Ne znam jesu li dečki uopće svjesni kakav je to uspjeh i što našim navijačima znači osvojiti ligu baš na Ewood Parku. Pogotovo s obzirom na to kako smo igrali; svi su pričali o tome kako smo dobri s loptom, a danas vidimo koliko smo dobri i u defenzivnim zadacima. Zauvijek ćemo se sjećati ovog dana i ovog ogromnog postignuća. Stvorili smo uspomene za cijeli život i to nam nitko ne može oduzeti. Ovako je govorio oduševljeni Vincent Kompany, nakon što je njegov Burnley u utorak, na gostujućem terenu pobijedio Blackburn (1-0) i tako, dva kola prije kraja, osigurao naslov prvaka Championshipa s 95 osvojenih bodova, 13 više od drugoplasiranog Sheffielda (koji ima i dvije utakmice manje).
Pogodak vrijedan šampionske titule djelo je Manuela Bensona, koji je u 66. minuti primio loptu na desnoj strani terena, driblingom slomio Harryja Pickeringa, a onda se ubacio u sredinu i, s vrha šesnaesterca, lijevom nogom fantastično pogodio suprotan kut Pearsovih vrata. S obzirom da je Burnley povratak u premierligaško društvo osigurao još početkom travnja (pobjedom 2-1 nad Middlesbroughom), a da je naslov Championshipa osigurao upravo u dvorištu najvećih rivala, Kompanyjeva momčad imala je, nakon posljednjeg sučevog zvižduka, mnogo razloga za slavlje.
Arhitekt, ideolog i reformator
Razdragani igrači pohitali su pred tribinu na kojoj su se nalazili gostujući navijači i zajedno s njima ekstatično proslavili svoj(e) podvig(e) uz pobjedničku pjesmu i ples. Nakon slavljeničke interakcije s navijačima, okružili su Kompanyja i zajedničkim ga snagama podigli na ruke, te belgijskog stručnjaka nekoliko puta katapultirali u zrak, a on je spremno prihvatio takav performans i u visine letio sa širokim osmijeh na licu i slavodobitno podignutim rukama. Navedena scena možda je i najbolja ilustracija Burnleyjeva trijumfa budući da je upravo Kompany centralna figura novog-starog premierligaša; osim što je trener, on je i klupski ideolog, reformator, vizionar i apsolutni arhitekt onoga što je momčad iz Lancashirea isporučila tijekom aktualne sezone.
Da bismo mogli adekvatno evaluirati Kompanyjevo arhitektonsko umijeće, odnosno vrijednost njegove ideje i reforme, potrebno je vratiti se u proljeće, odnosno ljeto, prošle godine. Krajem travnja, uslijed loših rezultata i grčevite borbe za ostanak u Premier ligi, Burnley je smijenio Seana Dychea, trenersku ikonu kluba koji je kormilo Claretsa u svojim rukama držala gotovo cijelo jedno desetljeće. U njegove je cipele, osam kola prije kraja sezone, uskočio Mike Jackson i nakratko, s tri pobjede u prve četiri utakmice, podigao klub iznad zone ispadanja. Taj se ritam, međutim, nije nastavio; u samoj završnici prvenstva uslijedili su porazi od Aston Ville, Tottenhama i Newcastlea, pa je Burnleyev brod, na koncu, s 18. mjesta ipak potonuo u drugoligaške vode. Tih su dana glavnu riječ u klupskim prostorijama vodili depresija, beznađe i defetizam, a nad Turf Moorom je zlokobno visio i crnosivi oblak ozbiljnih dugova akumuliranih nakon otkupa od strane američke investicijske grupe ALK Capital krajem 2020. godine.
Racionalna ulaganja
Tada na scenu stupa Kompany. Proslavljeni branič Manchester Cityja u Burnley je stigao iz Anderlechta (u kojem je bio i igrač i trener), a njegov angažman u početku nije značajno promijenio melankolično ozračje u klubu budući da je u svom trenerskom CV-u imao tek treće i četvrto mjesto u belgijskom nacionalnom prvenstvu. Kompanyjev dolazak, međutim, poklopio se s otplatom značajnog dijela kredita od gotovo 75 milijuna eura od američke tvrtke MSD Holdings, a u čemu je pripomogla prodaja stožernih igrača kao što su vratar Nick Pope (Newcastle, 11.5 milijuna eura), stoper Nathan Collins (Wolverhampton, 24.3 milijuna eura), te krila Maxvel Cornet (West Ham, 20.7 milijuna eura) i Dwight McNeill (Everton, 17 milijuna eura). Kao slobodni igrači otišli su, također, i dugogodišnji braniči James Tarkowski (Brentford) i Ben Mee (Everton).
Iako su financijske pukotine bile zakrpane, Kompany je praktično ostao bez dobrog dijela igračke jezgre i pred njim je bio zadatak da popuni roster novim kvalitetnim pojedincima, ali uz vrlo mudra i racionalna ulaganja. Oslanjajući se na svoje poznavanje prilike na belgijskom tržištu, iz tamošnjih je klubova doveo devet igrača, uključujući krilne napadače Bensona (Royal Antwerp, 4 milijuna eura) i Anassa Zarouryja (Charleroi, 4 milijuna eura), odnosno centralnog veznjaka Josha Cullena (Anderlecht, 3 milijuna eura), koji će se kasnije prometnuti u standarne članove Burnleyeve udarne postave na putu prema vrhu Championshipa. Iz Southamptona je na posudbu stigao Nathan Tella, trenutno naefikasniji Burnleyjev strijelac (17 pogodaka), dok je iz Chelseaja posuđen Ian Maatsen, a iz Mӧnchengladbacha Jordan Beyer, dvojica braniča koji su ove sezone neizostavan dio Burnleyeve posljednje linije, baš kao i mladi stoper Taylor Harwood-Bellis koji je, pak, na posudbu stigao iz Manchester Cityja. Njega i novog prvog vratara, Arijaneta Murića (3 milijuna eura), Kompany je doveo zahvaljujući odličnim konekcijama u Cityju - klubu čiji je dres nosio skoro 11 godina tijekom igračke karijere.
Pepova škola
Osim navedenog dvojca, 37-godišnji Belgijanac je s Etihada povukao i još nešto što je obilježilo njegov projekt u Burnleyju, a to su nogometne zamisli Pepa Guardiole. Kompany je, naime, Dycheov pragmatični Burnley transfomirao u momčad koja svoju atarktivnu igru temelji na visokom posjedu lopte, inicijativi, kombinatorici i napadačkom pristupu, a jedna od preslika Pepovih zamisli ogleda se i u ulozi bočnih igrača, koji se redovito priključuju Burnleyevim ofenzivnim akcijama, stvaraju višak igrača u veznom redu i vrše pritisak na suparničke obrane. Od svih momčadi u Championshipu, Burnley trenutno ima uvjerljivo najvši prosječni posjed lopte po utakmici (64,7%), a istovremeno su i sastav s najviše postignutih (82) i najmanje primljenih (34) golova. Uz vrhunsku implementaciju željenih taktičkih zamisli i uspješnu preinaku momčadskog DNK, jedan od najvećih Kompanyjevih podviga u Burnleyju jest činjenica da je svojim igračima usadio snažan pobjednički mentalitet. Od 44 odigranih susreta, pobijedili su u njih 27, uz 14 remija i samo tri poraza. Ako Kompanyeva momčad pobijedi u preostale dvije ovosezonske utakmice, doći će do brojke od ukupno 101 boda i tako postati peta najsupješnija momčad (uz Fulham) u povijesti Championshipa po broju osvojenih bodova.
"Oni će, bez imalo sumnje, ostati upamćeni kao jedna od najvećih momčadi ikada u Championshipu. Sljedeće sezone, sve će oči biti usmjerene prema Kompanyju i Burnleyju, da vidimo mogu li nastaviti graditi svoju priču i u Premier ligi" , napisao je u srijedu urednik Sky Sportsa za EFL, Simeon Gholam. Možemo se samo složiti s njim, bit će, doista, vrlo zanimljivo vidjeti može li reformirani i preporođeni Burnley ostaviti značajnog traga među premierligaškom elitom.