Pelly-Ruddock Mpanzu rijedak je igrač na kojeg rustikalni okoliš Kenilworth Roada neće ostaviti dojam kada se zakotrlja sljedeća sezona Premier lige. U rosteru Luton Towna taj vezni igrač je od 2014. godine, jedini je aktivni svjedok pete promocije kluba u posljednjih devet godina i odavno se naučio na cvilež zahrđalih ulaznih vrata stadiona, na njegove ofucane i trošne tribine, koje su prve navijače udomile prije 118 godina, ili na kuće iz viktorijanskog doba u neposrednom susjedstvu.
Pep Guardiola i Erling Haaland, Jürgen Klopp i Mohamed Salah, da ne idemo dalje s plakatnim licima glamurozne lige, mogli bi se, međutim, osjećati kao na filmskom setu novog nastavka "Noći u muzeju" kada zakorače na Kenilworth Road.
U raljama stečaja
Engleski nogomet počastio nas je zavodljivim putovanjem kroz vrijeme - samo što vas iza ugla ne presretne neki Dickensov junak - kada se Luton Town kroz doigravanje probio do mjesta u elitnom razredu. Ali ne mislimo pritom samo na pretpotopni stadion (kapacitet 10.228 mjesta) u čiju će obnovu klub ovog ljeta investirati barem 10 milijuna funta, kako bi ga koliko-toliko prilagodio PL standardima, nego i o neobično racionalnom, ako ne i škrtom upravljanju resursima. Luton Town se popeo na najviši klupski kat u zemlji koja slovi za nogometnu kolijevku, iako na igrača nikada nije potrošio više od dva milijuna eura. Taj iznos je klub prije godinu dana izbrojao za Carltona Morrisa, golgetera koji je ovu sezonu završio kao prvi strijelac momčadi s 20 golova. Drugo mjesto na vječnoj ljestvici ulaznih transfera čuva naš Simon Sluga (1,7 milijuna eura), koji je za Hatterse branio dvije i pol sezone. Prema Transfermarktu, tržišna vrijednost današnje Lutonove momčadi je 36 milijuna eura.
"Naši gosti morat će se naviknuti na stvarni život. Ovaj stadion nije još jedna sterilna zdjela, nego kotao. Živopisno i emotivno mjesto na kojem čovjeka prolaze trnci, ovdje se plače i raduje. Ako niste u stanju prihvatiti takav stadion, onda ne volite nogomet", poručuje Gary Sweet, prvi klupski operativac, jedan od najzaslužnijih za renesansu kluba koji se prije trideset godina strmoglavio iz Division One u podrum klupskog nogometa.
Svoje zlatno doba Luton Town proživljavao je kasnih pedesetih godina, kada je momčad sezonu završila na osmom mjestu elitnog razreda, ispred Manchester Uniteda, Chelseaja i Arsenala. 1959. godine Luton je stigao do finala FA Cupa, na Wembleyju je pred 100 tisuća gledatelja tada poražen protiv Nottingham Foresta (1-2). Nakon tri selidbe tijekom sljedećih šest godina, svaki put jedan kat niže, momčad je zaglavila na dnu klupske piramide.
Otad do danas Luton Town izgradio je imidž jo-jo kluba, onog koji skače među razredima i pritom nerijetko zapleše na rubu potpune katastrofe, naizgled bez budućnosti, u bespućima amaterskog nogometa. Kada je klub 1992. godine sljedeći put ispao iz top ešalona - neposredno prije nego First Division postane Premier liga - u sljedećih deset godina odletio je na samo dno, i onda se relativno brzo konsolidirao. U sezoni 2006./07. već su bili u Championshipu, a tri sezone kasnije - tri ranga niže. Premda je sezonu 2008./09. završio s 56 bodova, što je bilo dovoljno za 15. mjesto na ljestvici League Two, klubu je zbog serije nezakonitih poteza oduzeto čak 30 bodova, uz novčanu kaznu. Luton je završio u raljama stečaja, bez dogovora s vjerovnicima, zbog čega mu je Savez (FA) presudio, bacivši klub u najniži razred. Kao podsjetnik na tu agoniju, navijači i danas na stadionu drže transparent s porukom "Luton Town. Osnovan 1885. Izdao ga FA 2008".
Uloga kluba u inkluzivnosti
Ako je Savez i izdao klub, novi upravljački konzorcij odlučio je da neće izdati načela održivog rasta, zbog čega je ovaj streloviti uspon zapravo još veća senzacija. Championship je među nogometnim insajderima na glasu kao najskuplja liga na svijetu. Svi se sudionici žele dočepati Premier lige kao neke zemlje dembelije, koja jamči kupanje u milijunima, ali na putu do cilja većina njih izgubi financijski kompas. Procjenjuje se da samo pet od 24 kluba Championshipa financijski pozitivno posluje. Svi ostali kompletan budžet, pa i više od toga, spiskaju na plaće igrača. Derby County posljednji je među klubovima koji plaćaju cijenu takvog nesavjesnog poslovanja. Prošle sezone kažnjen je oduzimanjem 21 boda zbog financijskih nepravilnosti u upravljanju.
Satelitski grad Londona, Luton je kroz povijest bio obilježen ekstremističkim političkim pokretima. Brojna populacija Pakistanaca i Bangladešana iznjedrila je u jednom trenutku radikalnu islamističku organizaciju, što je za odgovor imalo sektu bjelačkih profašista.
Tijekom posljednjih desetak godina klub je društvenim angažmanom i inkluzivnim akcijama - jedna se zvala "od marame na glavi do nogometnog šala" - sebi približio lokalnu azijsku zajednicu i danas uživa nepodijeljenu podršku, zbog čega bi se Luton Town već u sezoni 2024./25. mogao iz svojeg "kotla" preseliti na novi, moderniji stadion. Hoće li to značiti i promjenu filozofije? Nakon tolikih trauma, teško je povjerovati da će ciljati oblake. Bit će sretni postanu li sljedeći Brentford ili Bournemouth...