Nakon dvije godine i 30 golova u dresu Kortrijka, hrvatski napadač Ivan Santini od četvrtka je nogometaš Standarda iz Liegea. 26-godišnjak tako nastavlja stazom koju su u Belgiji hrvatski napadači utabali još devedesetih godina; Josip Weber u Anderlechtu, Mario Stanić i Robert Špehar u Club Bruggeu, Branko Strupar u Genku, Ivica Mornar u Standardu i kasnije Anderlechtu... svi su bili pri vrhu ljestvice strijelaca i u belgijskoj ligi pronalazili lansirnu rampu za bogatije transfere, ili poput Webera i Strupara čak dolazili do dresa “crvenih vragova”.
Konkretniji od Genka
Santini je na radaru kluba iz Liegea zasvijetlio prije desetak dana kada je novi strateg Slavoljub Muslin, bivši igrač i trener Crvene zvezde s bogatim nomadskim iskustvom (Lille, Bordeaux, Lokomotiv Moskva, Levski), shvatio da bi robusni golgeter mogao oplemeniti njegov napad. Novi Standardov šef želi igrati u 4-3-3 formaciji i Santinija vidi u ulozi centarfora-sidraša.
Konkurenciju je Muslin imao u Genku koji je također trčao za hrvatskim nogometašem, ali Standard je bio brži i solventniji.
Na licitiaciji je ponudio dva milijuna eura, 400 tisuća više od suparnika. Prije ovog transfera Standard se rastao s japanskim vratarom Kawashimom i Mehdijem Carcelom koji kreće prema Benfici.
Santini tako po drugi put dolazi na “Schlessin”, stadion kapaciteta 30 tisuća na kojem redovito vlada užarena atmosfera.
Prvi put stigao je 2008. godine nakon kratkog boravka u Red Bull Salzburgu. Na probi u Liegeu zadržao se tjedan dana nakon čega su ga otpustili kao neperspektivnog. Vratio se u Hrvatsku, afirmirao se u Zadru da bi ponovno krenuo prema zapadnoj Europi. U Freiburgu je uglavnom grijao klupu pa je produžio prema Kortrijku i očito obećanoj ligi za hrvatske igrače. Sada kreće korak dalje, u obećani klub za hrvatske nogometaše i trenere...
Standard slovi za klub u kojem su hrvatski treneri i nogometaši u proteklih četrdesetak godina zasnovali pravu malu enklavu. Vlatko Marković je u sezoni 1973./74. sjedio na klupi momčadi iz Liegea samo šest mjeseci, ali zapisano je da je dobacio do 3. kola Kupa Uefe gdje je ispao od kasnijeg pobjednika Feyenoorda. Tih je dana za Standard igrao dinamovac Krasnodar Rora.
Hrvatska enklava
Krajem devedesetih Tomislav Ivić je pozvan kao spasitelj, da s novim vlasnicima osmisli strategiju omladinske škole. Prije “šjor Ivana” na klupi je bio Luka Peruzović, poslije njega Željko Mijač, dok je na terenu Ivica Mornar osvajao navijače, ali je njegova romansa sa Standardom nakon tri godine zaključena bijegom u redove najvećeg suparnika, Anderlechta.
Nakon Mornara stigao je Robert Prosinečki, nakon epizode u Hrvatskom dragovoljcu, a prije labuđeg pjeva u dresu Portsmoutha. Njegov je šarmantni nogomet otvorio vrata drugom umjetniku lopte, Milanu Rapaiću koji se u Liegeu zadržao tri sezone i u Belgiji praktično zaključio ozbiljnu karijeru.
Crveni dres nosili su i Miljenko Mumlek, i Mladen Pelaić za kratkog boravka, a sljedeće sezone kao prvi napadač u lov na trofeje sa Standardom kreće Ivan Santini...