Nakon finala Eura U21, dileme nema: Dani Olmo će napustiti Dinamo kao vlasnik rekordnog transfera iz HNL-a. I to stratosfernog transfera, koji bi s bonusima debelo trebao premašivati cifru od 30 milijuna eura. Poanta je da je to definitivno zaslužio. No na njemu je sada da ne napravi poneke greške svojih prethodnika...
O.K., reći će neki, pa nije Hrvat, što bi valjda trebalo značiti da bi nas nakon što napuni Dinamovu kasu trebala biti baš briga gdje će prijeći i što će s njime nakon svega toga biti. No Dani, tako mlad, a tako trezven i prizeman, zaslužio je mnogo više. Rijetki su oni koji su sa 21 godinom u nogama imali toliko raznovrsne vještine spojene s - glavom. Koji su bili spremni zamijeniti Španjolsku s Hrvatskom, Barcelonu s Dinamom, početi ispočetka, ne odustati, već se zainatiti i uspjeti. A ujedno zadržati logički i racionalni rakurs, ne poletjeti, ne divljati, biti veći nego što to u danom trenutku u biti i jesu. Momak koji ne bira utakmice, trenere, suigrače, pa i novinare, dečko koji je otpočetka zacrtao ono što je i rekao u nedavnom intervjuu Jutarnjem:
- Znaš što je bilo ključno po dolasku: igrao sam. Imali su ideju što od mene napraviti, imali su viziju u kojoj sam bio bitan. I selili su me oni po raznim pozicijama, na kojima nikad nisam igrao, ali koliko mi je god to možda na početku bilo čudno, poslužilo je svrsi. Sada sam bolji igrač, iako ne kompletan, jer imam hrpu toga na čemu još moram raditi. I ne sramim se to reći.
Dok je ispijao gutljaj soka u Van Goghu, gledao je u oči, ne bacajući fraze i vjerujući u svaku riječ. Dečko koji je ovdje stigao kao klinac, u međuvremenu je odrastao, ali ne do kraja. Barem si to nikada nije želio dopustiti.
- Iskorak? Samo kroz igru...
Iskorak je stigao. Nakon sjajne sezone s Dinamom, u kojoj je nedvosmisleno potvrđen kao najbolji igrač lige, nakon Eura na koji je stigao za španjolske okvire u statusu “nekog tamo igrača iz Dinama”, Olmo se i na najboljoj mogućoj pozornici, uz tribine gdje je više skauta nego navijača, još jednom dokazao. I stoga je odlazak prirodna stvar.
Za, recimo, 25 milijuna odmah, plus barem pet milijuna bonusa. Ili slično. Radi se o varijacijama na temu. No, svakako, radi se i o posebnom igraču, kojeg se nije trebalo gurati. Olmo se, šmekerski, gurao sam. I sada, kada je stigao na novu prekretnicu karijere, mora još jednom donijeti pravu odluku. Možda baš onakvu, kada je pristao iz Barçe otići u Maksimir, spustiti se jednu stubu, kako bi potom napravio (barem) tri naprijed.
Povijest pokazuje da nisu svi igrači koji su napravili najboljih pet Dinamovih transfera učas napravili i igrački iskorak. Štoviše. Odlazak iz Dinama na više kote za mnoge je značio stagnaciju, jer psihološki je teško kao “mulac” zamijeniti mjesto prve modre violine za tek neki djelić već podmazanog orkestra.
Iako su mnoge prošarale, unazadile, pa i uništile ozljede, poanta je da Olmo uokolo sebe ima cijelu nisku “post it-a”, koji ga mogu usmjeriti na pravu adresu: gdje će igrati i nastaviti razvoj. Jer, taj dečko doista ima potencijal da jednog dana postane svjetski igrač. Da do toga i dođe, međutim, mora kao u igrici izbjeći cijelu hrpu stranputica i “nogometnih nimfi”, koji će ga vabiti i priječiti mu put do njegove Itake...
TOP 5 DINAMOVIH TRANSFERA
1. Marko Pjaca Dinamo - Juventus 23 mil. eura
2. Luka Modrić Dinamo - Tottenham 21 mil. eura
3. Filip Benković Dinamo - Leicester 14,5 mil. eura
4. Eduardo da Silva Dinamo - Arsenal 13,5 mil. eura
5. Marko Rog Dinamo - Napoli 13 mil. eura
MARKO PJACA
Ovu bismo priču vjerojatno pričali drugačije da nije bilo one bespotrebne prijateljske utakmice u Estoniji, gdje su nas domaćini “nakantali” sa 3-0, a najveći je poraz bila teška ozljeda križnih ligamenata Marka Pjace. Dotad se malo-pomalo gurao kroz Juventusovu hijerarhiju i tko zna gdje bi danas stigao da se nije dogodio taj Tallin. Pa poslije njega i još jedna ozljeda, opet koljena, i nova rehabilitacija, koja još uvijek traje. Pjacin transfer u Juve bio je velik skok, ušao je u žrvanj u kojem je morao iskoristiti baš svaku dobivenu sekundu, no nikad neće saznati gdje bi bio danas da ga nisu zaustavile dvije teške ozljede.
Marko Pjaca
LUKA MODRIĆ
Njegov je put bio prirodan: odskakao je odmah, onda ga je “vidjelica Zdravka” u Manchesteru zaustavila u Dinamu, pa je napokon, sa 23 na leđima, u rekordnom hrvatskom transferu napustio Dinamo i otišao u idealan klub: gledali su ga dugo i dok su se drugi premišljali oko novca, “spursi” su s Danielom Levyjem završili posao i doveli ga, namijenivši mu mjesto startera. Što je bio potez i pol... Modrić je u Tottenhamu nastavio svoj uzlet, jer u Dinamu je, realno, stagnirao, a napredak mu je donio kasniji prijelaz u Real i posljedično daljnje napredovanje, sve do statusa najboljeg igrača svijeta.
FILIP BENKOVIĆ
Kupio ga je Leicester, ali ga je odmah proslijedio u Celtic, gdje je Benković sezonu okončao kao jedan od ponajboljih braniča škotske lige. Što je definitivno napredak, koji bi bio i izraženiji da Benković nema učestale probleme s ozljedama, koje ga definitivno koče. No odlazak u Englesku, pa selidba u Škotsku, u igračkom su mu smislu donijele mnogo. Pitanje bi bilo što bi se dogodilo da je ostao prilijepljen na klupu “lisica”... Na Euru se nije dokazao, no u njegovoj će karijeri dosta toga ovisiti o tome hoće li Leicester ovoga ljeta prodati Maguirea. Ako ga proda, otvorit će se mjesto donedavnom U21 reprezentativcu Hrvatske. Prijelaz je, ipak, bio plodonosan.
EDUARDO DA SILVA
Najveća šteta u povijesti hrvatskog nogometa nosi ime Eduarda da Silve. Zamijeniti Dinamo Arsenalom, i to onim Arsenalom, a ne ovim današnjim, bio je skok od sedam milja, no Dudu ga je savladao i taman kada je počeo igrati svoj nogomet, sasjekla ga je ona stravična ozljeda Martina Taylora koja mu je, realno, i slomila veliku, najveću karijeru.
No, odlazak iz Dinama u Arsenal bio je golem, ali Eduardo je pokazao da je za to spreman. Da nije bilo onog krvničkog starta, dojam je da bi danas Eduardo spadao među premierligaške velikane...
Da Silva i Ljubojević
MARKO ROG
Od svih nabrojanih Marko Rog je, nažalost, prešao u klub koji ga nije samo ubacio u stagnaciju, nego ga je i unazadio. Otkad je stigao, a bilo je to u ljeto 2017., Rog nikada nije dobio pravu priliku, iako je na jug Italije prešao kao jedan od najpotentnijih veznjaka hrvatskog nogometa, a to nešto znači. U Dinamu modera, okomit, raznovrstan, u Napoliju tek “šesta” rezerva, koja je ovoga proljeća (napokon!) karijeru pokušala revitalizirati u dresu Seville. Vratio se u Napoli, ali Ancelotti na njega ne računa, i to je u biti najbolja vijest za Roga. Iako je prosuo dvije godine potpunog formativnog nogometa, i dalje se sa 23 godine može vratiti na pravi put. Nadamo se...
Marko Rog