Posljednjih tjedana primjećuje se kako su otočki analitičari nešto kritičniji prema Jošku Gvardiolu. Hrvatski reprezentativac definitivno nije u optimalnoj formi, ali za to ima više opravdanih faktora.
Prije nego ih analiziramo, treba podvući da Gvardiol nije igrao loše, naprotiv, u igri većinom djeluje standardno dobro. Problem je što u nekim trenucima još uvijek mlađahni (23) Vatreni gubi koncentraciju, pa mu se dogode pogreške, kao što je to bilo u posljednjem dvoboju s Leeds Unitedom.
Oni koji pomnije prate karijeru ovog izvanrednog nogometaša, još od njegovih seniorskih početaka (2019.) u Dinamu, znaju da je imao faze kada mu pada fokus u igri. Gvardiol je imao meteorski uspon u karijeri. Sa 17 godina postao je prvotimac Dinama, s 19 debitant i odmah stabilno starter hrvatske reprezentacije, da bi već s 21 godinom postao najskuplje plaćeni branič svijeta. Manchester City je za njega izdvojio 90 milijuna eura, a Leipzig koji ga je platio Dinamu 37 milijuna zaradio je čak 53 milijuna nakon dvije sezone...
Dinamika Gvardiolove karijere, na stranu glamur statusa i velika popularnost koja uz to ide, nudi i drugu stranu medalje. Ona je, naravno, u sjeni navedenih statusa i elitnih pozornica na kojima nastupa kao klupski i reprezentativni igrač. Gvardiol, naime, igra, s 23 godine, sedmu profesionalnu sezonu. Ona je do dolaska na Etihad donosila strelovite uspone statusa, sve zahtjevnije natjecateljske izazove (HNL, Bundesliga, Premiership) i sukladno njegovoj uspješnosti, sve veća očekivanja.
Otkako se i u Manchester Cityju, dakle na najvišoj razini, potvrdio svjetskom igračkom veličinom, Joško Gvardiol je vrlo rano došao u poziciju stalnih najviših očekivanja. To podrazumijeva da svaki kiks odjekuje višestruko jače nego kod drugih igrača, a da svaka dobro odigrana utakmica spada u očekivane standarde. Prije nego ih analiziramo, podsjetimo se na impresivne brojke momka koji će u siječnju navršiti 24 godine...
Gvardiol je odigrao 314 seniorskih natjecateljskih utakmica, postigavši 25 pogodaka, uz 16 asistencija. Pritom je bitno naglasiti da je od starta sa 17 godina u Dinamu bio u tretmanu stalnog prvotimca. U dresu Modrih odradio je 52 utakmice uz prosječno 74 minute igre. Onda je u Leipzigu, u nemjerljivo jačoj konkurenciji (uz Ligu prvaka) kroz 87 nastupa (5 golova i 3 asistencije) bio prosječno 75 minuta na terenu. Naposljetku, u Manchester Cityju, kod vjerojatno najzahtjevnijeg trenera na svijetu, Gvardiol je u 111 nastupa (12 pogodaka i 8 asistencija) u visoko raubanom tretmanu (čak 84’ prosjek). Kad je u pitanju reprezentacija, Gvardiol je dosadašnjih 46 nastupa (4 pogotka i asistencija) odradio u okruglih 4000 minuta, s impozantnim prosjekom od 87 minuta igre...
Taj vrlo dinamičan put Joško Gvardiol uokvirio je s okruglih 10 trofeja. Prvak Engleske, prvak svijeta, Superkup UEFA i Superkup Engleske sa Cityjem, dva njemačka kupa sa Leipzigom, te dva naslova, i po jedan kup i superkup Hrvatske. Sjajan mu je i dosadašnji okvir tog niza, a to je brončana medalja s Mundijala u Kataru u dresu Hrvatske!
Vratimo se, dakle, aktualnosti njegove karijere, u kojoj se primjećuje kako otočki mediji imaju nešto kritičkiji stav prema njegovim igrama. Uz to i Pep Guardiola, koji ne krije oduševljenje njegovim potencijalima, već je nekoliko puta ljutito reagirao na neke Gvardiolove propuste. Znači li to da se nešto značajnije događa s braničem Cityja i Hrvatske?
Naravno da se ništa posebno ne događa, osim što je Gvardiol u ovoj fazi sezone imao nekoliko kikseva koji su, kako smo i prije naveli, odmah vrlo zvučni. Kad se igra u klubu maksimalnih ambicija na svim natjecateljskim frontama, a uz to imate status najskupljeg svjetskog braniča, takvi odjeci su standardni. Oni, naime, samo potvrđuju vrijednost igrača i posljedičnih očekivanja.
No, Gvardiol nije stroj, nego je kao i svaki (pogotovo) kontinuirano eksploatiran igrač podložan oscilacijama forme. Ona nekad ne ovisi samo o igraču, nego i o formi momčadi, trenerovim pristupima. U Gvardiolovu slučaju stvari su osobito “napete”, jer trener Guardiola osim što ga stalno koristi, često hrvatskog reprezentativca premješta sa stoperske na poziciju lijevog beka i natrag. Da o promjenama sustava i taktičkim eksperimentima (igra sa 4, pa sa 3 braniča, pa vezni red 2+2+2...), a pogotovo zahtjevima u igri ne govorimo.
U Guardiolinom nogometu, kojeg gotovo “manijakalno” teše ama baš svaki trening, obrana konstantno igra visoko i time doprinosi da se vrši stalni pritisak na suparničke obrane. Dakako da je to u praksi vrlo teško za braniče, jer iza sebe ostavljaju puno slobodnog prostora, a što onda koriste suparnici da bi brzim tranzicijama i prodorima jedan na jedan stvarali nered u defenzivi Cityja. Da bi se tako igralo, uz automatizme i posebno jasne tajminge funkcioniranja nužni su braniči snažnog stasa i brzine, koji znaju čitati igru i posljedično braniti svoj prostor.
Upravo je Joško Gvardiol jedan od takvih wunderkinda. U prtljazi svoje kvalitete sjedinjuje snažan stas (185 cm), vrhunsku tehničku potkovanost, naglašeno razumijevanje igre i dakako viziju. Zlatni okvir tim kvalitetama, zbog kojih je i plaćen 90 milijuna, je Gvardiolova brzina. Zbog svih tih potencijala igrač je korišten i na stoperu, ali i na lijevom beku...
U posljednje četiri godine Joško Gvardiol je na godišnjoj razini odigrao između 51 i 67 utakmica. Takav natjecateljski dril troši igrače brže, pogotovo u velikim klubovima i reprezentacijama. Ono što je u Gvardiolovu slučaju značajno, to je da igra u ligi koja je u fizičkom smislu i zahtjevnosti najbrutalnija razina u svijetu.
Koncentracija moćnih igrača nema pandana. Što znači da je za Gvardiola i ostale svaka utakmica u Premiershipu iznimno naporna. Kad se taj ritam zgusne, kao što je u ovom razdoblju, tada i dolazi do raznih propusta, manjih ili većih ozljeda, nagomilanog umora i manjka energije. Za igrača koji je još uvijek 23-godišnjak, višegodišnji non-stop dril ne može proći bez faza oscilacija. Pogotovo kad se počinju osjećati prvi znakovi načetosti, a zbog stalnog igranja samo se “krpa” stanje. Gvardiol je, primjerice, morao na Svjetski kup u SAD ljetos, iako je imao teškoća i s gležnjem i s koljenom. Nisu to ozbiljnije ozljede, ali ponavljanja tegoba, bez vremena da se one saniraju, vode u kronicitet i postupno nagrizaju formu...
Hoće li Gvardiol ostati stalno u Engleskoj, gdje ima ugovor do 2028., ili će se možda u perspektivi odlučiti za, recimo, Španjolsku, gdje je nogomet ipak “humanijeg” ritma i prioritetno tehničkog pristupa? O tome je rano govoriti barem do jeseni 2026., kada igrači pred kojima slijedi posljednja godina ugovora dobivaju od kluba jasne znakove što dalje.
Gvardiol, koji igra na vrhunskim razinama i akumulira velika iskustva, sigurno će imati ponuda iz drugih velikih klubova. U dvije godine na Etihadu, uz top trenera i uvjete, Gvardiol je napredovao kao igrač u svim razinama. Tehnički gledano, mora poboljšati zadržavanje pune koncentracije tijekom utakmice. Na mahove mu se događaju padovi fokusa, kako u klubu tako i u reprezentaciji, a za to ne može uzrok biti samo umor ili neki fizički problem. Proraditi na koncentraciji je važan “detalj” za igrača koji po svemu djeluje već sada, s 23 godine, jedan od najmoćnijih i najboljih braniča svijeta. Za sreću i Hrvatske...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....