Josip Brekalo pokazao je da može bez problema iz Wolfsburga u Premiership, Nikola Vlašić ponudio je sliku mladića koji će biti vođa CSKA-a i uskoro opet otići u jednu od liga Petice, Ivan Šunjić i Nikola Katić naznačili su da bi uskoro mogli do A selekcije, Lovro Majer, Nikola Moro, Borna Sosa i Luka Ivanušec da su budućnost hrvatskog nogometa, veliko je pozitivno iznenađenje 19-godišnji napadač Sandro Kulenović...
Ima tu igrača
Kad usporedite ovaj uvod i činjenicu da su Minivatreni bili posljednji u skupini sa samo jednim bodom, možete pomisliti da izvjestitelj SN-a možda ipak treba veću dioptriju. Međutim, smatramo da Hrvatska uistinu ima dobre temelje za nastavak plasmana na velika europska i svjetska natjecanja kada je riječ o seniorskom nogometu.
Možda ne za osvajanje medalje kao u Rusiji, jer generacija koju je predvodio Luka Modrić zaista je bila posebna, ali svakako - a to je ovaj Euro za mlade i pokazao - ima mladih nogometaša koji će se moći posuti zvjezdanom prašinom. Jasno, bude li njihov daljnji nogometni razvoj razmjeran njihovu talentu. Da bi se to dogodilo, dečki prije svega moraju imati natjecateljski ritam: igrati u svojim klubovima, dobivati adekvatnu minutažu da bi dodatno razvili svoj potencijal. Bez toga će sve, jasno, biti mnogo teže, možda i nemoguće.
Utakmice s Francuskom i pogotovo s Engleskom pokazale su da se ova generacija može nositi s najjačima. Zašto je onda završila posljednja u skupini? Ključ je bila prva utakmica, s Rumunjskom, u kojoj su Gračanovi dečki totalno uprskali. Lako je zaključiti da je bila loše pripremljena, u psihološkom i taktičkom smislu, a kasnije smo vidjeli, i u izboru igrača. Iz tog je razloga Hrvatska u toj utakmici kojom je otvorila Euro djelovala totalno neorganizirano, na terenu je vladao totalni nered.
Nije bilo kompaktnosti, linije su bile razdvojene, sve se svodilo na individualne pokušaje i uzaludno rasipanje energije. Iz tog kaosa rodile su se i individualne pogreške. Ta prva utakmica svakako ide na dušu izborniku Gračanu i njegovu stručnom stožeru. Ali odmah se uvidjelo koji su problemi, pa se na ogledima s Francuskom i Engleskom priča postavila drukčije, čekale su se kontre i polukontre iz bloka, koji je bio postavljen visoko blizu centra, a kad je probijen, tu se odmah nalazio drugi.
Međutim, bilo je prekasno za popravak, u ovakvom sustavu natjecanja, u kojem dalje idu samo prvoplasirane momčadi i tek jedan najbolji drugi, jedan kiks znači da, praktički, nestaješ sa scene. Pa pogledajte samo što se dogodilo Italiji, domaćinu koji je pucao na naslov prvaka Europe i bio predstavljen kao jedan od najvećih favorita - jedan minimalni poraz od Poljaka koštao ih je teškog razočaranja i ispadanja.
Vlašić - Brekalo
Još je jedna vrlo bitna činjenica uzrokovala odlazak kući nakon skupine. Radi se o ozljedi Josipa Brekala na startu ogleda s Rumunjskom. Da su Minivatreni od početka do kraja imali tandem Vlašić - Brekalo, iako se, naravno, ništa ne može sa sigurnošću tvrditi, vjerujemo da bi konačna priča izgledala drukčije. Brekalo je protiv Engleza pokazao o kakvom je klasnom igraču riječ, bez njega u momčadi Hrvatska je mnogo slabija. On i Vlašić igrači su prevage, na ovakvoj razini i u ovakvom natjecanju ostati bez takvog igrača nenadoknadiv je hendikep. Uz dodatak da je Gračan uoči prvenstva ostao i bez temelja obrane, Duje Ćalete-Cara, opet jednog ključnog igrača.
Problem se stvorio i oko kapetana Alena Halilovića. Znate što znači uloga kapetana; on bi trebao biti vođa, čovjek koji će znati u trenucima kad se brod potapa uhvatiti kormilo. Halilović je jako loše odigrao tu prvu utakmicu, a posebno je u oko upadala činjenica da nije pokazivao volju za igranje defenzive. Ali, makar su neki možda to drukčije shvatili, naravno da on nije bio razlog zašto se Hrvatska tako mizerno pokazala protiv Rumunja. Već smo kazali: krivac je bila loša priprema te sustav igre koji nije funkcionirao. Gračan je nakon svega kaznio Halilovića, dao mu je malo minuta protiv Francuza, a u sudaru s Englezima nije ga ni uvodio u igru. Tako su Minivatreni već na startu ostali bez kapetana, a to baš nije uobičajena priča. Još su se ozlijedili Filip Benković i Borna Sosa, pa kad se podvuče crta, bilo je tu zaista dosta problema.
Neki su iznad ostalih
Valja spomenuti još nešto. Neki igrači iz ove selekcije pokazali su nešto što ih izdvaja od “običnih smrtnika”. Nikola Vlašić je prije prvenstva bio ozlijeđen, ali je napravio sve da bi se spremio, radio je s neviđenom voljom, fanatično. Josip Brekalo se ozlijedio, ali je inzistirao od Gračana da ga pusti da igra pod svaku cijenu, debelo riskirajući. Nikola Katić igrao je sve utakmice sa slomljenim nosom, s maskom i bez nje. Ivan Šunjić također se ozlijedio na pripremnoj utakmici s Danskom, ali nije razmišljao o tome da preskoči ni minute Eura. A sad se vratite na početak ovog teksta... Vidite tko je bio najbolji, zar ne?
