Sigurno će konkurirati za jednog od najvećih povratnika. Svi su zaboravili Danijela Pranjića, a sad ne štede na komplimentima ni stručnjaci ni navijači.
Kako se osjeća nekoliko dana nakon plasmana na SP?
- Odlično. Iskreno, kao što sam rekao, nisam očekivao da ću se vratiti u reprezentaciju, ali igrom slučaja došlo je do poziva. Sâm sam sebi stavio u glavu da moram opravdati povjerenje koje mi je dao Niko Kovač. Mislim da sam to na najbolji način učinio. Vrlo sam zadovoljan s ove dvije utakmice, Hrvatska je ponovno izgledala kao momčad, nakon dugo vremena.
Je li zagrebački dvoboj s Islandom najbolji u vašoj reprezentativnoj karijeri?
- Teško je to ustvrditi. Euro u Austriji 2008. godine igrao sam fantastično, bio sam super spreman. I protiv Njemačke, i Poljske i Turske bio sam na najvišoj mogućoj razini. Već sam tada pokazao da mogu odigrati toga lijevog braniča, a sada sam puno iskusniji, mnogo mi je lakše. Znam što se od mene očekuje, mogu bolje reagirati u nekim situacijama. Moram reći da mi nije bilo toliko teško. Uz pomoć suigrača i izbornika koji mi je dao apsolutno povjerenje, stvarno je bilo dobro.
Koliko je priprema bila drukčija u odnosu na ono što ste ranije prošli kroz reprezentaciju? U kojoj mjeri se Kovač razlikuje od onih koji su vas prije trenirali?
- U potpunosti je drukčije, nego kod svih prethodnih izbornika. Niko me podsjetio na Louisa van Gaala. Nemam ih namjeru uspoređivati kao trenere, nego kažem da je njegova priprema bila u tom smislu. Nama igračima izgledalo je da imamo puno teorije i gledanja videa, ali to nam je jako koristilo. Vidjelo se da Kovač želi pomoći svakome, da voli raditi, poprilično sam se iznenadio kako je pripremio utakmicu. Sve mu čestitke.
Kako je izgledala reprezentacija s udaljenosti, dok niste bili u njoj?
- Dosta je teško komentirati ako nisi unutra. Razgovarao sam s Olićem više puta na telefon... Osjetilo se da ekipa ne reagira dobro, i od početka kad smo pobjeđivali nismo igrali kvalitetno. Gdje je bio problem, ne bih htio ulaziti u to. Nakon što sam rekao da više neću igrati pod Štimcem nisam dao ni jedan komentar.
Puno se govorilo o narušenoj atmosferi.
- Kako me nije bilo više od godinu dana, ne znam kakvo je ozračje vladalo u ekipi i oko nje. Kroz medije sam osjetio, i po utakmicama koje sam gledao na televiziji, da to nije kako smo naviknuli. Čim je Kovač preuzeo Vatrene, osjetilo se da se nešto mijenja, da se pokušava, i obični navijač to primijeti. Niko je osoba koja samom pojavom donosi pozitivan fluid, svi smo disali kao jedan, ne samo na terenu nego i gledatelji.
Zašto vas je Štimac prekrižio?
- Ne znam. S njim nisam razgovarao, nije me nikad nazvao nakon što sam odlučio napustiti reprezentaciju. Imam svoje tumačenje; naime, čim je došao, odmah sam u užem krugu ljudi koji me poznaju kazao da je moja karijera među Vatrenima došla u pitanje, razlozi su još iz 2004. godine. Tada je izašlo u medijima da sam trebao potpisati za Hajduk, da sam sve dogovorio sa Štimcem, a na kraju sam otišao u Dinamo. On to nije zaboravio. Ne vidim drugi razlog da bi se odrekao.
Jeste li tražili razgovor?
- Nisam. Čekao sam, ali više nisam htio da se Štimac igra s mojim imenom. Napravio sam karijeru, igrao sam u Bayernu, netko će možda reći nezasluženo, drugi možda da je zasluženo, kako god bilo nisam dopuštao da se bilo tko poigrava sa mnom. Kad je pozvao Sammira, odlučio sam da je to “to”, dok je on izbornik, za njega neću igrati.
Zašto je Sammir bio okidač?
- Nemam ništa protiv njega osobno, niti sam imao tada, niti imam sada. On radi najbolje što zna. Nije Sammir kriv, nego ljudi koji su mu dopuštali da čini što je činio. I ja bih volio, ako ne mogu igrati za svoju državu, što je u mojem slučaju Hrvatska, budući da sam član Panathinaikosa da tulumarim po Ateni i netko me pozove u grčku nacionalnu vrstu. Normalno da bih prihvatio.
Što vam je najteže palo tih dana? To što vam se nije javio nitko iz stožera?
- Ne, to mi nije teško palo, znao sam da me nitko iz stožera niti HNS-a neće nazvati. Najteže mi je palo što mi nitko od suigrača nije dao podršku iako su mnogi razmišljali kao ja. Najviše mi je bilo žao što mi ni jedan igrač nije stao iza leđa. Olić je jedini koji mi se javio.