na sebi. U kontekstu toga, ne, nisam prerastao ligu.

Pitamo to, između ostaloga, jer je nekidan, recimo, trener Dinama Zoran Mamić moskovski Dinamo u odnosu na zagrebački ocijenio "šeširdžijom". Po tome, ispada da je Nikola Moro prešao s konja na magarca...

- Te su ocjene... Ne bih ih ni komentirao. Moskovski je Dinamo velik, ogroman klub, i pritom ne mislim da je zagrebački mali, ni govora, koji stvara novu momčad i kreira dugoročno velike ambicije. Nikola i ja smo veliki prijatelji, i često smo razgovarali prije njegove odluke, koju sam, nakon što ju je donio, apsolutno pozdravio. Radi se ipak o natjecanju i klubu u kojem će definitivno napredovati, potpuno se slažem s njegovom konstatacijom kako je ovo savršena međustuba, između HNL-a i najvećih europskih razina.

I puta do reprezentacije, koju sanja, a koju ste vi dohvatili upravo preko "majčice Rusije". A kad smo kod reprezentacije, u kratkom ste roku doživjeli pritisak koji ona nosi. Tanka je linija u nas između euforije i teške depresije.

- Ja ću vam prvi reći kada je netko bolji od nas. No, u mojoj glavi, Hrvatska je vrh, i zato se tako i priča. A ovo... pa i ja sam takav, to je naš mentalitet. Kada odigram dobro, znam kazati: Ala, mogao bih napraviti sve, ili: Ala, jesam loš, čoviče... (smijeh). To smo mi, i možda smo i zato tako dobri, imamo emocije koje nas pogone. No, u kontekstu posljednjeg ciklusa, smatram da je bolje da se "to" dogodilo u Ligi nacija nego na Euru. Postavlja se pitanje jesmo li dobri? Po meni - jesmo. Istina je da je Portugal ispao grozan, no istina je da baš ništa nije bilo na našem nivou. I to se ponekad dogodi. Livi spasi tri "mrtvaca" u prvih pola sata, a oni nas kasnije pojedu. Nažalost, nismo bili na pravoj razini, ali sam siguran da se takva utakmica više ne može ponoviti. To smo, opet po meni, pokazali u Francuskoj, gdje smo u prvom poluvremenu dominirali, bili toliko bolji, pa primili dva gola. Pa opet krenemo dobro, a onda penal, korner... iako se mogao svirati penal i za nas. No, pokazali smo tada karakter, podigli se nakon Lisabona i dokazali da možemo protiv najjačih, gdje nema spavanja, nema prostora za greške, jer te kazne u sekundi. Škola je to, ali i uigravanje. Siguran sam da će već u sljedećem terminu stvari izgledati bolje.

Gromada od čovjeka

Postavilo se i pitanje Vlašića u našem stručnom i medijskom prostoru, koji - ili nema poziciju ili igra "desetku", koja u modernom nogometu izumire.

- U CSKA zadnjih 15-ak utakmica igram "desetku" i na toj se poziciji osjećam vrlo dobro. Ali igrao sam, recimo, često i "osmicu" u sustavu 3-5-2, ili u rombu, uz 4-4-2, kao protiv Francuske. I mislim da sam odigrao solidno. Kažem, veliki sam kritičar samoga sebe i uvijek želim bolje, i svjestan sam da još imam velik prostor za napredak, ali, uz te dvije pozicije, igrao sam svojevremeno i na krilu, i mislim da je ta mogućnost da odigram nekoliko uloga u momčadi moja forca.

Ta pozicija "osmice" otvara se i u reprezentaciji odlaskom Rakitića. Tri su kandidata: Kovačić, Pašalić i vi.

- Nažalost, nekako smo se stalno "fulavali", mislim da smo jednom ili dva puta bili zajedno u reprezentaciji, no kada smo se upoznali, odmah se stavio na dispoziciju, kazao da je ovdje ako bilo što trebam. O Rakitiću nogometašu valjda ne moramo pričati, ali tu je pokazao kakva je ujedno i gromada od čovjeka. I definitivno će nedostajati, osjetit će se ta rupa. A sve drugo je stvar izbornika. Na svakom od nas je da se dokazuje i "šefu" nudi slatke brige, jer od javnog nuđenja nema ništa. Svatko od nas ima svoje vrline i nudi određene mogućnosti, ali izbornik je taj koji donosi odluke. Oko toga nema razgovora - zaključuje zrelo Nikola Vlašić.

‘Koeman je odličan, voli igru, inzistira na posjedu‘

Jedna od glavnih stvari koje su se događale ovoga ljeta u svijetu nogometa vezane su uz Barcelonu. Želja za odlaskom, pa ipak uvjetovani ostanak jednog od najvećih svih vremena Lionela Messija, uz meteor koji je pogodio katalonsku katedralu nogometnog duha, i koji je uzdrmao temelje crveno-plave Sagrade Familije, postale su fokalna točka nogometa. Uz, naravno, brojne odlaske važnih igrača (Rakitić, Suarez, Vidal, Arthur, Semedo...) i potrebu da se klub, praktički, ponovo zida otpočetka.

Za jednog od najvažnijih projektanata tog remonta proglašen je Ronald Koeman, kojeg je Nikola Vlašić upoznao, iako ne u onoj mjeri u kojoj je želio. Taj je nizozemski stručnjak, naime, bio čovjek koji je s Evertonom izbacio Hajduk, pa potom za 11 milijuna eura i doveo tadašnjeg kapetana Hajduka u plavi dio Liverpoola.

- Po onome što sam vidio, preustrojio je nizozemsku reprezentaciju, koja je od njegova dolaska počela igrati sjajan nogomet, također u svojevrsnom prijelomnom trenutku. Konačno, došao je i do finala Lige nacija, gdje je Portugal, doduše, bio bolji, no itekako se vidjela njegova ideja i njegov rukopis - započet će prisječanje na bivšeg trenera Vlašić.

- Meni je, jasno, žao što smo u Evertonu kratko surađivali. Taman kada sam stigao, uslijedila je reprezentativna pauza, a onda je, po povratku u klub, on otišao nakon dva-tri kola. No, u tom kratkom vremenu, dojmio me se raznovrsnim treninzima u kojima je lopta bila u prvom planu; inzistirao je na nogometu punom igre, s posjedom, stvaranjem...

Vlašića je prije i nakon dolaska silno hvalio. Tko zna, možda je ostao podcrtan u Nizozemčevoj tekici kao neki budući potencijalni transfer Barcelone... Bilo bi to fenomenalno.

- (smijeh) Ma nemojte, to doista ne bih komentirao, ali iskreno, i ove moje impresije ne mogu, naravno, jamčiti što će se događati u Barceloni. Predaleko sam da bih mogao suditi i davati iscrpne analize, jer ne znam kako će se stvari tamo odvijati. To su kompleksne stvari koje vežu cijeli niz parametara. Znam samo da mi je ostao u dobrom sjećanju, kao trener znalac. Na ostale stvari odgovorit će sam, u suradnji s vremenom, koje je neminovno u početku nekog novog projekta - staloženo i mirno će zaključiti "dossier Koeman" Nikola Vlašić

Linker
17. studeni 2020 21:13