Već u četvrtak iza podneva Filip Krovinović bio je u Zagrebu.
- Imao sam kući odbor za doček, ha-ha, ludilo - nije ga napustilo karakteristično dobro raspoloženje, iako je spavao malo, gotovo ništa. Ulazak u Premiership trebalo je kvalitetno proslaviti.
- Slavili smo do ranih jutarnjih sati, pa direktno na avion za Zagreb. Mi još nismo svjesni što smo napravili, kakav je to uspjeh. A kakva tek utakmica protiv QPR-a, Bože moj što smo sve doživjeli i preživjeli.
Da, teško je i opisati tih zadnjih 90 minuta sezone u kojima je WBA mogao ostati bez svega. Redale su se šanse pred golom QPR-a, gosti su dvaput-triput došli u šesnaesterac i zabili dva gola, do kraja zamrsili odluku. Ipak, završilo je 2:2, a glavni konkurent Brentford podlegao je pritisku, izgubio kod kuće od Barnsleyja. Slaven Bilić, suradnici i igrači morali su pričekati koju minutu nakon zadnjeg zvižduka, dočekati kraj i te druge utakmice, tek tada su mogli početi slaviti.
- Bila bi stvarno šteta da nismo uspjeli izboriti Premiership, godinu dana smo, praktički, imali promociju, bila bi strašna šteta da nam se dogodilo slično što se dogodilo Nottingham Forrestu, koji je u zadnjem kolu izgubio mjesto u play-offu, iako ga je držao čitavu sezonu. Zasluženo smo prošli, stvarno nema tko što prigovoriti.
Onda je još jednom prevrtio film tih zadnjih 90 minuta s QPR-om.
- Nevjerojatno što smo sve proživjeli. Pucali smo, promašivali, golman je branio, gubili smo, vraćali se, vodili, oni izjednačili, iako su nam dvaput puknuli na gol. Na kraju bismo i s porazom prošli dalje, s obzirom da Brentford i Fulham nisu pobijedili. Ipak, bolje da smo završili remijem, u svakom slučaju.
Od tih velikih šansi jedna je bila i Krovinovićeva. Sve je bilo školski, dobro je pucao na povratnu loptu, gađao u stranu, ali QPR-ov vratar maestralno je obranio. Bilo je to kod 2:2, možemo misliti kakve su mu misli tada prolazile glavom.
- Pa, moram reći da i nisam razmišljao u stilu 'što ako sam sad ja promašio Premiership'. Ne, nisam bio utučen, pomislio sam kako je čovjek to skinuo, nevjerojatno. I uvjerio se da ću zabiti sljedeću, ako bude prilike. Općenito, moram reći da smo odradili sjajnu utakmicu, da smo psihološki bili jaki, ni u jednom trenutku nismo mislili da to možemo izgubiti. I kad su oni poveli i kad su poslije izjednačili i kad smo promašili sve te šanse za pobjedu nismo klonuli, bili smo svjesni da smo bolji, da to mora dobro završiti. I Bilić je bio takav, samouvjeren, siguran u sebe i momčad, na kraju smo stvarno zaslužili taj uspjeh. Čekali su nas i navijači izvan stadiona, slavili u skladu s okolnostima. Veliku smo stvar napravili.
Posebno mu je drago i zbog Slavena Bilića.
- Baš mi je drago da je uspio, da mu se vratilo i malo sreće, koliko je samo imao nesreće dosad u karijeri. Svašta se pisalo i govorilo o njemu, sad je dokazao kakav je trener. Svaka mu čast, Dejan i Danilo (pomoćnici Računica i Butorović, nap.a.) uz njega puno su mi pomogli da odradim odličnu sezonu, vratio sam se nogometno u život nakon teške ozljede i operacije koljena, ponosan sam što sam dio te velike priče.
Kako su igrači na terenu reagirali na kretanje rezultata konkurenata, jesu li znali uopće što se događa na ostalim stadionima?
- Tek na poluvremenu mi je jedan od igrača QPR-a rekao da Brentford i Fulham gube, kasnije više nisam znao što se događa. Sve dok Bilić nije naredio našem stoperu da krene u napad. Tada sam pomislio "uf, ovo nije dobro, očito se nešto loše događa na drugim utakmicama kad Slaven šalje stopera u napad", ha-ha. No, onda mi je Bilić uskoro povikao "Fićo, reci im da se vrate, da ne srljamo"... Bio je to trenutak kad je Barnsley zabio za vodstvo. Uf, iskreno ne bih volio ponovno proživjeti i preživjeti tih 90 minuta. Niti onih nekoliko dana prije utakmice, kad smo se pripremali za QPR, pa onaj šokantni poraz od Huddersfielda koji dan ranije. Zapravo, reći ću vam, ne bih volio opet preživjeti čitav taj Championship, ha-ha. Kakva liga, kakva ludnica, koliko utakmica, a svatko svakoga može pobijediti.
Ne sumnjamo da su i premije izdašne?
- Svakako, super su, nikad bolje, ha-ha.