Najtrofejniji britanski nogometni trener Sir Alex Ferguson jednom je rekao, “fair-play je način razmišljanja, a ne samo ponašanja na terenu”. Tim geslom sigurno se nisu vodili najsramotniji primjeri sportskih varalica kao što su Diego Maradona, pogotkom rukom Engleskoj na SP-u 1986, ili Thierry Henry 2009. igranjem rukom prije asistencije za presudni gol Gallasa protiv Irske, kojim je Francuska otišla na SP, ali jesu velikani ove igre kao Miroslav Klose, Arsene Wenger, Robbie Fowler i brojni manje poznati treneri i nogometaši.
Mogu biti i čistač
Od ponavljanja utakmica, preko priznavanja pogrešaka sudaca, do namjernih promašaja kaznenih udaraca, sve je to stalo u svijetle primjere poštenja, a apsolutni hrvatski junak u tome za 2017. godinu je Dario Lujić iz petoligaša Ivanje Reke.
Samo pasionirani pratitelji amaterskog nogometa u Zagrebu i okolici znali su za sportskog direktora i trenera Ivanje Reke do subote, 4. studenog 2017. i utakmice 10. kola 1. zagrebačke lige Sloga Gredelj - Ivanja Reka (3:2). Ostat će vječna šteta što kamere ne prate peti rang natjecanja jer u 43. minuti događa se potez, koji bi, da je snimljen, rušio rekorde gledanosti na YouTubeu.
Dario Lujić
Koju minutu prije toga sudac Jure Grujo priznao je nepostojeći pogodak Ivanjoj Reki za 2:2 (lopta je pogodila vanjski dio mreže), a bijesni igrači Sloge jedva su željeli nastaviti utakmicu. Bodovi su bili od velike važnosti jer oba se kluba bore za ostanak u ligi. No, Lujić nije ni sekunde dvojio da treba postupiti po načelu poštene igre.
Naredio je svom igraču Predragu Paviću da uzme ispucanu loptu, postigne namjerni autogol te ispravi nepravdu i vrati Slogi prednost, koju je zadržala do kraja. Ivanja Reka izgubila je bodove, ali Lujić i Pavić danas ponosno doživljavaju naklon do poda svih pravih nogometnih zaljubljenika i nagrada SN je zaista u pravim rukama.
- Imam 44 godine, u nogometu sam od malih nogu i od njega nikada ništa posebno nisam zaradio, niti to tražim. Živim od drugih prihoda, a u Ivanjoj Reki sve radim iz entuzijazma i ljubavi prema nogometu, prijateljima, djeci i igračima. Živim tu, u klubu sam više od 15 godina, radio sam na gotovo svim funkcijama, trenirao gotovo sve uzraste, nerijetko sam na igralištu od jutra do mraka, a ako treba, mogu biti i čistač - pojašnjava Dario Lujić, rođen u Derventi, iz koje je ratnim vihorom 1992. i došao u istočno zagrebačko predgrađe, većinom i naseljeno posavskim Hrvatima.
Dario Lujić
Autogol poštenja
- Tko nepravdu doživi, još više je mrzi, a meni se dogodila mnogo puta, u životu i sportu. Zato je moja prva misija kao trenera odgajati ljude, a tek onda nogometaše. Kada sam vidio što se dogodilo i kada su mi moji igrači priznali da nismo postigli gol, odmah sam tražio način za ispravljanje nepravde. Znao sam da će Predrag Pavić bez pogovora napraviti traženo - podsjeća Lujić, dok Pavić tvrdi, “isto bih napravio ponovo i 100 puta ako treba”.
- Zaista je poseban osjećaj sreće kada ti suparnici stišću ruku i čestitaju, a da ne govorim koliko je pozitivnih komentara bilo kada se medijski čulo za ovo. Nikada prije nisam imao toliko poziva i poruka podrške - uključio se u razgovor i 28-godišnji Predrag Pavić, oduševljen što je imao priliku u živo se družiti s najboljih hrvatskim sportašima na jučerašnjem proglašenju laureata SN.
- Za nas amatere ovakvo nešto se događa jednom u životu, sjajno je kada to zaslužiš - poentirao je strijelac “autogola poštenja”, dok je Lujić za kraj s ponosom pomiješao i malo gorčine, bolje reći, želje da se neke stvari u hrvatskom nogometu promijene.
Svaki nam redak znači
- Imam dvoje djece, 13-godišnju kćerku Magali i 10-godišnjeg sina Nou Luku. Oboje igraju rukomet u Sesvetama i svaki put kada odem na njihov trening ili utakmicu, osjećam sjajnu, obiteljsku atmosferu, što me čini sretnim. U nogometu, na žalost, nije tako. Svi prije svega maštaju o milijunima, a to je nerealno jer rijetki uspijevaju na najvišim razinama. Zato bih želio da ovaj moj potez bude tretiran kao nešto normalno, a ne raritetno. Nenormalno je da netko pobjeđuje na nepošten način i unesrećuje onog drugog, koji krvavo radi da bi uspio. Zato je moja poruka da nema prave sreće bez pravde - podvukao je Dario Lujić, uz završnu molbu za Sportske novosti:
- Nama amaterima svaki redak u jedinim sportskim novinama u Hrvatskoj znači i više nego se može zamisliti, pa se nadam da će nas biti na vašim stranicama, ne samo kada se dogodi nešto posebno.