Čitate ovih dana puno o rekonstrukciji Dinamove momčadi. Modri planiraju na ljeto osvježiti svlačionicu, spominje se dolazak čak desetak novih igrača. I medijima defilira puno imena. I sva su točna, to jamčimo, svi ti igrači su na nekakvim širim ili užim listama pojačanja, neki bliže, neki dalje od dolaska. Uz, naravno, one koji su već došli.
Pronalaženje pravog
Međutim, gledajući sve te igrače o kojima u Maksimiru razmišljaju ili već rade na njihovu dolasku, ne možemo se oteti dojmu da, zapravo, nisu sasvim sigurni što žele i koga žele. Načelno možda i znaju što traže, koju poziciju, iskusnije igrače, karakterne, ali da ne koštaju previše i da budu pojačanja. Gotovo da nema menadžera u Hrvatskoj i okolici koji nije ponudio svojeg igrača, “najbolju opciju” za Dinamo. Pa postoji opravdana opasnost da u Maksimiru na kraju od “šume ne vide drvo”, od velikog broja raznoraznih igrača, ne pronađu onog pravog. Igrački sumnjivi i (polu)anonimni igrači od Afrike do Azije, koji ne jamče nikakav napredak, a rješenja su možda u neposrednoj blizini.
Recimo, zadnjih dana priča se kako Hajdukov napadač Futacs želi raskid ugovora u Splitu. Da bi se trebao vratiti i Ante Erceg, iz Portugala bi mogao kući i Josip Mišić, koji ionako tamo previše ne igra, a sada kad je doživio i huliganski napad sigurno je toj opciji još bliže. Nenad Bjelica zna i kvalitetu Marina Leovca, otkup ugovora od PAOK-a (ne učini li to Rijeka) stajala bi nekoliko stotina tisuća eura. Pa i Mirko Ivanovski iz Slavena Belupa slobodan je igrač...
Domaće tržište
Imaju svi oni neku manu, može im se svima pronaći minus, međutim, kao da svi ostali koji se spominju s različitih meridijana nemaju nedostatke? Štoviše, puno je primjera gdje su baš takvi bili najveći promašaji Dinamove struke. Za ove spomenute zna se koliko mogu, ne treba im prilagodba, a k tome nisu ni skupi, ako nema odštete. U slučaju Futacsa i Ercega, pritom, “bonus” bi bilo i “otimanje” igrača najvećem rivalu, što je u nogometnom svijetu uvijek slatka pobjeda.
Dakako, ne kažemo da Modrima trebaju baš svi ti igrači, ali oni su primjer kako se može naći dobra roba i na domaćem tržištu (ima ih i još) vjerojatno i roba koja bi više zaintrigirala javnost od tih nepoznatih igrača, kojima nitko ne zna krajnji domet. Uostalom, kako Dinamova igra izgleda zadnjih tjedana, potpisali bismo da u svakom HNL klubu ima barem jedno pojačanje za Modre! Pitanje je samo hoće li maksimirska struka, pogotovo sad kad nema novca za razbacivanje, početi razmišljati u tom smjeru, ili će i dalje svaki stranac iz bilo koje lige biti u startu bolja opcija od bilo kojeg igrača iz HNL-a? Pa kad bude promašaj, slijeganje ramena i opravdanje “znate, Dinamo je specifičan klub”...