Nisam znao da prvo moram biti konj ako želim biti džokej. Dok su talijanski novinari sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća u pitanje dovodili njegov životopis prilikom dolaska na klupu Milana, s obzirom na to kako nije imao profesionalnu igračku karijeru, ali niti zavidnog trenerskog iskustva, on ih je prizemljio kultnom rečenicom. Sve ostalo je povijest. Jedan od najistaknutijih predstavnika nogometne avangarde, taktički revolucionar i ponajveći trener u povijesti, 77-godišnji Arrigo Sacchi, ovih dana boravi u Zagrebu. U četvrtak je predstavio koncept Nogometnog kampa za djecu u Hrvatskoj (Italia Soccer Camp 2023), koji će se održati od 3. do 7. srpnja u Zagrebu.
Elokventan i simpatičan sugovornik, naročito poznat po začeću svima nam dobro poznate rečenice o tome da je "nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu", u trenerskoj karijeri osvojio je Serie A, dvaput Ligu prvaka (tadašnji Kup prvaka), kao i drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu, a u razgovoru je progovorio o Hrvatskoj, "njegovom" Milanu i ostalim nogometnim aktualnostima.
U duhu same priredbe i nadolazećeg kampa, koliko je nogomet važan za razvoj djece i za cijeli život?
- Kognitivni psiholozi tvrde da se nitko ne rađa s bogomdanim talentom, a istodobno kažu da deset godina predanosti i prepoznavanja osobnih grešaka, uz pomoć sreće i predanih trenera, pomaže da takva djeca uspiju u profesionalnom nogometu. Nogomet nije sport, nogomet je slika života. U razgovoru s jednim dečkićem, upitao sam ga želi li postati nogometaš i zašto, rekao je da mu je to san jer želi biti bogat i slavan, na što sam mu odgovorio: "tako mali, a već tako arogantan" (smijeh).
Po čemu je hrvatska reprezentacija toliko posebna u svijetu nogometa?
- Nogomet vas uči da brinete o drugima. Jedan će učiniti sve za ostalih deset. Vaših četiri milijuna stanovnika potpuno je dostatna brojka ako svatko misli na druge.
Dok ste bili trener Milana surađivali ste sa Zvonimirom Bobanom. Sjećate li se prvog vašeg susreta i čujete li se s njim?
- Da, u kontaktu smo. Boban je bio veliki igrač, a još uvijek je velika osoba i veliki nogometni stručnjak. Ja sam zaslužan za to što ga je Milan doveo početkom 90-ih godina. Vidio sam ga u jednoj utakmici koju je igrao u Italiji za jugoslavensku reprezentaciju. Zaista mi se svidio odmah, bio je sjajan.
I Zlatko Dalić i vi u životopisu imate srebrnu medalju s Mundijala. Koja je tajna uspjeha hrvatskog izbornika?
- On je napravio remek-djelo. Ako ste malobrojni, imate veće izglede biti dobra momčad. S druge strane, Italija broji oko 60-ak milijuna stanovnika, nismo najveća zemlja na svijetu, međutim, mi smo individualisti. Jedan čovjek vrijedi jedan, a ne vrijedi deset, što bi trebala biti naša ambicija. Znati pogurati 11 igrača odjednom, znači imati nevjerojatnu snagu. Sigurno bih i Dalića uvrstio u neku kategoriju trenera revolucionara, međutim, to ne mora vječno biti tako. Hrvatska je mala zemlja s jedinstvenom momčadi. Moguć je rizik da daljnji razvoj momčadi ode u drugom smjeru, odnosno, da bude više individualaca u idućoj eri, ali nadam se da to neće biti tako. Ono što je Hrvatska ostvarila je nevjerojatno.
Tko je najveći nogometaš s naših prostora?
- Modrić. (Dejan) Savićević je bio iznimno talentiran, ali ponekad je bio prevelik individualist. Modrić je sjajan, ali isto tako i Brozović i Boban su odlični.
Talijanski klubovi ove su godine u finalima sva tri europska natjecanja. U polufinalu Lige prvaka imali ste dva kluba. Što je uzrokovalo renesansu talijanskog nogometa?
- Nešto se pokrenulo. Problem kod Italije je to što je vrlo stara zemlja po prosječnoj dobi stanovnika. Međutim, posljednjih nekoliko godina događa se revolucija u ritmu života, ali i u sastavu stanovništva. Ako danas izgubite godinu života, izgubili ste praktički cijeli život.
Italija je osam puta igrala protiv Hrvatske, ali nije upisala niti jednu pobjedu. Prvi susret odigran je u studenome 1994., kada su hrvatski nogometaši slavili u Palermu 2-1 s dva pogotka Davora Šukera, a vi ste tada vodili talijansku reprezentaciju. Sjećate li se tog dvoboja?
- Naravno, bilo je to nakon Svjetskog prvenstva u SAD-u. Tada nas "nije bilo" na utakmici, to je bio naš ključni problem, zato što smo tek nedavno tada završili Svjetsko prvenstvo, na kojemu smo dali sve od sebe, ali nismo bili deprimirani zbog drugog mjesta i poraza u penalima.
Koliko često se sjetite finala američkog Mundijala i poraza od Brazila? Je li promašaj Roberta Baggia u raspucavanju jedan od najtužnijih trenutaka u vašoj karijeri?
- Onaj tko puca s bijele točke može i pogriješiti. U SAD nismo stigli u optimalnom stanju, bili smo premoreni zbog vremenske razlike, ali bili smo heroji na kraju, jer smo dali maksimum od sebe.
Mnogi poznati treneri, poput Guardiole, isticali su vaš doprinos u revoluciji nogometa i taktičkim idejama. Sviđa li vam se smjer kojim nogomet ide danas, i tko vam je trenutačno najbolji trener na svijetu?
- U nogometu je mijena stalna. Te promjene su jako česte i jako žustre, a ponekad bude i statičnih trenutaka. Zamislite moto-utrku, ako bi svi išli non-stop maksimalnom brzinom, ljude to ne bi više zanimalo. Moraju postojati amplitude, usponi i padovi. I nakon pada sigurno dolazi nešto zanimljivo. Nogomet treba biti uzbudljiv, ne volim proračunat i pažljiv nogomet. Volim nogomet u kojemu se kreću i igrači i emocije. Bio sam veliki poklonik Ajaxa u prošlom stoljeću, nakon 20-ak godina pojavio se moj Milan, a onda smo 20 godina kasnije imali Guardiolinu Barcelonu, volim takav nogomet.
Mnogi vaš Milan s kraja 80-ih godina smatraju jednom od najboljih momčadi svih vremena. Uz Rijkaarda, Van Bastena, Gullita, Ancelottija i ostale, tu je bila i vrhunska obrana, na čelu s Baresijem i Maldinijem. Po čemu je ta momčad bila toliko posebna?
- Igrali smo "totalni nogomet". Imali smo 11 igrača koji su u svakom trenutku znali tuđe pozicije, svi su uvijek bili aktivni, i s loptom i bez nje. Uspjeh je ovisio o tri točke: imali smo strašnu motivaciju, timski duh i uigranost. Bili smo uigrani poput baletana, bili smo u pravom smislu riječi - kolektiv. Svih 11 igrača istodobno su bili i napadači i braniči. Nitko se kod nas nikada nije osjećao sam ili nepokriven.
Što mislite kako će izgledati nadolazeći finale Lige prvaka između Manchester Cityja i Intera?
- Inter je u vrhunskoj formi. City će trebati zdušno uprijeti u toj utakmici kako bi im mogli stvoriti probleme.
Tko je najveći igrač kojeg ste ikada trenirali?
- Ne mogu izdvojiti jednog, to ovisi o više aspekata. Netko je bio najbolji tehničar, netko je bio brz, a netko je imao izniman natjecateljski duh. Imao sam privilegij trenirati sjajne igrače. Igrači iz mog Milana dominirali su tih godina na dodjelama Zlatne lopte, zauzimali mjesta u samom vrhu. Gullit je osvojio Zlatnu loptu, Baresi je godinu nakon bio na drugom mjestu, Maldini također. Van Basten je također osvojio tu nagradu dok je bio u mojoj momčadi. Više sam uvijek vrednovao um igrača i karakter nego igru nogom.