I pokazivat će ga, samo je pitanje do kada. Što se mora dogoditi da bi pohlepa i oholost bili minimalizirani? Možda nečija smrt?
Na sreću, Christian Eriksen je živ iako je pitanje hoće li uopće vratiti nogometu. I na kojoj razini. Na nesreću, čitav je niz profesionalnih nogometaša koji su u ovakvim situacijama smrtno stradali. Od Marc-Viviena Foéa na utakmici polufinala Kupa konfederacija između Kameruna i Kolumbije pa sve do Brune Bobana tijekom ogleda niželigaša Marsonije i Slavonije.
Čim su stigli znakovi da je Eriksen pri svijesti, da može govoriti i da je dobro, dogovoren je nastavak utakmice Danske i Finske. S jedne strane to je sportski, koliko god su scene sa stadiona u Kopenhagenu bile takve da smo se pomolili i zažmirili (realizatori prijenosa su previše vremena ostavljali besvjesnog Eriksena u kadru!). Uefa je javila i da su igrači obje momčadi pristali nepuna dva sata kasnije nastaviti s igranjem nogometa, a bila je to i odluka u skladu s tezom da “život mora ići dalje”. Iako sumnjamo da nije bilo i Uefinih prijetnji da se igra. Ne bi im bilo prvi put.
Da, život mora ići dalje. I ići će. Ali ne mora na ovakav način. Barem ne kada je u pitanju profesionalni nogomet. Eriksenov kolaps dogodio se na najvišoj razini, na Europskom nogometnom prvenstvu. Dogodio se 29-godišnjaku koji je više od 10 godina u programima vrhunskih klubova (Ajax, Tottenham, Inter) i, iako još ne znamo detalje, ne može se govoriti o nekoj urođenoj mani koja nije nikada uočena ili nekom poremećaju za koji se nije znalo. Riskiramo, jer još ne znamo sve detalje, ali prva stvar koja se u ovom slučaju nameće je da se radi o posljedici prevelikih napora kojima su izloženi profesionalni nogometaši - broj utakmica i natjecanja je prevelik. Istina, većina njih ima megaugovore i godišnje zarađuju milijune, ali bez obzira na to nije pošteno (niti zdravo, kako smo još jednom vidjeli!) stavljati pred njih toliki broj utakmica. I nepravedno je brigu o zdravlju ostavljati samo njima, igračima.
Uefa će, kao i obično, oprati ruke od svega (zasad se još ne zna jesu li zapravo “savjetovali” igračima da pristanu igrati kao što su svojedobno natjerali Borussiju da igra Ligu prvaka nakon bombaškog napada na njihov autobus. Kao što rade i ostale nogometne organizacije i klubovi. Uefa povećava broj utakmica u Ligi prvaka od 2024., Fifa želi Svjetsko prvenstvo svake dvije godine i veliko Svjetsko klupsko prvenstvo u ljetnim tjednima, najbogatiji klubovi žele Superligu s još većim brojem utakmica…
Ovih dana bit će sućutni, a za par tjedana nastaviti pokazivati svoja surova, hladna lica. Hladnokrvnih ubojica koji su bez razmišljanja spremni žrtvovati zdravlje (i živote) sportaša kako bi zgrnuli još veće bogatstvo. Da, život mora ići dalje, ali ne i show. Ne pod svaku cijenu…