Nećemo više reći ni riječi o operaciji prednjeg križnog ligamenta Josipa Pivarića koja je početkom veljače obavljena u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina u Zaboku. Sad su na redu vedrije teme, hrvatski reprezentativac stigao je u Kijev, pridružio se svom Dynamu.
- Bilo je malo gužve ovih dana, promijenio sam stan, imao sam još sto stvari za obaviti. Stigao sam u nedjelju, eto, nisam stao do danas... - kazao nam je dobro raspoloženi Pivarić.
Priča nam da je u Zagrebu trenirao cijelo vrijeme...
- Odmah nakon operacije počeo sam trenirati. Sad radim sve osim onih da ih tako nazovem, nogometnih stvari, a to se isključivo odnosi na duele. S loptom radim, s njom sam već ‘na ti’. U svom ovom razdoblju uopće nisam imao odmora, tako da sam radio sve do prošle subote, do zadnjeg dana prije dolaska u Kijev. Bio sam na moru dva tjedna, ali tada smo išli svi skupa, Marko Pjaca s curom, ja sa svojom obitelji, Saša Bašćevan s obitelji... Saša je profesor kineziologije koji je radio s Pjacom i sa mnom, Ali na moru smo nastavili trenirati ta dva tjedna. Tako da uopće nisam stao, trenirao sam stalno.
Priključio se, dakle, svom klubu u Kijevu, ima naravno svoj program rada.
- Radim po svom planu. Eto, kazat ću vam da radim apsolutno sve, sve mogu, ali smo svi skupa odlučili da ćemo s igrom pričekati još neko vrijeme. Nema potrebe žuriti. Superkup igramo tek 28. srpnja, ima još točno mjesec dana do te utakmice. A onda slijedeći tjedan starta prvenstvo. Nadam se da ću se do tada priključiti momčadi onako, skroz, kompletno. Jasno, dogovorili smo se da ćemo vidjeti kako se razvija situacija s koljenom.
Prežestoko krenuo
Veli da je u dijelu rehabilitacije ‘osjetio’ koljeno...
- Imao sam nekih sitnih problema, s tim patelarnim ligamentom, jer se malo ‘upalio’. Ali za to sam ja krivac, to je moj propust. Jer sam malo žestoko krenuo, malo previše. Znate kako je to, glava hoće, želiš se što prije vratiti. Na to moram paziti. No, ako ne bude nikakvih problema, a do sada ih po povratku nije bilo, bez obzira što sam radio i dva treninga dnevno. Ukoliko će sve i dalje ići u tom kontinuitetu, mislim da ću kroz se dva-tri tjedna polako skroz priključiti momčadi i početi raditi na igri. Tada bih mogao raditi i duel igru. Želimo da pet, pet i pol mjeseci od operacije prođe bez igre u duelu. Nikamo mi se ne žuri. Svi mi savjetuju da se strpim, pa ću to onda napraviti još tih dva do tri tjedna. Ali znate vi mene dobro.. Ja uvijek mislim ‘ma mogu ja, mogu ja...’.
Kažemo mu da nikamo ne žuri, da je to pametna odluka, a on potvrđuje...
- Pa, naravno, ne trebam odmah juriti, neće svijet propasti.
Kad smo saznali sve o njegovu povratku, pitali smo ga kako je vidio Vatrene u Osijeku, na onoj utakmici s Walesom. O Varaždinu i Tunisu nismo ga pitali ništa, znamo da je to ipak bila samo prijateljska utakmica u kojoj je izbornik Dalić isprobavao neke igrače i taktičke zamisli.
- Uvijek je to neka slična priča... Mi uvijek igramo nekako teže kroz kvalifikacije. Dečki imaju mnogo obveza u svojim klubovima, dođemo često umorni, onako ‘na pola’, netko je obično ozlijeđen, netko fali. U toj utakmici s Walesom smo pobijedili, uzeli tri važna boda, pa mogu kazati da smo uspješno kompletirali taj prvi dio. Sad je opet sve u normali. Mislim da će se to sve dobro završiti. Kao u uvijek, zar ne?
Moram prvo biti u formi
Pitamo ga misli li da će biti spreman za sljedeću akciju reprezentacije u rujnu, kad se gostuje kod Slovačke i Azerbajdžana?
- Bože dragi, nitko ne bi bio sretniji od mene... Međutim, život me naučio da se događaju nepredvidljive stvari, ne mogu se izbjeći ako se tako poklopi. Moj reprezentativni poziv za te akcije ovisit će o tome u kakvoj ću biti formi. Jer ne mogu biti u reprezentaciji samo zato što sam zdrav! Moram biti u formi, nešto odigrati. Vidjet ćemo prvo kako će mi ići u klubu, a onda ćemo vidjeti. Čujem se s izbornikom Dalićem, i njegov je savjet da se nikamo ne žurim, jer ova moja je ozljeda ipak jedna od najtežih ozljeda. Prvo se nadam da ću biti posve zdrav u rujnu, a kad se radi o formi, trudit ću se najviše što mogu.
Jasno je da smo ga pitali o temi koja je okupirala hrvatsku nogometnu javnost ovih dana, igranju utakmice s Mađarskom na Poljudu. Kakav je njegov komentar?
- Lijepo je da se igra u svim krajevima Hrvatske. Igrao sam mnogo puta na Poljudu protiv Hajduka, osjetio sam tu atmosferu. Ukoliko atmosfera na našoj utakmici protiv Mađarske bude takva kakva zna biti na utakmicama Hajduka, onda će biti fantastično. U takvoj atmosferi ćemo biti - kao avion! Poletjet ćemo i juriti baš kao avion. Ozračje u Splitu je zaista uvijek posebno. Ja sam je kao igrač Dinamo osjetio u obrnutom smislu, jer je bila okrenuta protiv nas, ali i takva je bila nevjerojatno motivirajuća. Ako bude takva protiv Mađarske, bit će to prekrasan događaj o kojem će se dugo pričati. Naravno, trebat ćemo i pobijediti, zar ne?
Vidimo da svi vi reprezentativci maksimalno pozitivno pričate o toj utakmici, da vam je jako drago što će se igrati u Splitu?
- Pa, naravno, kad svi znamo kako je ‘dolje’, koliko je ta atmosfera inspirirajuća.
Onda nema problema, osvetit ćemo se Mađarima za poraz u Budimpešti?
- Naravno da hoćemo! Možda riječ osveta nije baš idealna, ali naravno da očekujem pobjedu!