Moderna "Babaroga", s nogometnim afinitetima, prošle se zime specijalizirala za Premier ligu. Osim što je grickala bodove engleskim klubovima, drastično okrznuvši Everton i Nottingham Forest, mitološka vještica poslala je osnovane prijetnje i prema krajnjoj eliti, prema najrazmetnijim sinovima otočkog nogometa. Nakon što su teškaši shvatili da im prijeti razorni aperkat u bradu, umjesto bacanja kontre odlučili su se na eskivažu udaraca u obliku maštovite interpretacije financijskih pravila, na temelju koje su zidali kule obrambenih argumenata.
Dok se tek kuha rasplet priče u slučaju Manchester City, nakon što se aktualni vladar europskog nogometa suočio s čak 115 optužbi za kršenje Pravila o profitabilnosti i održivosti, s engleskih hodnika dopiru šuškanja o rođenju - "poreza na luksuz".
Sastanak u lipnju
Pritom, začetnici ideje nisu morali zasukati rukave, pošteno se uznojiti i aktivirati sive stanice do krajnjih granica, dovoljno je bilo zaviriti preko bare, među retke pravilnika američkih sportskih liga.
Nastavak je to surfanja na valovima amerikanizacije, trenda koji je zarazio Premier ligu. Amerikanci su većinski vlasnici devet predstavnika iz elitnog razreda, dok su vodeća dva kluba Championshipa - Ipswich i Leeds - u trenutku pisanja ovog teksta na vrhu drugog ranga, što upućuje na zaključak da bi sljedeće sezone pola (ili i veći dio) prve lige moglo imati američke ruke za kormilom broda.
Iako renomirani britanski stručnjaci ideju stavljaju na "dugi štap", nije u potpunosti nemoguće da do radikalnih reformi dođe u lipnju, za kada je zakazan završni sastanak predstavnika svih klubova.
Podjela viška
Prema glasinama engleskih medija, čak 17 klubova zagrijano je za promjene. Kakve točno? Naime, "porez na luksuz" poprimit će konture nogometnog Robina Hooda, maskote koja će oduzimati rasipnima, te tim novcem hraniti one skromnije. U prijevodu, otvorena je opcija da se u Premier ligi postavi konkretna granica ukupnih plaća, takozvani "salary cap", a oni koji taj limit preskoče snosili bi financijske posljedice. I to po uzoru na NBA i MLB ligu.
Primjerice, ako je granica za plaće postavljena na 150 milijuna eura, a klub potroši 170 milijuna, razlika od 20 milijuna dijeli se "fifty-fifty". Odnosno, deset milijuna dijeli se između klubova koji to pravilo nisu prekršili, a ostalih deset dobit će sama liga. U konačnici, epilog priče trebali bi biti tek financijski šamari, što znači kako bi potencijalna oduzimanja bodova - u budućnosti - bila prekrižena. Kanalima kola ideja i da se dio novca odvoji u novopečeni crni fond, za hitne slučajeve, odnosno situacije kada se klubovi nađu u izrazito opasnim i dubokim financijskim vodama.