U najzvučnijem ljetnom transferu hrvatski Brazilac Sammir vratio se iz Brazila i došao je na Kajzericu.
Naš bivši reprezentativac poželio je karijeru okončati u Prvoj HNL i odjenuo je dres Lokomotive, plava je desetka na leđima ovog 32-godišnjeg plemenitog veznog igrača, koji nas je godinama oduševljavao igrajući u majici s Dinamovim grbom.
Odigrao je dosad tri i pol utakmice, prvenstvena mu je stanka svakako dobro došla za poboljšanje tjelesne pripremljenosti i od Sammira Lokosi mnogo očekuju u nastavku sezone.
- Sretan sam i zadovoljan, opet igram nogomet, veselim se svakom treningu. Došao sam u dobru momčad, dečki u svlačionici odlično su me prihvatili, iz dana u dan sve se bolje osjećam u Lokomotivi. Odigrao sam tri i pol utakmice, sve sam spremniji i bez problema mogu izdržati prvoligaški ritam. Vidjelo se to na dosadašnjim utakmicama, a vjerujem da će biti još i bolje. Želim pomoći ovim mladim dečkima, koji imaju dara i potencijala, a nadam se da će taj svoj talent što prije pretvoriti u opipljivu kvalitetu. Tu sam, s njima, na svakom treningu i utakmici, kad god trebaju neki savjet, rado im pomognem, razgovaram s njima, pokazujem im neke stvari na treninzima... Tako i treba biti, od mene se kao iskusnijeg igrača očekuje da mlađima olakšam probijanje kroz sve zamke profesionalizma. Zasad je sve super, uživam igrati s njima, nadam se da je i njima dobro sa mnom - kaže Sammir.
S kim se od suigrača najviše družite izvan travnjaka? Na terenu, vidi se, najviše tražite napadače Kastratija, Uzunija i Budimira, koji bi trebali živjeti od vaših lopta, dosad ste već upisali tri asistencije za pogodak.
- Sve se bolje u igri razumijem s našim napadačima, uigravamo se iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu. A slobodno vrijeme nerijetko provedem s mladim Brazilcem Emersonom Santanom, često sam s njim, kao i s Kristijanom Jakićem, sjajan je dečko.
A kakav odnos imate s trenerom Goranom Tomićem?
- Izvrstan! Trener često sa mnom razgovara, velika je stvar što je i on igrao u inozemstvu pa ima iskustva s tim. Fantastično se slažemo, dosad doista nije bilo ni najmanjeg problema ni neslaganja.
Je li Prva HNL sad bolja ili lošija u odnosu na razdoblje kad ste igrali u Dinamu?
- Čini mi se da je slabija, manje je dobrih igrača. Onda je bilo više kvalitete, čini mi se da je onda bilo teže igrati nego sad. Govorim o vremenu do 2013. godine, kad sam prvi put napustio Maksimir.
Uživanje u Dinamu
U Dinamovoj ste majici uvijek voljeli igrati protiv Hajduka, a u nedjelju ćete se Splićanima sučeliti u dresu Lokosa.
- Uvijek sam volio igrati velike utakmice, a dvoboji Dinama i Hajduka svakako su najveći u hrvatskom nogometu. Poseban mi je gušt bio zabiti Bijelima, protiv njih sam uvijek bio dodatno motiviran i odigrao sam dobre utakmice. Nadam se da će tako biti i u nedjelju.
Možete li i u dresu Lokomotive biti čovjek prevage i odluke u okršaju sa Splićanima?
- Zašto ne? Jasno je da ne mogu sam odlučiti utakmicu, ali dat ću sve od sebe za pobjedu, pokušat ću pomoći momčadi što više mogu, pa ćemo vidjeti.
Kad smo već kod Hajduka - za neki ste portal prije nekoliko godina, dok ste igrali u Kini, dali izjavu da ćete po povratku u Hrvatsku igrati u Hajduku. Jeste li to ozbiljno mislili?
- Ne sjećam se toga... Tko je to rekao? Ja? Ma nisam to sigurno rekao... Ili je netko pogrešno shvatio moje riječi ili je izmislio. Nemam ništa protiv Hajduka, ali ja sam ipak dinamovac...
A kako vam se sviđa ovaj Dinamo?
- Odlična je momčad, odlično igraju! I to me baš veseli, uživam gledajući Plave u Europi.
Je li ovaj Dinamo bolji od onoga koji ste vi uveli u Ligu prvaka?
- Mislim da jest! Zapravo, siguran sam, ovo je bolja momčad, i nadam se da će osvojiti drugo mjesto u skupini. Ove dvije utakmice sa Šahtarom bit će ključne, u tim je utakmicama sve moguće, nema favorita i Dinamo ima opipljivu šansu za veliki rezultat.
Jača brazilska 2. liga
Što vam se najviše sviđa kod ovog Dinama?
- Fascinira me uigranost i momčadski duh. Svatko od igrača dobro zna što mora raditi i to odrađuje. Prekrasno je gledati kako se dečki razumiju na travnjaku, u svakoj situaciji imaju neko rješenje i doista se mogu “pokefati” i s najboljima. Želim im mnogo sreće sa Šahtarom.
A reprezentacija? Odigrali ste sedam utakmica za Hrvatsku, kako ocjenjujete igre u kvalifikacijama za odlazak na Euro?
- Bilo je svega, i dobrih i slabijih utakmica, ove su kvalifikacije obilježile oscilacije. Iako mi se čini da je sve moralo biti bolje, vjerujem da neće biti problema sa Slovačkom. Pa neusporediva je kvaliteta Hrvatske i Slovačke, ta se utakmica jednostavno ne smije izgubiti i Hrvatska mora osigurati plasman na Euro.
Kad ste igrali u Dinamu, bili ste Mamićev obožavani “filho” (sin), a vi ste u to vrijeme nerijetko znali reći da je Mamić vaš drugi otac. Jeste li možda u kontaktu s njim?
- Ne baš... Posljednji smo put razgovarali prošlog ljeta, nedugo nakon što je otišao u Međugorje.
Vi ste tada otišli u Brazil i igrali ste u drugoj ligi. Možete li usporediti brazilsku drugu s Prvom HNL?
- Teško je to uspoređivati. Brazilska je druga liga, naime, znatno jača od Prve HNL. Ima znatno više dobrih igrača, izjednačenija je liga, više je podjednakih klubova... Igra se brže i čvršće nego u Hrvatskoj.
Dobro zaradio
Jeste li zadovoljni svojom karijerom?
- Jesam! Napravio sam dosta, osvojio sam niz trofeja s Dinamom, igrao sam u Ligi prvaka i u Europskoj ligi, igrao sam za reprezentaciju Hrvatske na SP-u, osvojio sam i pojedinačne nagrade, bio sam proglašen najboljim igračem u Hrvatskoj. Na kraju sam i dobro zaradio i nemam se pravo žaliti. Da mi je netko na početku karijere rekao da će sve to ovako izgledati, odmah bih prihvatio. I nemam neostvarenih želja u nogometu, svašta sam prošao i bilo je sjajno.
A da možete vratiti vrijeme, biste li što promijenili?
- Ne, mislim da ne bih. Uživao sam u svakom trenutku svoga života i igranja nogometa. Baš u svakom trenutku...
Nije malo onih koji smatraju da ste mogli i više napraviti da niste bili “nestašni”, da vam noćni izlasci nisu bili jednako dragi kao i lopta.
- Ha, to nikad nećemo znati. Iako se mogu složiti da sam, po svom talentu, možda i mogao napraviti više. Mogli bismo sad danima razgovarati jesam li mogao igrati u nekom od najjačih svjetskih klubova, ali nemamo ništa od toga. Ponavljam, zadovoljan sam svime što sam napravio u karijeri i baš ni za čim ne žalim.
Odmor nakon karijere
Po dolasku u Lokomotivu rekli ste da biste željeli karijeru završiti na Kajzerici. Doista tako mislite?
- Ne bih imao ništa protiv da to i bude tako. No tko zna što će biti. Imam 32 godine, planiram igrati još dvije-tri godine, a za to se vrijeme svašta može dogoditi i planovi se mogu lako promijeniti, znate i sami kako je to u životu.
A kakvi su vam planovi nakon prestanka igranja, što ćete raditi nakon završetka igračke karijere?
- Najprije ću se - dobro odmoriti! A onda ću vidjeti što dalje. Vjerojatno ću ostati u nogometu, ali sad vam doista ne bih mogao reći što bih mogao raditi, o tome uopće nisam razmišljao. Ima vremena...
Kanite li ostati živjeti u Hrvatskoj, u Zagrebu?
- I u Hrvatskoj i u Brazilu! Putovat ću malo iz jedne zemlje u drugu, imam dvije domovine i zato sam sretan čovjek.
Više ljudi radi
Je li se Zagreb promijenio u odnosu na vaš posljednji boravak u Hrvatskoj?
- Čini mi se da više ljudi radi nego prije. A to je dobro.
A kakav je danas noćni život Zagreba? Vi ste svakako meritorna osoba za ocjenu...
- Nemam pojma! Nema više ništa od toga, nisam više čovjek za noćne provode. Jednostavno, ne da mi se više izlaziti i gubiti noći. Zna mi se dogoditi da izađem van, u neki klub, i onda se nakon sat-dva zapitam, pa što ja uopće tu radim? I ne znam ni sam kako sam prije mogao svaki vikend izlaziti i provoditi noći po tim klubovima. Sad odem s prijateljima na kavu, prošetam gradom i vratim se kući. Tako provodim slobodno vrijeme. I dobro mi je, nije mi uopće dosadno, nimalo mi ne nedostaju oni ludi provodi - kaže Sammir, na užas konobara u noćnoj smjeni u zagrebačkim ugostiteljskim lokalima. Kralj ponoći je, eto, sišao s trona. I bacio je krunu...
'Kad sam prvi put vidio Luku Modrića, znao sam da će biti velik nogometaš'
Sjećate li se svog prvog dolaska u Zagreb? Odmah ste, iz zračne luke, došli na prvi Dinamov trening, s vama je bio menadžer Božo Slišković.
- Kako se ne bih sjećao! Uh, bilo je hladno...
Da, i gledali ste s tribine trening na pomoćnom terenu. I u jednom ste trenutku pitali svog menadžera: “Tko je ovaj mali?” Sjećate li se te potankosti?
- Naravno! Taj “mali” me oduševio svojom igrom, a gledao sam trening tek desetak minuta. Ma, odmah se vidjelo da će biti velik igrač!
Rođeni nogometaš, eto, uvijek prepozna rođenog nogometaša. Taj je “mali”, naime, bio Luka Modrić. Bilo je to početkom studenoga 2006. godine. Sammir samo biranim riječima govori o svom bivšem suigraču.
- Ne znam što bih više mogao reći o Luki, pokazao je i dokazao svoju veličinu, potvrdio je raskoš svoje nadarenosti, njegovo igranje nogometa prava je umjetnost. Sretan sam što sam igrao s njim, proveli smo zajedno godinu i pol u svlačionici. Na travnjaku smo se sjajno slagali, nadopunjavali smo se, bio je pravi užitak igrati u istoj momčadi s Lukom.
Jeste li očekivali da će postati najbolji svjetski nogometaš?
- Teško je to reći. Tko može za nekog dečka od 20-ak godina reći da će za deset godina biti najbolji na svijetu? Ali bio sam siguran da će napraviti veliku karijeru.
Jeste li u kontaktu s Lukom?
- Ne. Kad se vidimo, srdačno se pozdravimo, ali nismo u kontaktu.