Može biti da su avangarda rada sa mladima, ali Red Bull Salzburg je ipak "junior" za klub kakav je FC Inter Milano. Nekadašnji Internazionale je uz vlasnike iz Kine, korporaciju Suning obitelji Zhang, imao uspona i padova, faza kada se činilo da će ili klub ili oni bankrotirati, ali rezultati su kontinuirano održavali nadu u bolje sutra. I kad su bili primorani na različite financijske akrobacije da bi klub preživio, Steven Zhang i njegov otac pronalazili su rješenja za natjecateljske iskorake na razini bogate klupske povijesti. Od 2016.godine, kada su preuzeli klub od indonezijskog tajkuna Ericka Tohira, Zhangovi su konsolidirali klub, inače opterećen golemim dugovima. U 6 godina svakodnevne borbe za boljitak klupske blagajne, usporedno uređivanje futurističkom kampa, klupske zgrade u centru Milana te uporno razvijanje projekta novog stadiona, vlasnici Intera uspjeli su navijačima vratiti sretna razdoblja osvajanja trofeja.
Nakon što je u Morattijevoj eri, sa Jose Mourinhom dostignut vrhunac osvajanjem trostruke krune (2010., prvenstvo, liga prvaka i kup, uz kasniji svjetski kup), Interovi su se navijači borili sa nostalgijom. Trebalo je proći 11 godina da Inter osvoji scudetto, kup i super kup Italije, uz još dva trofeja (kup i super kup u 2022.) te revitalizira dimenziju svjetski relevantnog osvajača trofeja...
Koliko je u tom kontekstu napredovao Inter pokazao je i doseg finalista Lige prvaka 2023., gdje su nerrazurri pokleknuli, i to jedva, protiv bogatijeg i moćnijeg Manchester Citya. No, od tog dosega kao da se nešto u Interovim odajama promijenilo, na bolje, poglavito u kontekstu samopouzdanja. Interisti se više ne smatraju nedoraslim vrhovima Europe i kako su nadvladali taj kompleks protekle dekade u Italiji, sada se klub koji ima 3 europska i 3 svjetska naslova te 3 Kupa UEFA, europski podiže...
Mnogi će poznavatelji prilika kazati da je najveća zasluga u revitalizaciji kultnog kluba iz Appiana Gentilea u liku i djelu jednog Juventusovog kadra. Naime, Giuseppe Marotta, koji je u vrijeme trostruke krune (2010.) došao iz Sampdorie u Juventus, da bi Staroj dami vratio raskoš uspješnosti (i uspio je u neviđenoj dominaciji 9 uzastopnih scudetta i dva finala Lige prvaka), preuzeo je upravljačku rolu u Interu krajem prosinca 2018.godine. U kratko vrijeme posložio je stvari, doveo svoj liblinga (iz Juventusa) Antonija Contea, te je Inter 2021.napokon osvojio 19.scudetto u povijesti. Dok sa Conteom nije uspio promijeniti kompleks europskih posrtaja tog trenera u Juventusu i Interu, Marotta je pokazao lucidnost odabirom Simonea Inzaghija.
Manje glamurozni između dva brata Inzaghi (Pippo slavniji golgeter) imao je vrlo dobre rezultate u Laziju, a Marotta ga je odabrao, među ostalim i zbog toga što ima sličnu taktičku ideju kao Conte (igra u 352, 3421). Za razliku od prethodnika Simone Inzaghi morao se suočiti i sa klupskim financijskim limitima, što se najviše pokazivalo u prijelaznim rokovima. Atmosfera oko njegova dolaska, kasnije i prvih mjeseci, bila je siva. Navijačko okruženje i mediji nisu mu baš vjerovali, jer, po njima, nije imao karizmu Contea, a da o Mourinhu ne govorimo. No, unatoč tome Inter je pod S.Inzaghijem počeo igrati jako dobro. Dugo su bili glavni favorit za naslov 2021/22, ali su onda ušli u kriznu fazu, što je iskoristio gradski rival Milan i osvojio scudetto. To je dosta ugrozilo status trenera, no Marotta je odveć iskusan tip da bi pokleknuo javnoj atmosferi. Produžilo se sa istim trenerom koji će uz dva kup finala, super kup, Interu vratiti posebnu snagu plasmanom u finale lige prvaka! Iako su izgubili Interisti su bili ponosni na momčad i trenera, jer su favoriziranoj Guardiolinoj momčadi pravili velike probleme u finalu...
Za razliku od Contea, Simone Inzaghi je, uz spomenuto finale, dvije godine zaredom prošao grupnu fazu Lige prvaka. Nakon neuspješnih 10tak godina (od 2012.) Inter je napokon postao europski relevantan, iako su cijenu velikih napora i ograničenog rostera (zbog financijskih konsolidacija) platili u prvenstvu, osvojivši treće mjesto...
U Salzburgu je u srijedu navečer Simone Inzaghi napravio još jedav veliki korak naprijed za Inter ali i svoj kredibilitet. Pobjedom su osigurali plasman u osminu finala LP dva kola prije kraja. To se nije dogodilo od 2004.godine. Treći uzastopni "prolaz" svjedoči kako je Inter na pravom putu europskog etabliranja, na razine prije 60tak (era Angela Morattija i Helenia Herrere) odnosno prije 13 godina (era Massimo Moratti i Jose Mourinho), iako je u današnjem nogometu puno teže ostvariti taj iskorak. Inter ima ograničene resurse jer klub još uvijek ima težak teret nagomilanih dugova, a koji danas iznose 807 milijuna eura. Zhangovi smanjuju minuse iz godine u godinu (246-140-85), ali to čine i prodajom najvažnijih igrača te limitiranjem moći svog kadra u natjecanju.
No, odličan rad Simonea Inzaghija, s kojim je potpisan produžetak suradnje do 2025., i te kako doprinosi i natjecateljskim iskoracima ali i financijskim profitima. Od prošle Lige prvaka finale je donijelo oko 102 milijuna premija. Sponzor NIKE, koji je od 1998. tehnički dobavljač Intera, povisio je ugovor sa 10 na 25 milijuna eura do 2028. i 30godišnjice suradnje. Stadion je pun, ulaznice donose velike prihode, tv prava, marketing, sve je živnulo. Simone Inzaghi je, kažu kroničari, zaslužan što je Inter već sada osigurao nastup na prvom klupskom Mundijalu, sa 32 kluba koji će se održati 2025.godine. Tom prilikom će u najmanje uspješnim scenarijima Inter inkasirati minimalno 50 milijuna eura. Novi prihodi za daljnju konsolidaciju FC Intera...
U ovoj sezoni Milanezi plavocrnog dresa kao da su pojačali gas. U prvenstvu vode sa dva boda više od Juventusa (koji odmara jer ne igra Europu), čak 6 više od Milana i 7 od aktualnog prvaka Napolija. U Ligi prvaka su ostvarili prolaz i u posljednjem meču sa Real Sociedadom će odlučivati u Milanu o prvoj poziciji i boljem ždrijebu. Što više prihoda znači više šanse da se zadrže glavni igrači. Jedan od njih, upravo zahvaljujući Marotti, danas je simbolika moći novog Intera. Argentinac Lautaro Martinez je prije dvije (pogotovo) bio željan odlaska jer ga je pozivala Barcelona.
Nije vidio perspektive u Interu, svađao se sa klubom, trenerom, navijačima ali menadžment kluba nije ustuknuo. Postavljali su nemoguću cijenu samo da odvrate Barcelonu ili bilo koga drugog da ga vrbuju. Naposljetku je Martinez ostao, potpisao produženje ugovora 2021., (do 2026.) i "počeo" je igrati sve učinkovitije. U posljednjih godinu dana njegova je vrijednost sa 70 porasla na 100 milijuna. Svjetski prvak sa Argentinom potpuno se opustio u Interu, za kojeg je u prvih 15 utakmica ove szeone postigao 14 pogodaka, 12 u 11 prvenstvenih i 2 u 4 utakmice Lige prvaka. Golom u 90.minuti u Salzburgu postao je najefikasniji stranac Intera po golovima u gostima (9, Crespo 8) a koliko je kapetan Intera važan igrač za teške gostujuće utakmice govori podatak da je 9 od 12 pogodaka u Ligi prvaka postigao na gostovanjima!