Da se nogomet 21. stoljeća mijenja, to je nedvojbeno. No, kako svaka novotarija nije automatski i dobra stvar za napredak, tako je i “stručna” ideja FIFA-e i njenog tehničkog ideologa Arsena Wengera više neracionalna, nego povod za širu raspravu.
Iako je iz FIFA u eter plasirano da je čak 166 od 188 nogometnih saveza širom Globusa pozitivno reagiralo na poziv na raspravu o organiziranju Svjetskog prvenstva svake dvije godine, realnosti su ipak drugačije. Osim onih zemalja koje su zainteresirane za eventualno lakši plasman na turnir gdje im je inače teško ili nemoguće plasirati se, odnosno, zemalja kojima je to praktično jedini globalni nastup i posljedično financijski značajan prihod, FIFA će teško uvjeriti svijet da se radikalno promijeni pristup Mundijalu...

UEFA, koja je najmoćnija konfederacija unutar FIFA sustava, a priori je protiv. Njoj su se pridružili i Južnoamerikanci (CONMEBOL), što znači da najkvalitetniji dio svjetskog nogometa ima vrlo jasne stavove o dodatnom i nelogičnom turniru, koji bi samo produbio težinu (pogotovo zdravstvenu) kalendara za nogometaše.

- Super liga je sramotna inicijativa, a SP svake dvije godine je velika pogreška! - kazao je predsjednik UEFA Aleksander Čeferin, te jasno naznačio u kojem će pravcu ići reakcija europske nogometne obitelji. Ona u tom izričitom protivljenju neće biti usamljena. Na liniji “u startu” deklaranih protivnika već su se svrstali Svjetski forum 40-ak profesionalnih liga (World Leagues Forum), te Europska udruga klubova (ECA), a posebno je važno i protivljenje FIFPRO-a, svjetske udruge nogometnih sindikata. Negativno su se u kontekstu tog prijedloga oglasile i političke institucije Europske Unije, koje su vrlo jasno dale do znanja da “u potpunosti dijele zabrinutost UEFA-e o mogućnosti igranja SP-a svake dvije godine. Europa je svjetski epicentar nogometa i imamo dužnost sačuvati model koji poštuje želje navijača, dobrobit igrača i općenito globalni sportski kalendar.”

U dosadašnjoj javnoj raspravi oko FIFA-inog prijedloga Hrvatski nogometni savez nije iznio svoj stav. No, vrlo je vjerojatno da se HNS drži institucionalno, to jest da je na liniji koju je usmjerila UEFA i praktično sve relevantne europske nogometne i političke strukture. U jednom će trenutku ipak HNS morati iznijeti javno svoj stav jer će FIFA i UEFA to tražiti.

Mali fenomen

S tehničke strane gledano, je li SP svake dvije godine dobar ili loš novitet za interese hrvatskog nogometa? Tu bi se dalo vrlo lako odgovoriti. Prije svega gledajući tradiciju, Hrvatskoj jako paše dinamika svake četiri godine, a koja je utemeljena od prvog SP-a 1930. godine. Ona je nastupila na pet od dosadašnjih šest Mundijala otkako je samostalna država. Uz to što je na dobrom putu da ostvari i šesti nastup iduće godine, Hrvatska je, pogotovo u kontekstu geopolitičke snage i malobrojne populacije, mali fenomen jer je osvojila jednu broncu i srebro u pet nastupa! U tehničkom smislu važan argument u prilog četverogodišnjem ciklusu jest u tome što Hrvatska gotovo sve reprezentativce ima u europskim klubovima. Dodatno opterećenje ionako već iscrpljenih nogometaša zbog zgusnutog kalendara bio bi samo novi veliki teret i za hrvatske reprezentativce. Kako Hrvatska nema veću bazu kao druge reprezentacije, svako dodatno natjecateljsko opterećenje bitno bi povećalo rizike da se realni reprezentativni roster, s 25-30 igrača, stanji zbog ozljeda i iscrpljenosti. Upravo zato što većinom igraju u europskim klubovima, a koji će sasvim sigurno biti protiv Svjetskog prvenstva svake dvije godine (čak se najavljuje kao krajnja mjera, bojkot!), jasno je kakvu poziciju mogu zauzeti hrvatski nogometaši.

O tome će se HNS kad dođe trenutak deklarirati, iako je jasno da u međuvremenu mora politički taktizirati. Naime, iako je dio UEFA-e, Hrvatska kao i druge zemlje ima pravo na određene financijske podrške iz FIFA-inog razvojnog programa, kao i na moguće druge institucionalne doprinose.