Ante Miše odmara se u Splitu, a na liniji ima Ašgabat. Da, Ašgabat, glavni grad Turkmenistana. Od kraja ožujka izbornik je te bivše države Sovjetskog Saveza smještene na jugoistoku Kaspijskog jezera. U Splitu je ovog mjeseca udao kćer Paolu, ali već je ionako godinu dana “dida Ante”.
- Ha-ha... lijepo je biti dida. Lijepo je biti i u Splitu, ali 11. srpnja letim u Turkmenistan. Iz Istanbula je pet i pol sati leta do Ašgabata. Šest dana kasnije idem u Kuala Lumpur na ždrijeb kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Počinju pripreme, kreće program - u jednom je dahu plan izdiktirao Miše.
U tri mjeseca pomaknuo je Turkmenistan za pet mjesta na FIFA-inoj ljestvici, ali još su Turkmenistanci daleko od velike nogometne pozornice.
- Igrali smo s Ugandom 0:0, što je odličan rezultat za Turkmenistan. Popeli smo se za pet pozicija i sada smo na 135. mjestu.
Jedna plus jedna
Daleko čak i iza jedne Indije koju Štimac pokušava podići sa 101. mjesta. Kako li je tek onda težak posao za Antu Mišu, kakva su očekivanja u Turkmenistanu?
- Ugovor je potpisan “jedna plus jedna godina”. Ciklus kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo počinje u rujnu i prvi krug traje do proljeća sljedeće godine. Cilj je plasirati se na Azijsko prvenstvo, ali svjesni smo da će i taj zadatak biti jako težak u realizaciji. Treba biti barem treći u skupini da bi se išlo u kvalifikacije Azijskog prvenstva.
Moguće je da se u ždrijebu kvalifikacija za SP koji 17. srpnja održava u Kuala Lumpuru u istoj skupini nađu Štimac i Miše, jer Indija je u trećoj kategoriji, a Turkmenistan u četvrtoj.
- Ne, nismo zadnja. Ima i peta kategorija s Indonezijom, Guanom, Šri Lankom... Dobro bi nam došao ugodan ždrijeb, da nas sreća malo pomazi.
Što znači uopće sreća u ždrijebu za reprezentaciju države u kojoj je nogomet na samim počecima. Jer, Turkmenistan je država u kojoj nema kondicijskog trenera u osam prvoligaških klubova.
- Nema ni omladinskog pogona ni u jednom klubu. Osam prvoligaša ima isključivo prve momčadi i ništa više. Mi tražimo kondicijskog trenera za reprezentaciju. I video analitičara također. Ali polako idu promjene, treba vremena za taj proces podizanja razine rada i kvalitete.
Već smo odavno čitali priču kako je Miše sa svojim trenerom vratara Sandrom Tomićem gledao prvenstvenu utakmicu dva ponajbolja prvoligaša Akala i Ašgabata kada je s klupe ušao 40-godišnjak u ulozi pričuve.
- Omladinski pogon ne postoji u klubovima, nego se igrači stvaraju u srednjim školama, institutima i fakultetima. Imaju svoja prvenstva, lete avionima po cijeloj državi i natječu se. Jedan sustav razvoja potpuno stran za naša poimanja nogometa.
Kako je uopće Ante Miše došao do Turkmenistana, države za koju se rijetko, gotovo nikada i ne čuje u hrvatskom medijskom prostoru. Ne samo u sportskom segmentu, nego u cjelini.
- Sandro Tomić dobio je poziv poslovnog čovjeka iz Gruzije. Pitao me bi li htio preuzeti mjesto izbornika. Raspitao sam se, vidio gdje su, kakav kadar imaju i s Tomićem odletio u Ašgabat na razgovor.
Stranac je novost
Razgovor je potrajao?
- Da, trebala su nam tri dana da bismo definirali detalje ugovora. Ali, ne radi financijskih detalja kako bi netko pomislio, već zbog činjenice da sam prvi stranac na dužnosti izbornika. Stranac u nogometu nepoznat je pojam za Turkmenistan, jer Prva liga nema nijednog stranca. Isključivo su domaći igrači. Što se tiče uvjeta, brzo smo se dogovorili za mene i Tomića. Bilo mi je važno da nisam usamljen u stožeru, da imam svog čovjeka uz tri Turkmenistanca od kojih jedan priča engleski. A ja sam u međuvremenu naučio dosta ruskog da mogu komunicirati s igračima.
Tek poneki Turkmenistanac igra u inozemstvu. Najveća zvijezda je Ruslan Mingazov koji je imao ugovor s praškom Spartom i bio je na posudbi u Pribramu. Još sa 17 godina otišao je van, ali trenutačno je bez kluba. U Indoneziji igra 35-godišnji playmaker Gevorkijan Artur. U Lokomotivi iz Taškenta igra Arslan Amanov. To je tercet poznatijih igrača. Znam treba pronaći mlade koji će stvarati budućnost reprezentacije. I podići taktičku obučenost igrača. Za početak imaju radne navike.
Prekrasan život
Ovisno o rezultatu, ostat će Miše i dalje u Turkmenistanu, jer premda je daleko od Splita i Hrvatske, može se ugodno živjeti u Ašgabatu.
- Sandro Tomić, moj trener vratara u reprezentaciji, te izbornik futsal reprezentacije Robert Grdović i ja zajedno živimo u stanu od 300 kvadrata u glavnom gradu. Život je prekrasan, nema nijedne zamjerke. Vozač nas čeka za prijevoz kamo poželimo, a cijene su nezamislive za naše prilike. Pet ljudi se pošteno najede za 100 kuna. I to ne bilo gdje, već s biftekom u restoranu. Biftek je dva dolara, a gorivo, čekajte da preračunam. Sve je u Turkmenistanu u dolarima, a gorivo dođe 5 centi. Ako se ne varam oko 30 lipa kod nas.
Nema se tu što dodati, trebalo bi se preseliti u Turkmenistan kada je sve tako jeftino.
- Režije su godišnje 15-ak dolara. Četvrta su zemlja na svijetu po zalihama prirodnog plina. Bogata zemlja o kojoj se u Hrvatskoj zna malo i ništa. A život je zaista ugodan, premda su temperature ljeti nepodnošljive. Dosežu i 55 stupnjeva, ali postoji klima u svakom prostoru. Kažu da ljudi preko noći ostave auta upaljena da im klima radi kako bi ujutro mogli voziti po velikim temperaturama. Zbog vrućine su i automobili uglavnom bijele boje.
Može li se u Turkmenistanu više zaraditi nego u Hrvatskoj ili BiH gdje ste do sada radili?
- Bolje se zaradi u Turkmenistanu, zato ću se potruditi rezultatima doći do produženja ugovora. Za Turkemenistance je velika stvar što im je izbornik došao iz doprvaka svijeta, ali mora ipak reći da su hrvanje, boks, judo sportovi koji plijene najviše pozornosti. Nogomet je ipak 135. na svijetu.
Hari Vukas zna
U godinu dana Miše je od Mostara došao do Ašgabata. Danas je u Mostaru Hari Vukas, još jedan hajdukovac koji vodi Zrinjski.
- Neće mu biti lako, čuli smo se, kontaktirali. Prije godinu dana odigrao sam šest europskih utakmica, ispao od jakog Ludogoreca i izdržao četiri kola u prvenstvu. Znam zašto je došlo do smjene, ali o tome sam pričao s Vukasom, ne treba preko medija. Bitno je da Hari zna. Visoke kriterije postavio je Baka, traži se prvo mjesto, a nije ni Zrinjski jedini koji želi biti prvak.
O domaćim temama s Mišom smo razgovarali tek o reprezentaciji. Prije tri godine bio je član Čačićeva stožera na EP u Francuskoj, zna kako ljudi dočekuju Vatrene diljem Hrvatske i Europe. Ni Split nije iznimka.
- Drago mi je da će se nakon osam godina napokon odigrati i službena utakmica u Splitu.
Ali u listopadu će Miše biti zaokupljen izborničkim poslom u Ašgabatu.
- Najljepši je posao biti izbornik. Bilo bi dobro ostati još koju godinu u Turkmenistanu.