Krajem prošle sezone Arsenal nam je pružio jedan od najvećih raspada u povijesti Premier lige. Nakon što su imali osam bodova prednosti ispred Manchester Cityja, krajem sezone su upisali niz loših rezultata koji su kulminirali 4:1 porazom od Cityja na Etihadu.
Još prije te nesretne utakmice, Arsenal je upisao tri remija u nizu. Nakon 2:2 na gostovanjima kod Liverpoola i West Hama, Topnici su na domaćem terenu odigrali 3:3 sa Southamptonom i tako si dodatno umanjili šanse za naslov. Arsenal se upisao u povijest kao momčad koja je najdulje bila na vrhu tablice Premier lige bez da ju je osvojila.
Pokazalo se tako točnim, ono što su svi govorili tijekom cijele sezone. Arsenal nije bio spreman boriti se za naslov. Međutim, ove sezone stvari u sjevernom Londonu su drugačije. Momčad Mikela Artete izgleda kao da je spremna za borbu s Manchester Cityjem i Liverpoolom. Spremna otići do kraja.
U Arsenalu nisu štedjeli preko ljeta te su izdvojili preko 200 milijuna eura kako bi dodatno ojačali momčad. Kai Havertz je iz Chelseaja doveden za 75 milijuna eura, dok je Jurrien Timber, koji se nažalost ozlijedio već u prvom kolu, plaćen 40 milijuna eura.
Ipak, apsolutno najveće pojačanje Arsenala ovoga ljeta bilo je dovođenje Declana Ricea. Za njegove usluge su gradskom rivalu West Hamu izdvojili čak 115 milijuna eura. Novac je to za koji bi netko tko nije upoznat s Riceom mogao reći kako je to samo "bacanje novaca na još jednog preplaćenog Engleza", ali Declan Rice je daleko od toga.
Rice je praktički sam riješio Arsenalov problem obrambene tranzicije. Količina prostora koju Rice može pokriti obrambeno je rasteretila ostale veznjake Arsenala. Uz to, svojom visinom zajedno sa Salibom i Gabrielom lakoćom osvaja i duge lopte čime oduzima protivnicima i taj segment.
Sjajni Englez tako iz utakmice u utakmicu isplaćuje svaki cent potrošen na njega. Zahvaljujući njemu Arsenal je dobio prijeko potrebnu stabilnost u obrani koja im je toliko falila prošle sezone.
Uz sve navedeno, Rice je svojim kasnim golovima Arsenalu donio dvije pobjede. Nakon što je u 96. minuti zabio Manchester Unitedu za veliku pobjedu, sinoć je protiv Lutona u 97. minuti donio svojoj ekipi tri boda i još jednom pokazao o kakvom se igraču radi.
Još jedno pojačanje koje je Arsenal doveo je vratar David Raya. Na posudbi iz Brentforda Raya je svojom sposobnosti igranja nogom olakšao otvaranje igre. Unatoč tomu što je imao nekoliko lošijih reakcija, kao i sinoć protiv Lutona, Španjolac dugoročno donosi jako puno igri Arsenala.
Kada se sve navedeno zbroji i oduzme, dobije se jedan drugačiji Arsenal. Arsenal koji je spreman za borbu za naslov i koji se neće raspasti krajem sezone. Ovosezonski Arsenal djeluje šampionski.
Dok su prošle sezone Topnici znali gubiti bodove u utakmicama gdje su igrali dobro, ove sezone uzimaju bodove i u utakmicama gdje ih nisu u potpunosti zaslužili. U potpunosti pojednostavljeno, Arsenal je naučio pobjeđivati ružno.
Najbolji primjer za to utakmica je protiv Brentforda u 13. kolu. Igrači Arsenala nisu briljirali u tom susretu i izgledalo je kao da će prosuti bodove. Onda se u 89. minuti ukazao Kai Havertz koji je jedan centaršut poslao u mrežu. Upravo to je nedostajalo Arsenalu prošle sezone.
Simbolična je bila i prva pobjeda protiv Manchester Cityja u eri Mikela Artete. Golom Martinellija u 86. minuti Arsenal je srušio branitelja naslova i momčad koja ju je prošle sezone oba puta dobila. Samo još jedan dokaz kako ovaj Arsenal misli ozbiljno.
Sličan scenarij dogodio se u sinoćnjoj utakmici protiv Lutona. U prvih 20 minuta Arsenal nije izgledao dobro. No, iz prve male greške domaće ekipe Saka je asistirao Martinelliju za 0:1. Kod drugog smog gola vidjeli koliko je Havertz koristan. Odvukao je oba stopera i oslobodio prostor za Jesusa koji je nečuvan zakucao loptu u mrežu.
Kada su Adebayo i Barkley zabili za 3:2 Lutona, činilo se kako je Arsenal pred kiksom. Havertz je izjednačio na 3:3, ali je Arsenalu trebao još jedan gol. On je došao u 96. minuti preko ranije opjevanog Ricea. Ovom Arsenalu ne treba puno za tri boda i to su sinoć još jednom pokazali. Unatoč tomu što ponovno nisu briljirali, ostvarili su zacrtano i to je jedino bitno.
Uz pojačanja koja su definitivno pomogla, nije na odmet ni činjenica da su svi ostali godinu stariji. Saka, Ødegaard i Gabriel su prošle sezone zaradili nešto što se ne može naučiti, iskustvo.
Jedino što može spriječiti Arsenal na putu do nove borbe za naslov su ozljede. Ako bi se ozlijedio netko od nositelja kao što su Rice, Saliba ili Saka, Arsenal ne bi imao zamjenu. To je još jedan zadatak za Mikela Artetu, koji mora pronaći način kako dovoljno odmarati najvažnije igrače, a da rezultat ne pati.
Arsenal je uz odličnu formu u ligi, osigurao prvo mjesto u skupini Lige prvaka te sigurno i tamo žele dogurati što dalje. S obzirom na to da najteži dio engleskog rasporeda, kroz suludi Božićni ritam tek dolazi, ostaje za vidjeti kako će se Topnici u tomu svemu snaći.
Hoće li u konačnici doći do titule koju čekaju 20 godina teško je za predvidjeti. No, za razliku od prošle sezone, ovaj Arsenal se neće raspasti, već će do zadnjeg trenutka gurati i u Premier ligi i u Ligi prvaka. Za više od toga će trebati i nešto na što se ne može utjecati, malo sreće.
