Ante Palaversa trenirao je kratko u svojoj Žrnovnici prije nego što je došao u Dalmatinac, koji je dao puno budućih igrača Hajduka koji su napravili velike karijere. Kada se ostvari ovako velik transfer, uvijek je zanimljivo čuti što o igraču kažu oni koji su ga trenerali u njegovim počecima. Pa smo tako došli do Duška Vulikića, koji sada radi u Adriaticu, ali je bio prvi trener Palaversi u Dalmatincu, na igralištu smještenom tristotinjak metara od Poljuda, kamo je Ante kasnije otišao.
Ustupio nam je rado Vulikić i Palaversinu sliku iz najmlađih dana kada je igrao u Dalamatincu pa smo zajednički prokomentirali da se nije puno promijenio. Plavokos, odmah uočljiv... Je li se dalo naslutiti da će doći do ove razine, pitamo Vulikića, koji nam je prenio uspomene iz njegovih najranijih dana...
Odmah odskakao
- On je došao u otvorenu školu Dalmatinca, napravio je kod mene prve korake. On je bio tu od prvih dana, imao je tada sedam-osam godina. Odmah se dalo naslutiti da je to velik potencijal, odskakao je od ostalih vršnjaka, i već smo ga tada odmah uključili u grupu najboljih dječaka jer je bio prepoznat kao veliki talent. Talent je izvirao iz njega, odmah se to vidjelo.
Vrlo brzo počeo je Palversa nastupati na brojnim turnirima na kojima je sudjelovao Dalmatinac.
- Nastupali smo na turniru Franka Bogdana dok je bio u Omladincu, pa potom na turniru Blaža Duplančića Bili devet, koji smo osvojili. Međutim, glavni turnir koji smo osvojili s tim godištem bilo je neslužbeno prvenstvo Hrvatske pod pokroviteljstvom HNS-a u Kustošiji. Uzeli smo prvo mjesto, a Ante je odigrao jednu od glavnih uloga. Nije izabran za najboljega igrača, bilo je to u Zagrebu, ali je bio daleko najbolji naš igrač. Bila je to kombinacija igrača rođenih 2000. i 2001. godine.
Uvijek doprinosio
Ante se u Hajduku profilirao u lijevog ili ponekad desnog veznog, a znao je odigrati i korektora veznog reda, to je uloga koju je imao u Dlamatincu, priča nam Vulikić.
- Bio je vezni, a sjećam se da je Hajduk radio selekciju na velikom terenu te je on tamo otišao odmah s prvom grupom dječaka. Ja sam ga stavljao na zadnjega veznog, to je bilo njegovo prirodno mjesto, odmah se to vidjelo. On je igrač koji je uvijek doprinosio igri. U Hajduk je otišao s 12 godina, ja sam ga trenirao četiri godine u Dalmatincu. Osvojili smo bezbroj turnira, ta je generacija bila strašna. Sedam dana prije turnira u Kustošiji osvojili smo turnir u Vrapču. Dok je Bogdan još bio u Omladincu, igrali smo finale njegova turnira Prvi koraci protiv Dinama.
Je li bilo pokušaja da ga uzme tko drugi osim Hajduka?
- Po Zagrebu bih ga morao skrivati kada smo igrali turnire jer je Dinamo ondje imao razgranatu mrežu skauta. To je bilo vrijeme kada je bio pred prelaskom u Hajduk i stvarno sam ga morao micati od skauta koji su mu prilazili.
Vulikić o Palaversi govori u superlativima, kako i ne bi kada ga je trenirao od malih nogu i poznaje ga u dušu, a također hvali njegove ljudske i profesionalne kvalitete...
- Uvijek je bio pošten dečko koji je volio puno raditi, a bio je samozatajan. To je i danas njegova vrlina. Samozatajnost, poštenje, rad i poniznost - takav je i danas. Teško je iz njega izvući neku riječ, uvijek je bio povučen. Međutim, uložio je puno rada, bio toliko uporan da je to nevjerojatno. Tada sam već znao da on mora biti igrač za Hajduk. Imao je sve vrline koje su potrebne, naravno, uz talent. On je dolazio svaki dan iz Žrnovnice na treninge u Split. Ne pamtim da je ikada propustio neki trening. Dovodio ga je otac Ivan, koji je nekada bio igrač Mosora, a stric mu je Luka bio veliki talent. On je bio u ratu, bio je zatočen, prošao puno toga.
Vulikić je nakon što je Palaversa prešao u Hajduk i dalje nastavio pratiti talentiranog plavokosog dječaka.
- Radio sam u Dalmatincu, koji je bio povezan s Hajdukom, pa sam ga nastavio pratiti. Pratio sam ga u svim kategorijama, pa kasnije kroz drugu momčad i prvu, zajedno s njegovim ocem bio sam na tribinama.
Ponizan i radišan
A što kažete na transfer u City, tražio ga je veliki klub i trener Guardiola?
- Teško je bilo prije reći da može doći do Manchester Cityja, ali je po svemu bio veliki talent i predodređen da bude igrač Hajduka. Nitko nije mogao sa sigurnošću reći da će to ići i više od toga. Ali ja sam vjerovao u njega. Ovo što on ima, upornost, poštenje, rad i poniznost, uz talent, to su preduvjeti za uspjeh.
Sada ga City ostavlja u Hajduku, a može li uspjeti u Engleskoj, kakva su vaša predviđanja?
- Naravno da može. Pa on ima tek 18 godina. Vrijeme radi za njega. Ne znam kako će se sve odviti, ali mislim da mu je bolje da ostane ostane pola godine ili godinu te da se maksimalno isprofilira kroz seniorske utakmice. Ipak, nije on odigrao puno seniorskih utakmica. Ali siguran sam da ima vrijednosti zbog kojih može daleko dogurati. Manchester City je vrh, kada su ga oni prepoznali i daju novac za njega, to puno znači, oni znaju što rade, neće dati novac tek tako. Vjerovao sam uvijek, znao da se rad mora isplatiti uz talent. Ali znamo da je talent mali postotak ako ne odradiš ovo drugo. Vjerojatno ne bi došao do ove razine da nije puno radio.