Nogometni stručnjak i bivša legenda splitskih Bijelih, Mostarac Blaž Slišković u velikom je razgovoru za srpski Nedeljnik otvorio dušu i progovorio o svom životu, karijeri, ratu i mostovima, o utakmicama s najvećim klubovima, ali i o zanimljivom trenutku kada je branio boje Hajduka.
Kako je na vas uticalo rušenje Starog mosta? Kako se sećate tog trenutka?
- Što je za mene značilo rušenje tog mosta? Pa bila je to tužna slika. Samo znaš što? Ako je, i samo ako jest, istina da je most služio za prijevoz streljiva za Armije BiH, drago mi je da je srušen. Ne zbog vojske, nego zbog streljiva. Ja bih vam isto rekao da je HVO vozio streljivo preko tog mosta. Tako je spašeno možda nečijih sto života. A jedan ljudski život ne vrijedi stotinu starih mostova. Dao bih sto jeb**** mostova za jedan život. I znate poantu? U Mostaru su svi ostali mostovi srušeni, svi su porušeni. Samo oni koji za njim žale toliko, žale jer su ga Turci napravili. Zato. Oni u tome vide smisao, kao što neki drugi vide smisao u tome da je neki most sagradila Austro-Ugarska. I za to vrijeme im nije žao deset tisuća ljudi. Kažu da je most simbol. Da. Ali evo, napravili su nove. Treba objektivno gledati na stvari. Takvih priča o simbolima u Mostaru ima mnogo, a o objektivnim stvarima nitko ne govori - rekao je Baka.
Kako su izgledali pregovori prije prelaska u Hajduk?
- Džaja je ovdje bio najpošteniji. Rekao mi je - Baka, ne mogu parirati Hajduku s novcem. Mogu ti obećati vilu na Dedinju, ti biraš koju želiš, a ja ti obećam 90 utakmica u reprezentaciji. Kad mi je to rekao, začudio sam se. Tada sam tek počeo igrati za reprezentaciju, razmišljao sam: kako mi to možete obećati? A ja mu kažem – ne treba mi kuća, imam veliku vilu kao što je tvoja u Mostaru. A za reprezentaciju, kako bude. I Partizan je ponudio novac, razgovarao sam i s njima. Dinamo također. Ali izabrao sam Hajduk. Poslije sam tek shvatio da mi je Džaja rekao istinu i da mi preko Miljanića može garantirati 90 utakmica, ali mi je drugo bilo važno. Hajduk me jako želio. Ne vrijedi to ni pričati, ali imali su najviše crnog novca od cijele velike četvorke, unesenih u državu, i bili su spremni učiniti sve da ja dođem. I što je najvažnije, bili su mi blizu doma.
>>>Čitavi razgovor s Bakom Sliškovićem možete pročitati OVDJE!
